Rijeku bi spasilo da je bošnjačka, srpska ili hrvatska

Da je netko prolio fekalije po bošnjačkoj njivi, da je nečija krava popasla srpsku travu ili da je netko razbio hrvatski prozor bilo bi novinskih natpisa, reagiranja, prepucavanja i krivaca. A i inspekcije bi radile, pa makar i bio vikend.

Ovako, kad je nečiji netko izlio tone i tone opasnih tvari u ničiju rijeku, nema ni natpisa, ni naslovnica, ni krivaca ni inspekcije.

Umjesto da se oglasi veliki alarm kad se zagadi rijeka Bosna, čije ime nosi i zemlja s kojom se mnogi bubaju u prsa, čekalo se dva dana da otrov ode u vode, pa i do voda drugih zemalja. Jer po starom pravilu, ništa drugo ne znamo ni dijeliti doli otrova.

Nakon što država prestane raditi oko podneva u petak, pale se pogoni za trovanje i otrov se izlijeva u rijeku. U inspekcijama rade samo faksovi, pa se ima dovoljno vremena za očistiti smrad iz kompanija ionako mutnih poslova.

A mutne kompanije ne znaju valjda ništa drugo nego mutiti.

A zamućeno je blago zemlje “koje nema nitko na svijetu” kako bi rekla hvalisava usta. Ista ona, koja šute kad netko malo veći pljune na to njihovo blago.

Ljudi pored rijeke žale se da ih godinama truju.

Odgovor je šutnja ili upozorenje da se za radno mjesto mora i trpjeti. Jer trovači zapošljavaju, pa im se nešto zauzvrat mora i dati.

Zdravlje i život.

Svejedno što je nekome riba iz te vode jedino što jedu.

Piše: Delmin BURSKI – bitno.ba