Ma ko još mari za ribolovce?

Vijest kao vijest i nije vrijedna toliko pažnje, ali činjenica da ih boli  briga za nas i “našu” djecu itekako jeste.  Ovih dana završen je Konkurs za dodjelu sredstava nevladinim organizacijama u Opštini Jablanica. Naše udruženje je za realizaciju dva projekta dobilo 4.000 KM i za to im hvala . Hvala im i za svu dosadašnju podršku. Sa druge stranu i pored činjenica da ovo Udruženje mnogo ulaže u mlade takmičare, da su naše kadetkinje prvaci Federacije za 2009.godinu, da su juniori 3. u Federaciji, da smo do sad ospješno održali tri Male škole ribolova već druge godine projekat “Male škole ribolova” nije podržan od strane Opštine Jablanica što je za nas neshvatljivo, ali na dušu im. Mi ćemo nastaviti u skladu sa svojim mogućnostima aktivnosti na edukaciji mladih takmičara, pa ćemo i ove godine pokušati vlastitim sredstvima organizovati 4. Malu školu ribolova . Da me neko pogrešno ne protumači, nije poenta ove vijesti to što “oni” nama ne daju novac nego nebriga za “našu” djecu, jedino blago za koje se vrijedi boriti u surovoj današnjici i za koje se svi mi normalni ljudi borimo svim srcem.

Ni projekat izgradnje pet ribarskih kućica na obalama rijeka i jezera takođe po drugi put nije podržan. Kad ih nije briga za djecu onda i ne čudi što nije ni za ribolovce.  Koja bi budala gradila kućicu nekom drugom ribolovcu kojeg će možda nekada pokraj rijeke ili jezera zadesiti nevrijeme pa da se ovaj ima gdje sklonuti. Uostalom što će nekom kućice pored vode. Situacija ni u drugim opštinama nije mnogo bolja, a kome još treba ribolov i ribolovci kad “oni” mnogo bolje love od nas, ali u mutnom . Šta više uraditi da oni koji troše “naše” (ne njihove) pare shvate da su djeca “naše” najveće blago, da ovo niko ne čini iz interesa nego iz ljubavi, da smo na ovaj način iz ralja droge izvukli mlade živote i da nema ništa preče od “naše” djece.  Šta reći onima koji radije finansiraju manifestacije u toku kojih se popije stotine litara alkohola, konzumira droga, a grad nakon tih manifestacija izgleda sablasno (smeće na svakom koraku, pijani i drogirani učesnici manifestacije i gosti leže po obližnjim žbunovima, vrše nužde na svakom koraku bez ikakvog stida i daju “dobar” primjer našoj djeci). Da stvar bude gora ova manifestacija se organizuje u sklopu kampanje protiv droge.

Ma kome trebaju tamo neki ribolovci koji nemaju prečeg posla nego provode vrijeme u prirodi, na čistom zraku loveći ribu, učeći “našu” djecu ribolovnim vještinama, vode rat sa kriminalcima na zaštiti prirodnih dobara. Zar je to nekome više interesantno pa da plaketu Opštine dodjeli udruženju koje već  dugi niz godina uspješno radi na očuvanju “naše” prirode i ribljeg fonda kad je preče tu nagradu dati uspješnim privrednicima koje prije rata nemade ni pas za šta ujesti, a sad Boga mi ima itekako. Od nas nema niko koristi, samo smo im na teretu. I kao što nam jedan od njih reče kad smo počeli sa 1. Malom školom ribolova “Šta učite djecu besposlicama, učite ih da rade”. Boga mi kao da je on sve radom stekao. Hajde što smo mi ribolovci “besposličari” nego vidi bezobrazluka još nam pada na pamet da i “našu” djecu učimo besposlicama.

Sve navedeno treba svakom normalnom čovjeku kojem osnovna vrijednost u životu nije novac, koji ljude ne cijeni po debljini novčanika i kako mu je ime, kojoj političkoj opciji pripada,  nego po ljudstvu, karakteru i ribolovnoj vještini. Nama ribolovcima trebaju i “naša” djeca kojima sa mnogo žara pokušavamo prenijeti do sad stečeno znanje i “drogirati” ih mnogo jačom drogom od one prave. Mi ribolovci znamo da onaj ko zavoli ribolov svaki novčić daje za pribor, svoje slobodno vrijeme koristi u ribolovu, živi zdravim životom  i nema vremena za drogu.

Ovo je samo mali dio problema nas ribolovaca, a kad se ovome dodaju uporni pokušaji da se vode dodjele tamo nekim privatnicima što nakradoše para tokom zadnjeg nemilog rata pa misle da je sve na prodaju i da se sve može novcem kupiti, a koji od ribolova znaju samo u mutnom loviti, preko nakaradnog Zakona, uništavanja riječnih tokova, pokušaja izgradnje brana, velikih cijena dozvola s obzirom gdje vrijede, kriminalaca koji na sve moguće načine uništavaju riblji fond, nama ribolovcima puna kapa.

Hoće li ikad u ovoj državi nama ribolovcima svanuti bolji dani, pa da se obistine one Senadove prvoaprilske, da nam Savez funkcioniše kako Bog zapovjeda, da bude jedna dozvola, Zakon bolji, a kazne mnogo veće, da guzonje shvate da uništavaju i svoju u našu rijeku, da zagađuju i svoju i našu prirodu, da truju i svoje i naše ribe, a da mi sve to čuvamo što volimo i rijeke, i ribe i prirodu .

Biće bolje, sa ovim robovlasnicima, džabolebarošima, kriminalcima, hajvanima…, kad se obistini ona Josipa Pejakovića “Kad nam nokat naraste gdje nikad nije rastao”.

Nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
Korov nikne di god stigne, ma, svaka njima čast,
Krivi smo mi…

Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
Nemoj, stari moj,
Krivi smo mi, što smo ih pustili…

Šta su znali Đenerali i brkati Majori?
Jedino da viču: Pali! Ali nisu najgori,
Krivi smo mi…

I svi ti silni, infantilni, što su puške sanjali?
Ne, ne derane,
Krivi smo mi, što smo se sklanjali…

Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
Što su rušili, pa sada nama nude lopate,
Krivi smo mi…

Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali,
Sorry, matori,
Krivi smo mi, koji smo ćutali…

Putuj, Evropo,
Nemoj više čekati na nas…
Ne pitaj mnogo,
Dospećeš i ti na rđav glas?
Putuj, planeto,
Super smo se družili…
Nama je lepo,
Taman kako smo zaslužili…

Putuj, Evropo,
I pošalji nam malo peciva?
Nama je dobro,
Sreća jedna neizreciva…
Putuj, planeto,
Ovde se mrak priziva…
Nama je lepo,
Slika jedna neopisiva…

BISTRO!