Feljton: Bosanske tradicionalne mušice – III dio

Razvoj pravljenja mušica
Kako je tekao razvoj u pravljenju mušica je vrlo teško objasniti i skoro je nemoguće tvrditi da postoji neko pravilo kako je tekao razvoj pravljenja imitacija živih insekata. Ribolovni reviri Bosne i Hercegovine su ogromni zbog velikog broja rijeka koje je krase a mnoge od njih su bile, i još su uvijek bogate ribom naročito pastrmkom i lipenom. Blizina rijeka je bila konstantni izazov ljudima koji su imali svoje domove u njihovoj blizini. Riba koja lovi mušicu još veći. Tako je uz vječiti izazov, ljudsku maštovitost, razvoj tehnologije i smanjenje ribljeg fonda utrka za ulovom što većeg broja riba, dovelo do znatnog napretka u pravljenju imitacija živih insekata koji služe ribi za njenu ishranu.Ja ne znam kako je tekao razvitak mušica u drugim krajevima Bosne i Hercegovine ali sam bio svjedok nekim promjenama u pravljenju i kreiranju mušica u
Banja Luci iz vremena kasnih 50-tih godina sve do posljednjeg rata 1992. Naši česti odlasci i posjete Vrbasu, Plivi, Janju, Uni, Uncu, Sani, Sanici, Ugru i Ribniku su mi pomogli da razumijem način izrade mušica u manjim mjestima kao Šipovo, Gornja Sanica, Ribnik, Skender Vakuf, Ključ i ostala, u to vrijeme manja mjesta, gdje su dominirali i ribarili domaći ribolovci sa njihovim romantičnim načinom izrade mušica i njihov naslijeđeni način ribolova sa dugačkim ljeskovim štapom i strunom od konjske dlake.

Mušice koje su izrađivali domaći ribolovci, oni stariji, su uglavnom bili rađene onako kako je pokazan primjerak Abdulahovih mušica. Njihov jedini i veliki problem, ne samo njihov, su bile udice. Kako se dočepati dobre i kvalitetne udice zvane “Englezerica” je bio teško ispunjiv zadatak. Rijetko se moglo stati i započeti razgovor sa nekim od njih a da se, sa njihovih usana ne čuje jedno jedino pitanje; Imaš li koju “kukicu”? Mnoge mušice koje sam nalazio po granama vrbaka su bile naperjane na bijelim krojačkim zihericama ili “špenadlama” kako je bio njihov uobičajen naziv. Moglo bi se sada reči da su oni bili preteča ovih novih trendova u sportskom ribolovu sa udicama koje su danas u sve većoj upotrebi. To su udice bez povratnog zaperka da se manje ribe mogu bezbolno i bez povrede skinuti sa udice i vratiti nazad u rijeku. Koliko su udice bile rijetke u to vrijeme ja se još uvijek sjećam batina koje sam dobio od oca kad sam ukrao nekoliko udica iz njegove bijele kutije sa Mustadovim udicama br.15. To su bile najbolje udice za lov “zekica” i klenova. Dakle, zanemarujući sve ono što nam je do danas otkrila entomologija, ja ću započeti sa onim čega se ja dobro sjećam i ono što sam vidio i kasnije sam radio.Moj prvi susret sa mušičarenjem je bio davnog ljeta 1958 godine kad sam sa ocem Sulejmanom otišao na Plivu. U to vrijeme moj otac je bio poznat ribar u Banja Luci a istovremeno je imao i kafanu ” Ribolovcu” koja je dugo vremena bila sastajalište stare elite banjalučkih ribara- mušičara. U kafanu su dolazili svi ribari, mušičari i oni koji to nisu bili. Nabrojat ću nekoliko imena ljudi koji su stalno ili povremeno navraćali u njegovu kafanu. To su; Drago Šarić-sekretar, Husedžinović Vesid-Veka, Stevo Mihajlović-Begej, Nedžib Biberić, Sveto Tomić-zubar, Karabegović Irfan, Buljan Jozo, Kobašlić Smajo, Baković Franjo, Maglajlić Šefket, Lastrić Slavko, Mešinović Besim, Klindić Braco, Marković Stjepan, Šeranić Smajo, Oto Verner, Tetarić Teofik, Sekulić Risto,Čardžić Idriz, Popović Vaso, Bašić Hivzo, Dujo Ivezić, Suljić Sulejman, Vilko Vinterhalter, Kemo Gorušanović, Jurinčić Niko, Đuzel Kemo, Morača Božo, Ahmet Halalkić, prof. Miroslav Horvat i mnogi drugi ovdje ne spomenuti. Većina nabrojenih imena su bili mušičari koji su davnih 50-tih godina krčili ribarske staze po vrletnim proplancima naših rijeka. Neke od tih staza su i danas jasno vidljive i duboko usječene u obalama kraj rijeka.Većina gore nabrojenih ribara su lovili isključiva na mahač sa koletom i šnjurom i bili vrsni mušičari. Pored moga oca Sulje, koji je samouko počeo izradu trodijelnih mahača izrađenih od rezanog bambusa, dobre mušice su perjali; Oto Verner, Veka Husedžinović, Stevo Mihajlović, Ahmet Halalkić, Jozo Buljan, Smajo Kobašlić i drugi a njihove mušice su se u mnogome razlikovale od onih koje su pravili domaći ribolovci. Dok su mušice domaćih ribolovaca bile uglavnom tonuće tj.mokre mušice, imitacije koje su pravili gore navedeni mušičari su bile uglavnom suhe tj.plivajuće mušice. Među ovim mušicama dominiralo je nekoliko modela koji su vjerujem i danas aktuelne i u upotrebi. Ne na način kako su ih motali naši prethodnici, dorađene su i unaprijeđene ali je princip njihove izrade ostao isti i pa je čak i naziv ostao isti.Oko naziva mušica je uvijek bilo dilema. Međutim ja sam bio i ostao pristalica naših domaćih, autohtonih naziva koje smo naslijedili od predhodnika koji su mušicama davali veoma praktična imena. Mušice koje su motali su dobivale imena prema materijalu ili perju od kojeg su pravljene. Tako su do današnjeg dana ostali u upotrebi stari nazivi kao što su; Jarebica, Žuti ili Braon patak, Tetreb, Ćuk, Kreja, Kokoška, Sova ili Sovjak, Brljak, Guskica, Horozuša, Vrana, Crni prelac i dr. a ovi su nazivi potekli zbog upotrebe perja ovih ptica za izradu krila mušice. Pored naziva koji prezentuju vrstu ptice, neki nazivi mušica su dobijali imena zbog upotrebe materijala koji se koristio u izradi trupa kao napr.; Protin pas, Tamna i Svijetla Kudelja, Bistrac, Mesna, Svjetlac, Likana, Najlonka, Kuruzara, Horozuša, Trula višnja, Vuga, Mravić. Postojano znam da je prof.Miroslav Horvat, poznati banjalučki profesor koji je proučavao floru i faunu naših rijeka i veliki ribar, bio i ostao snažan

pobornik očuvanja naših domaćih, autohtonih naziva i nastojao da se sve nove mušice nazivaju takvim nazivom u kojem bi bio reprezentovan i predočen njen izgled u samom opisu mušice. On je bio pristalica domaćih izraza u čijim se nazivima objašnjava genijalnost našeg naroda i našeg jezika i prosto je obožavao nazive koje je naš narod davao mušicama jer su oni označavali i predstavljali nekoliko bitnih i autohtonih karakteristika prilikom izrade i izgleda mušice u samom njenom imenu:-Prvo.- da potiču iz naših krajeva;
-Drugo.- da određuju koju vrstu ptice upotrbiti za krila ili koji, ili kakav materijal upotrebiti za trup, krila ili nogice;
-Treće.- održavaju u životu tradicionalne nazive iz vremena naših predaka i predhodnika. I moja generacija ribara nije zaostajala u ovome i pored prvih uticaja sa zapada, u prvom redu DAM-ovih kataloga a kasnije ORVIS-ovih kad smo sami smo počeli da saznajemo zapadne nazive pojedinih mušica i njihov izgled. Prve mušice sa kojima sam se sreo su bile jednostavne izrade i moj ih je otac motao u rukama, na vodi, (tako sam i ja počeo) jer je većina pribora za motanje mušica bila u njegovom ruksaku. Nijedna od mušica nije imala repa, krila i sve su bile uglavnom bogate nogicama radi boljeg plivanja. Oni su takve mušice nazivali jednostavnim imenom “Palmerice” što je veoma blizu zapadnog naziva za suhu mušicu preko čijeg je trupa namotano pero horoza i pokriva trup cijelom dužinom. Kasnije, dolaskom moje, mlađe generacije i uvođenjem “vaser kugle”, smanjenjem broja riba, počelo je dodavanje, repa i krila što je u mnogome izmjenilo i poboljšalo izgled umjetne mušice. Prva mušica sa kojom smo moj otac i ja lovili na Plivi je bila mušica koju je jednostavno nazivao prostim imenom:
1.Crvena sa zlatom
Rep: -Nema repa,Trup: -Žarko crveni konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara sa zlatnom žicom,
Nogice: -Tamno ili svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Nema krila,Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u ljetno doba u mjesecima juli i august,Udica: – Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Ovo je bila jedna od njegovih najdražih mušica za dnevni ribolov po mirnom i sunčanom vremenu za pastrmku koja je jednostavno obožavala ovu mušicu. Kombinacija žarko crvene boja trupa prošarana sa tankim zlatom i svjetlocrveni horoz za izradu nogica predstavljali su kao žeravica sjajnu mrlju na mirnoj površini neboplave boje Plive. Mnoge pastrmke nisu odoljele njenom ubitačno-blještavom izazovu sunčanog ljetnjeg dana. Tamnije nogice su bile upotrbljene u vrijeme oblačna ili kišna vremena.
Druga mušica koja je bila veoma značajna i poznata iz tog vremena je bila mušica koju su oni nazivali (možda pogrešno):
2.Štajnflige (kasnije Kreja)Rep: -Nema repa,
Trup: -Limun žuti konac,Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili srebrenom žicom,Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Nema krila,Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće, ljeto i kasnu jesen kad je kišno,Udica: – Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Zašto je ova mušica imala naziv Štajnflige nisam otkrio jer na njemačkom jeziku ovaj naziv predstavlja Kamenu mušicu-Kamenjarku ili po današnjim stručnim nazivom predstavlja rod Plecoptera ili Višći kako smo ih mi zvali. Njena osnovna karakteristika je u limun žutoj verziji trupa. Pored ove verzije bila je i druga. Kod druge verzije ovaj konac bi se provlačio kroz pčelinji vosak tako da je mušica dobivala vrlo nejasnu, voštanu nijansu, koja je sličila trupu živog insekta što je mušici davalo ubojnost i povećalo njenu efikasnost, pogotovu u lovu na lipena, u vrijeme rominjave, sitne kiše. Kasnije, naziv “Štajnflige” se izgubio i raniji naziv je zamijenjen s nazivom “Kreja”što je ostalo do današnjeg dana. Mušica inače predstavlja sitnu Majsku mušicu-Mayfly- ili Kreju kako je bio udomačen naziv kod nas za ovu sitnu mušicu koja se javljala od mjeseca marta pa sve do pojave krupnih mušica u mjesecu maju.
Slijedeća mušica koju su pravili naši prethodnici, mi naslijedili i dogradili dodavanjem repa, tamnijeg ili svijetlijeg krejinog krila je Maslinasta- SMB.

3.Maslinasta
Rep: -Nema repa,Trup: -Maslinasti konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa žutim koncem ili tanko zlato,Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Nema krila,Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,Udica: – Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Također odlična mušica s projeća, za lipena i pastrmku, u vrijeme dnevnog ribolova. Vrlo je lovna, pogotovu u vrijeme kišnih dana, i uspjeh na ovu mušicu je bio zagarantovan. Vjerovatno, prve verzije ovih ovih mušica su potekle od domaćih ribolovaca a koje su bile pravljenje od Kudelje koja se može naći u svijetlijoj i tamnijoj varijanti. Domaći, autohtoni nazivi za ove mušice su bili “Bistra” za svijetliju varijantu i “Modra” kreja za tamniju varijantu, a bile su pravljene isključivo kao mokre mušice sa mekanim perjem iz krila ptice Kreje. Zanimljivo je da su se kasnije neki mušičari sukobili u mišljenju jer je jedna grupa mušičara uglavnom koristila samo mekana pera ispod krila kojih nije bilo mnogo, dok su drugi koristili i tvrđa pera iz krila kreje.Slijedeća mušica na listi nezamjenjivih mušica je dobro poznata Horozuša koja je bila dio svačije kolekcije i mnogi mušičari su slijepo vjerovali u ovu mušicu. Bilo je mušičara koji su uglavnom lovili na ovu mušicu bez obzira kakvo je vrijeme i koja je rijeka. Ona je pravljena od korijena horozovih pera koji mogu biti u nekoliko varijanti, zavisno kakve je boje sam horoz. Svijetlo crveni, tamno crveni, crni, žućkasti ili bilo kakve je boje horoz, korijen njegova pera je odavao istu boju trupa za koju nije bila potrebna prošara jer je smo pero imalo dvojnu varijantu iste boje. Donja verzija je, za razliku od gornjih mušica, urađena kao novija verzija sa repom i krilima i misli da je i dannas u širokoj upotrebi(Gordon quill).

4.Horozuša
Rep: -Rep je od nekoliko dlačica horoza,Trup: -Strugano pero bilo kojeg horoza,Rebra: -Nema prošare jer je pero u dvije nijanse,
Nogice: -Svjetlo crveni ili grahorasti horoz, Krilo: – Krila od kreje ili brljka,Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Uvijek pouzdana mušica bez koje ne može biti ni jedna kolekcijaUdica: – Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.

Peta mušica iz kolekcije naših prethodnika je bila Najlonka a pravila se isključivo sa nitima izvučenim iz ženske najlon čarape koju su mušičari koristili za završno vezivanje glave. Niti iz najlon čarape bi provukli kroz vosak i ponekad stavljali prošaru a ponekad ne.
5.Najlonka
Rep: -Nema repa,
Trup: -Najlon čarapa,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili je rađena bez prošare,
Nogice: -Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,
Krilo: – Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,
Udica: – Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
I ova mušica kao i gore navedene je bila dosta omiljena u kolekciji svakog mušičara zbog njene neutralne, neodređene boje koja je na neki način izazivala ribu na javljanje.
Pored ovih mušica bilo je još nekih koje se moraju pomenuti a koje su skoro nestale iz današnjih kolekcija. To su mušice sa nakada vrlo odomaćenim nazivima kao što su: Protin pas, Trula višnja, Crni mrav, Kuruzara, Gara ili Zelja, Guskica, Vuga, Svjetlac, Mesna, Osica, Brljak, Sivomaslinasta-SMB, Braon mrav-guzati i Likana mušica čiji je trup pravljen od like (služi za ukrasno obmotavanje flaša)

Sve ove mušice su bile u znatnoj upotrebi i bile su urađene ovako kako su prikazane na slikama. Kasnije, dolaskom moje generacije, neke od ovih mušica su postale standardne mušice u kolekcijama mušičara ali sa novim izgledom i dograđene sa dodatcima repa, krila, prošare te novih materijala koji su imali znatan uticaj na izgled imitacija. Neke od njih su se izgubile i nestale iz kolekcija kao što su: Protin pas, Guskica, Kuruzara, Likana, Svjetlac dok su neke promijenile veličinu i način motanja kao Gara i Vuga a ostale su, dodavanjem laka na trup, dobivale sjaj koji je nedostajao prvobitnim izradama.To su Crni mravić i Braon mrav-guzati. Trula višnja, Mesna, Osica, Brljak i SMB su i danas u upotrebi sa jasnim izmjenama koje su ih totalno promijenile prvobitni izgled ovih mušica.

Mersad Rajić
Kanada, Juli 2009