Pismo namjere…pismo nade

Pismo koje je ispred U.G. “Bistro!”, Bosna i Hercegovina, proslijeđeno Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva  te Federalnom ministarstvu turizma i okoliša
Poštovani!
Obraćamo Vam se u ime članova Udruženja Građana „Bistro“, u nadi da ćemo etablirati dijalog i saradnju oko nekih pitanja koje mi smatramo bitnima kako za nas, sportske ribolovce, tako i za društvo i Državu.
Svjedoci smo svakodnevnog uništavanja prirode oko nas, uništavanja ribljeg fonda, masovne sječe šuma, zagađenja rijeka i izvorišta pitke vode, masovnog ubijanja divljači i svega što nas okružuje. U novinama i na internet stranicama nerijetko možemo pročitati kako se masovno izlovljavaju kapitalni primjerci riba, uništavaju autohtone vrste riba po kojima bi naša Bosna i Hercegovina trebala biti prepoznatljiva u Svijetu. Tu su prije svega neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus), glavatica (Salmo marmoratus Cuvier) i mladica (Hucho hucho), a uništenje prijeti i lipljenu (Thymallus thymallus) , potočnoj pastrmci (Salmo trutta m. fario) , šaranu (Cyprinus carpio) kao i ostalim vrstama riba što potvrđuju mnoga istraživanja rađena zadnjih godina od strane ihtiologa Bosne i Hercegovine i susjednih država. Jedan takav naučni skup na temu “Ugrožene i endemske vrste riba u slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače” u organizaciji The EastWest Institute i Sveučilišta u Dubrovniku je organizovan 2007.godine na Karaotoku, a na kojem su učešće uzeli ihtiolozi sa Univerziteta u Sarajevu, Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, Univerziteta u Podgorici, Instituta za biologiju mora Kotor. Takođe u svojoj knjizi James Prosek se bavi ovom problematikom. Prosek opisuje stanje prije i sada, napore koji su učinjeni na rijeci Soči u Sloveniji na očuvanju autohtone glavatice, odnosno soške pastrmke kako je nazivaju i završava tezom da je jedina šansa regionalna saradnja i sistematski pristup rješenju problema.
Mi, sportski ribolovci okupljeni oko U.G. Bistro, smo na internet stranici http://www.bistrobih.ba, tačnije na njenom forumu pokrenuli temu „Kako zaštititi autohtone vrste riba i kapitalne primjerke od nestajanja?“. U sklopu diskusije na temi reagovali smo ponukani ljudskom pohlepom, pretežno postupcima pojedinih lica koja sebe nazivaju „sportskim ribolovcima“, a na svakojake načine izlovljavaju autohtone vrste riba i kapitalne primjerke jedinki koje su polno zrele i koje bi trebale da vrše prirodnu reprodukciju. Svi ti postupci većinom prolaze nekažnjeno ili su kazne veoma male, a štete po riblji fond ogromne.
U raspravi na navedenoj temi došlo se do zaključka da bi najbolji način zaštite autohtonih vrsta riba i kapitalnih primjeraka bilo donošenje posebnog Pravilnika, kao podzakonskog akta Zakona o slatkovodnom ribarstvu, koji bi definisao:

• koje su to autohtone i endemske vrste riba u Bosni i Hercegovini,
• šta se smatra kapitalnim primjercima pojedinih vrsta,
• kao i da se za navedene odredi obavezan C&R („uhvati i pusti“) režim ribolova na
  svim vodama i zaštićene zone bez uznemiravanja i ribolova za te vrste

Tu posebno treba obratiti pažnju na kaznene odredbe za prekršioce i smatramo da kazne trebaju biti u rasponu od 1.000 do 10.000 KM. Ovolike kazne su potrebne isključivo da natjeraju svakog ribolovca na razmišljanje i da se i oni koji su do sada činili prekršaje ili ga počine jednom, više ne pojavljuju kao povratnici u činjenju takvih prekršaja. Iznos kazni nije veliki ako se uzme u obzir koliku štetu pričini jedan ribolovac koji ulovi npr. samo jednu neretvansku mekousnu pastrmku u vrijeme mrijesta. Ako mekousna pastrmka u prosjeku izmrijesti oko 5.000 komada ikre po kilogramu tjelesne mase i ako se uzme u obzir da je ista polno zrela nakon 5-6 godina života, onda ispada da je uništio minimalno 15.000 komada mlađi što se nemože nadoknaditi poribljavanjem.

Kao primjer naveli bismo činjenično stanje koje smo dobili iz USR „Glavatica“ iz Jablanice, gdje je na žalost od te ljepotice – glavatice ostalo samo ime i svima nama sjećanja, jer je u vodama ima vrlo malo i prijeti joj totalno uništenje. Uzrok velikog smanjenja populacije glavatice i njenog nestanka su izgradnja sistema brana hidrocentrala na Neretvi koje su zaustavile prirodne migracije ovih vrsta, krivolov mrežama i drugim nedozvoljenim sredstvima, neadekvatno poribljavanje novim vrstama koje su daleko veće sposobnosti za reprodukciju, a ishranom predstavljaju direktnu konkurenciju našim autohtonim vrstama (prvenstveno smuđ). Masovna izlovljavanja mrežama su posebno postala intenzivna nakon rata. Od 2005.godine sa novim rukovodstvom na čelu ovo udruženje je uložilo ogromne napore i finansijska sredstva kako bi se riješili kriminala koji je zavladao na vodama koje su im date na korištenje, ali na žalost i do danas nisu u stanju totalno iskorijeniti ovaj vid kriminala. Hvatali su kriminalce na djelu, uz pomoć policije oduzimali mreže, trpili napade i prijetnje od strane kriminalaca, podnosili prekršajne i krivične prijave, ali oni najuporniji su ostali jer prekršioce slijedi kazna od 200 KM za prekršaj ili uslovna kazna za krivično djelo što je po nama apsurdno. Ukradena riba se još prodaje pored magistralnog puta M-17 na sanitarno neadekvatnim mjestima i niko ništa ne poduzima, niti kažnjava prodavce niti oduzima nelegalnu ribu. Ova riba se često može, javno naći i na jelovnicima obližnjih restorana i poručiti, iako nigdje nije moguće izvrsiti nabavku ovih vrsta za restorane. To znači da se riba servira ilegalno, bez “ulaza” i bez plaćenih dadžbina prema državi, ali i bez izvršenog veterinarskog pregleda. Takva je situacija širom Bosne i Hercegovine.

Problema je mnogo, a samo rijetka udruženja smognu snage da se koliko toliko odupru kriminalu na vodama i uništenju ribljeg fonda, a posebno autohtonih vrsta.

Pored masovnog nedozvoljenog izlovljavanja veliki problem predstavlja i poribljavanje neadekvatnim vrstama riba. Tako npr. poribljava se kalifornijskom pastrmkom koja se ne mrijesti u našim vodama, američkim somićem koji je tzv. korov riba, babuškom i sličnim vrstama koje prije nisu bile prisutne u vodama Bosne i Hercegovine, a iste su dovele do uništenja mnogih autohtonih vrsta riba. Takođe poribljavanje rijeka jadranskog sliva vrši se vrstama koje žive u vodama crnomorskog sliva i teško se adaptiraju, a uz sve to nemaju mogućnost reprodukcije, odnosno jalove su. Tako ogromna sredstva izdvojena za poribljavanje idu uzalud, dok se metode za očuvanje prirodnog prirasta koje su mnogo efikasnije od bilo kog poribljavanja ne primjenjuju u dovoljnim mjerama.

U drugim zemljama, u kojima je ovaj problem u dobroj mjeri riješen, Država zarađuje ogromna finansijska sredstva od ribolovnog turizma, a sve popularniji Fly fishing ribolov (mušičarenje) uzima maha i u Bosni i Hercegovini. Dokaz tome je i uspjeh našeg kolege Željka Prpića koji je na nedavnom Evropskom prvenstvu koje je održano u Bosni i Hercegovini bio prvi. Bosna i Hercegovina ima ogromne potencijale za Fly fishing ribolov, a i ostale vrste ribolova tako da bi uz malo truda ribolovni turizam u Bosnu i Hercegovinu vrlo brzo privukao ribolovce iz inostranstva koji bi plaćali ogromne sume novca da ulove npr. neretvanjsku mekousnu pastrmku, uslikaju se sa njom i vrate nazad u vodu, jer nigdje više u Svijetu se nemogu uloviti tu ribu. Medjutim, informacije o stanju ribljeg fonda u BiH, ekologije i turizma koje kruže medijima Svijeta, su poražavajuće i destimuliraju potencijalne turiste. Kao primjer potencionalnog razvoja možemo spomenuti razvoj Patagonije, područja između Čilea i Argentine koje se dugo smatralo surovim i teskim za život. Prije samo tri decenije ondašnje vlasti su uvidjele kapacitet tamošnjih rijeka i zabranile izlov pastrmke, odnosno uveli pravilo da se sva ulovljena pastrmka mora živa vratiti nazad u vodu. Rezultat je da je Patagonija jedna od najvećih turističkih destinacija danas, a neka ondašnja sela koja su ranije brojala par hiljada stanovnika su danas zahvaljujući isključivo sportskom ribolovu prerasla u gradove od preko 50 000 stanovnika. Prosječna cijena sedmice ribolova u Patagoniji je oko 6.000 Eura po ribolovcu, a statistike kažu da ovu destinaciju posjećuje nekoliko stotina hiljada ribolovaca sa svojim obiteljima tokom godine. Prostom računicom ispada da Patagonija zaradi 6 milijardi Eura na svakih 100.000 gostiju. Bosna i Hercegovina sa svojim rijekama i potencijalom te geografskom lokacijom može zasigurno doživjeti sličnu korist ako se za to stvore povoljni uslovi.

Mišljenja smo da postojeći Zakon o slatkovodnom ribarstvu i njegovi podzakonski akti ne pružaju dovoljno dobro rješenje. Mnogo je stvari ostalo nedorečeno, kao npr. teritorijalno važenje dozvola, male su kazne za prekršioce i treba ih povećati bar deset puta, prodaja i distribucija dozvola ide preko SRS Federacije i istima se od prodatih dozvola izdvaja 10%, a za uzvrat udruženja ne dobiju ništa. Možda bi trebalo razmisliti o direktnoj distribuciji dozvola od strane Ministarstva, a da Ministarstvo nađe načina da u svakoj opštini gdje postoje ribolovne vode zaposli jednog ribočuvara, dok ostale finasira korisnik ribolovnih voda. U tom slučaju udruženja sportskih ribolovaca bi izdvajala ne 10% nego i do 70% od prodatih dozvola u budžet Ministrastva koje bi od dijela tih sredstava finansiralo ribočuvare. Mislimo da bi na taj način ribočuvarska služba bila mnogo efikasnija, zaštita ribljeg fonda bolja, a Ministarstvo bi imalo mnogo veći priliv sredstava u budžet od prodatih dozvola.

Ukoliko ste zainteresovani da o navedenoj problematici porazgovaramo i malo dublje uđemo u srž navedenog problema molimo da nas o tome obavjestite. Spremni smo opširnije obrazložiti svaki navedeni problem, a ako je potrebno napraviti i prijedlog Pravilnika o zaštiti autohtonih vrsta i kapitalnih primjeraka, koji bi se mogao usvojiti kao podzakonski akt postojećeg Zakona o slatkovodnom ribarstvu.

U nadi da ćete naći vremena i razmotriti naš prijedlog za dijalog i saradnju, te vidjeti da je naša bojazan za skoro nestajanje autohtonih i endemskih vrsta riba i kapitalnih primjeraka opravdana i da ćete nam pomoći da zajedno poduzmemo određene korake na rješavanju ovog problema za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine, a posebno mlađih generacija unaprijed Vam se zahvaljujemo.

S poštovanjem!