Krivolovci čuvare napadaju kamenjem i noževima

Zbog široke rasprostranjenosti nezakonitog lova divljači i ribe BiH gubi značajna novčana sredstva.Legalni lovci kažu da ih zabrinjava činjenica što rijetko čuju da je neko uhvaćen u krivolovu ili kažnjen zbog toga.Krivolov bi, kako kažu, bio dosta manje rasprostranjen kada bi nelegalni lovci bili češće i rigoroznije kažnjavani.U nekim bh. lovačkim i ribolovačkim udruženjima ističu da problem predstavlja i to što su nesavjesni pojedinci doveli neke životinjske vrste na korak do izumiranja.Istovremeno, iz UNDP-a u BiH su upozorili da, prema istraživanju koje je sprovedeno u 2004. godini, oko 495.000 domaćinstava u BiH nelegalno posjeduje oružje. Pojedini lovci tvrde da se to oružje nerijetko koristi i za krivolov.S druge strane, nedavno je upozoreno da više od 5.000 bivših lovaca u RS i dalje posjeduje lovačko oružje, koje s vremena na vrijeme koriste za krivolov.
Salem Alihodžić, predsjednik Saveza lovačkih organizacija BiH, kaže da krivolov

predstavlja problem ne samo lovcima, nego i državi.
Ubijali ugrožene ptice: “Bilo je čak slučajeva da su dolazili stranci, Italijani, koji su ubijali ugrožene ptice. Iako su legalno dolazili, ubijali su ugrožene ptice, i to je svakako vrsta krivolova”, upozorava Alihodžić.Pojašnjava da su u BiH, između ostalih, zaštićene vrste jastrebovi, sokolovi, gavranovi, vidre, ris, vjeverice, a povremeno srne i neke druge životinje. Upozorava da nelegalni lovci ne biraju sredstva kojim će doći do ulova.
“Ako se neko opredijeli na krivolov, on je onda spreman na sve, pa i prijetnju lovočuvaru”, naglašava Alihodžić.
On ocjenjuje da u FBiH udruženja lovaca imaju odličnu saradnju sa policijom, ali naglašava da su se prije prošlog rata u BiH policajci u redovnim aktivnostima bavili tim problemom.

“Evo, poslije rata, policija ima uglavnom drugih obaveza, pa se direktno ne bavi krivolovom. Međutim, na svaku intervenciju se dosta dobro uključuju i saradnja, kada se traži, je dobra”, kaže Alihodžić.

Dodaje da postoje saznanja da se u krivolovu koriste brojne vrste oružja, pa čak i automatsko.

Naglašava da je najmanja kazna za pojedinca u krivolovu 500 KM i ocjenjuje da se te kazne, nažalost, ne naplaćuju često.

Ribolovci takođe upozoravaju da u BiH, kada je u pitanju krivolov, situacija nije na zavidnom nivou.

Midhat Midžić, predsjednik USR “Una” Bihać, kaže da se tom vrstom krivolova obično bave “ljudi koji su novopečeni članovi ribolovnih društava i koji misle da samo krivolovom mogu doći do uživanja u sportskom ribolovu”.

“Oni obično love sredstvima koja su zabranjena zakonom. Mi na području koje kontroliramo imamo dovoljan broj čuvara. Slučajeva prijetnji čuvarima bilo je naročito poslije rata, ali sada je taj broj umanjen i rijetko se čuje prijetnja”, kaže Midžić.

Naglašava da pripadnici policije dobro obavljaju svoj dio posla koji se odnosi na krivolov.

“Sve rijeke u BiH su naše, pa u skladu s tim treba i da se ponašamo korektno. Treba da vratimo ono što uzmemo, odnosno dva puta više od onog što smo izlovili”, zaključuje Midžić.

Prijetnje lovočuvarima: Senad Kapo, administrator ribolovačkog portala bistrobih.ba, tvrdi da veliki broj ribolovaca ne kupuje godišnje dozvole.

“Rješenje za to bi bio sistem koji je primjenjivan prije rata, a to je da se izlazak na vodu bez dozvole tretira kao prekršaj i da se na vodi mora kupiti kaznena, odnosno dupla dozvola”, smatra Kapo.

On kaže da je moguće da se na vodama koje nisu pristupačne još koristi i dinamit.

“U kanjonu rijeke Rakitnice sam lično pronašao na jednoj stijeni dva osigurača od ručnih bombi. Nemam informacija o učestalosti takvog krivolova, ali agregati, mreže i podvodne puške su zlo koje uništava sve vode”, ističe Kapo.

Tvrdi da se osobe koje čuvaju rijeke od nelegalnih ribolovaca ponekad izlažu opasnostima jer, kako kaže, “bezobrazluci mrežara koji vode smatraju izvorom ličnog bogaćenja ne prezaju ni od čega”.

“Najbolje su to iskusili ribočuvari USR ‘Glavatica’ iz Jablanice, kojima je jednom ukraden i potopljen čamac ribočuvarske službe i koje su krivolovci napali kamenjem i nožem i nanijeli im lakše povrede. Njima je bezbroj puta prijećeno”, kaže Kapo i dodaje:

“I sa Modračkog jezera imam informacije o napadima na ribočuvare, gdje je jednom na njih i pucano. Također, u martu ove godine pucali su i na ribočuvare na Bilećkom jezeru, kada su kupili mreže. Banjalučani su gađani kamenjem, povlačeni su noževi i na njih”.

U policiji kažu da lovočuvari i ribočuvari imaju niz ovlaštenja na područjima za koja se brinu.

Prema riječima Ljerke Stanimirović, portparola Centra javne bezbjednosti Doboj, policija redovno ostvaruje kontakt sa lovačkim i ribolovačkim društvima, te se dogovaraju o načinima saradnje.

“Kada lovočuvar na licu mjesta izvrši kontrolu i uoči nepravilnosti, sačinjava službenu zabilješku i prosljeđuje je inspektoru, koji pokreće prekršajni postupak. Policija može, ako dođe do saznanja, takođe da pokrene zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu”, obrazložila je Stanimirovićeva.

Kazne do 18.000 maraka: U Republičkoj upravi za inspekcijske poslove RS su objasnili da se pod pojmom bespravan lov podrazumijeva svaki lov i učešće u lovu bez lovne dozvole ili lovne karte koju izdaje korisnik lovišta.

Takođe, bespravan je i lov nedozvoljenim sredstvima, nerasnim psima, lov zaštićene divljači, lov iz motornih vozila, na udaljenosti manjoj od 200 metara od objekata za stanovanje i tako dalje.

“Ako fizičko lice učestvuje u bespravnom lovu, biće prekršajno kažnjeno novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM, a ako korisnik lovišta svojim radom omogući takav lov biće kažnjeno novčanom kaznom od 6.000 KM do 18.000 KM, a odgovorno lice u pravnom licu 300 KM do 900 KM”, kaže Goran Ljubojević, glavni republički inspektor za šumarstvo i lovstvo.

Dodaje da za krivična djela počinjena u lovu, osim novčanom kaznom, počinioci mogu biti kažnjeni i zatvorskom kaznom u trajanju od jedne do tri godine.

Love i zaštićenu divljač

Pojedini lovci tvrde da neki krivolovci idu u toliku krajnost da ubijaju čak i

zaštićenu divljač kojoj je brojnost i održivost značajno smanjena.

Prema podacima iz Republičke uprave za inspekcijske poslove RS, zaštićena divljač može biti trajno, lovostajem ili privremeno zaštićena.

U trajno zaštićenu divljač spadaju i vidra, ris, vjeverica, labudovi, koka velikog tetrijeba, mali tetrijeb, rode, čaplje osim sive i sokolovi.

Lovostajem zaštićena divljač je ona koja se može loviti samo u određenom dijelu godine, a to su, na primjer, obični jelen, jelen lopatar, srna, medvjed, zec, fazan i divlja patka. Privremena zaštita se određuje za divljač za koju se utvrdi da joj je brojnost i održivost značajno smanjena.

“Zakon stimuliše krivolovce”

Govoreći o nelegalnim sredstvima kojim ribolovci bez dozvole dolaze do ulova, iz ribolovačkog portala bistrobih.ba kažu da zakon nije odredio drastične kazne za takve prekršaje i da se ti prekršaji ne vode kao krivična djela.

“Umjesto da djeluje preventivno, zakon na neki način čak stimuliše krivolovce jer kazne od 200 KM, koliko plaćaju krivolovci, oni mogu isplatiti od ulova u jednoj mreži. Na primjer, jedan kilogram smuđa košta 10 KM. Oko 20 kilograma u mreži je količina koju su pronalazili ribočuvari USR ‘Glavatica’ iz Jablanice”, tvrdi Senad Kapo, administrator portala bistrobih.ba.

Kapo dodaje da se Zakonom o slatkovodnom ribarstvu izgubio osjećaj za obične ribolovce, gdje je cijena godišnje dozvole za FBiH, kako tvrdi, jedna od najskupljih u Evropi, a koja, opet, ne vrijedi skoro nigdje.