Kako uspješno organizirati jedno takmičenje u sportskom ribolovu

Piše: Dr. Muris Đug
Organizirati jedno prijateljsko takmičenje u sportskom ribolovu nije teško.
Organizirati jedno prijateljsko takmičenje u sportskom ribolovu na jednom višem nivou nije lako.
Želja mi je da ovim tekstom iznesem neka naša iskustva i mišljenja vezana za organizaciju prijateljskih-kup takmičenja, kao jednog od najljepših oblika sportskih aktivnosti u kojima u toku jedne takmičarske sezone često participiramo na ovaj ili onaj način.
Bez obzira koliko organizacija izgledala jednostavna, činjenica da na takva takmičenja, nama u goste dolaze, kako naši veliki prijatelji i sportski prijatelji, tako i vrhunski sportaši iz našeg sporta, obavezuje nas, da svaki segment organizacije pokušamo dovesti na takav nivo da svi oni koji jednom dođu, požele naredne godine biti ponovo naši gosti.
Ako pretpostavimo da je CILJ organizatora
okupiti ŠTO VIŠE, ŠTO BOLJIH EKIPA, IZ ŠTO VIŠE RAZLIČITIH ZEMALJA, onda vidimo da zadatak u startu nije lagan-čak šta više, izuzetno ga je teško ispuniti. Naročito ako imamo u vidu da se većina tih prijateljskih–kup takmičenja održava u istim terminima, postavlja se pitanje zašto bi neka kvalitetna ekipa došla upravo nama, a ne negdje drugdje.
Kao što vidite, nismo niti počeli a već u startu imamo „problema“.

Stvari neću redati niti hronološki niti po važnosti –jer je svaki segment podjednako važan, naročito ako znamo da je „Lanac jak onoliko koliko je jaka najslabija karika“, pa ću reći da je definitivno prva stvar koju treba odrediti TERMIN održavanja.

Ukoliko imate mogućnost, idealno bi bilo odrediti takav termin u kojemu nema nekih drugih značajnijih takmičenja u našoj zemlji ili regionu, termin u kojemu nije neki vjerski ili neki drugi praznik, termin u kojemu se održava Svjetsko prvenstvo u nekoj od disciplina ili u vrijeme npr. godišnjih odmora. Idealno bi bilo da to postavite na način npr. „Prva subota u junu“ i da se toga držite što je moguće čvršće, jer ćete tako svima pokazati, kroz dugi niz godina, da ste ozbiljan organizator a i svi oni koji vam dolaze će moći u svoj kalendar crvenim flomasterom upisati taj datum. Držanjem „svog“ termina poštovat ćete druge organizatore i njihova takmičenja te time i isposlovati i poštovanje za svoj termin. PRAVILO: NIPOŠTO „ULIJETATI“ U TUĐI TERMIN“.

Kada ste odredili termin slijedi blagovremeno slanje poziva. Obično pozive šaljemo mjesec dana prije takmičenja ali mišljenja sam da i par mjeseci prije nije nikakva greška-čak šta više mislim da je to super.Time ostavljate potencijalnim gostima da se malo raspitaju kod vas i drugih o detaljima ribolova na vašoj stazi, te da par mjeseci kuju planove kako će se što bolje predstaviti i ostvariti što bolji rezultat.
Nakon što ste odredili termin slanja Poziva, slijedi pisanje tog poziva. Jedan Poziv na takmičenje treba u sebi da sadrži osnovne podatke o tome ko to organizira, gdje organizira, eventualno mala mapa kako doći autom do staze, satnicu takmičenja, detalje o tehničkim karakteristikama staze, eventualno o načinima ribolova natoj stazi, ili još neki važan ili specifičan detalj, koji će omogućiti takmičarima da izbjegnu neugodna iznenađenja. Svaki podatak za nekoga ko prvi put dolazi je zlata vrijedan i boravak čini ljepšim i ugodnijim-a to je cilj zar ne?
Naravno obavezno navedite kontakt telefone jer sam siguran da će pred samo takmičenja da budu usijani.
Što se satnice tiče zaista postoje velike razlike u koncipiranju iste. Mislim da je od izuzetne važnosti potrebno voditi računa da okupljanje ne bude prerano (npr. Prijava do 6,00 ujutro) jer ako kanite zovnuti nekoga ko je 200 i više km udaljen, ipak nema smisla da oni na put kreću u 2,00 poslije ponoći a to znači da ustanu u 1,00.
Jedan sat ujutro puno više znači nego jedan sat u poslijepodnevnim satima.
PRAVILO: SATNICU PRAVITE SPRAM NAJUDALJENIJIH.
Naravno u razumnim okvirima. Prijava do 8,00 ili 8,30h je sasvim korektna i OK.

Ukoliko pak imate ekipe koje dolaze baš izdaleka -300 i više km,( a vrlo često su to kvalitetne ekipe koje dižu rejting takmičenju), idealno bi bilo da za takve ekipa obezbijedite besplatno prenoćište, jer onda imate za male pare dvostruku dobit. Prvo, oni će doći u toku dana i trenirati, odmoriti se i večerati, na večeri ćemo se družiti a ujutro će svi (odmorni) jedva čekati da takmičenje počne.
Organizirajući takmičenja na ovakav način puno bolje ćemo se svi upoznati i provesti još par lijepih trenutaka više, u priči o ribama i takmičenjima. Prijateljstva formirana na ovakav način ostaju zauvijek. Pozive bi bilo idealno da šaljete e-mailom, faxom (ili da ih lično uručite na nekom takmičenju), jer tako dođu najbrže. Poštom, zna biti kašnjenja i gubljenja i sl. ali ako nema drugog načina onda poštom.
Da bi slanje poziva bilo jednostavno, otvorite mali adresar sa svim informacijama koje imate o jednoj ekipi-adrese, brojevi telefona, kontakt osobe i sl. Idealno bi bilo da u sedmici pred takmičenje još jednom telefonirate svima i utvrdite ko tačno dolazi. Za mala takmičenja (10-15 ekipa) nije problem ali ako očekujete 30 ekipa od kojih je 20 iz inostranstva onda je svaka informacija ko dolazi važna.

Naravno da bi sve ovo ovako organizirali potreban je TIM LJUDI, voljnih i sposobnih da sve to iznesu.Idealan broj ljudi za organizaciju je 8-15. Ako je manje ljudi u timu dolazi do preopterećenja a ako je više, do poteškoća u komunikaciji i kordinaciji.Takođe idealno bi bilo da svako takmičenje isti ljudi rade iste, usko specijalizovane poslove, što će za par godina uroditi izuzetno uhodanom organizacijom u kojoj svako tačno zna šta mu je činiti i kako i skim, tako da iz godine u godinu organizacija postaje sve lakša i sve uhodanija.Npr. osoba za pisanje i slanje poziva, osobe za organizaciju dočeka i smještaja gostiju, osobe za obezbjeđenje materijalnih preduslova za sve to, osoba koja se brine o nagradama, sudijski aparat, kontakti sa medijima, postavljanje i skidanje staze, vaganje,itd itd.
Prvi sastanak tima za organizaciju treba biti minimum jedan mjesec prije takmičenja a dalje po potrebi. Poslijednji sastanak u srijedu pred takmičenje da se provjeri da li sve 100% štima.
PRAVILO: KOMUNIKACIJA UNUTAR TIMA NON-STOP. I još nešto: mora postojati neko ko sve to koordinira-„šef“.

Takođe jedan od potrebnih uslova je svakako potreba organiziranja takmičenja na što boljoj ribolovnoj stazi. Koji su kriteriji za kvalitetu staze? Pa prije svega ujednačenost i količina ribe po takmičaru. Ako je staza takva da se unaprijed ne znaju favorizirana mjesta i ako se na njoj može uloviti 2,3 i više kg ribe onda je to sasvim korektno. Sve više je samo plus za organizatora i rejting takmičenja.
Ružno je da pravite takmičenja na stazama gdje prvak ulovi 200 grama. Trendovi u svijetu su velike količine ribe što takmičenja čini atraktivnijima i za medije.

Kada ste sve prethodno uredno odradili i konačno je svanuo dan takmičenja onda je kvalitet sudijskog aparata izuzetno važan jer sam se nagledao upropaštenih takmičenja zbog nadobudnih sudija koji misle da su se taj dan svi okupili radi njih-sudija. Takmičenja se organiziraju radi takmičara i sudije samo tehnički sprovode takmičenje u skladu sa pravilima. Sudije nemojte zaboraviti da kvalitetni takmičari pravila znaju izuzetno dobro.Takođe ukoliko je sudijski aparat dobro odabran takmičenje će da protekne u najboljem redu što nije lak zadatak i na tome im uvijek treba odati priznanje. U poslijednjih par godina mi angažiramo čika Baneta iz Doboja (60 km od Tuzle) koji nam radi kompjutersku obradu rezultata, tako da je i taj posao dignut na nivo kvalitete sa Svjetskog prvenstva.
Što se vaganja tiče naravno poželjne su elektronske vage (obavezno jedna rezervna i par baterija) jer na takmičenjima gdje se po takmičaru lovi 8-15 kg ribe i loše funkcionisanje vaga može da oduži takmičenje i proglašenje do unedogled.
Naravno nakon što se sve završi uz obavezne medalje i pehare za najbolje, idealno bi bilo ( ako imate sponzora) da imate makar jednu vrijednu nagradu (npr, u priboru ili TV kao što je to u Županji), tako da onda takmičenje postaje još interesantnije.
Svečani ručak i ne mora biti neka velika gozba jer smo obično svi i gladni i željni razmjene utisaka tako da ga provedemo u lijepom razgovoru.Nisam još čuo da se neko žalio na ručak.
NA KRAJU NEMOJTE SE ZABORAVITI ZAHVALITI SVIMA ŠTO SU BAŠ TAJ DAN ODVOJILI I POČASTILI VAS SVOJIM DOLASKOM JER NEŠTO NAJVREDNIJE ŠTO IMAMO NA OVOM SVIJETU JE NAŠE SLOBODNO VRIJEME. TO MORAMO RESPEKTIRATI.
O pojedinim segmentima organiziranja bi se još dalo detaljisati ali mislim da je i ovo za početak dovoljno. Iskreno se nadam da ću makar malim dijelom, iznoseći naša iskustva, pomoći organizatorima i da ćemo svi zajedno na taj način unaprijediti naš prelijepi sport.