Šaran iz Karperput jezera

Igor Kožuljević se javio sa ovim mailom, slikom i klipovima još prije 15 dana.No, obaveze i nedostatak vremena su me spriječile da ovu njegovu reportažu postavim ranije.Izvinjenje Igoru i svim drugim kolegama koji su poslali svoje priloge, a koji su, silom prilika “na čekanju”.
Igor piše:
Dosta toga je smiješno glede ovoga ulova.
Prvo, niti sam poranio na Carp Hole (po prvi put sami izašao na tu vodu), niti sam imao sav potreban pribor – tačnije meredov i jastuče.
Poslije obavezne kontrole dozvole na ulazu, prolazim pored „holandeza“  i gledam njihovu opremu, čamce za krmu sa daljinskim navođenjem, kante sa skupom primamom, o štapovima i mašinicama da i ne pričam… Jezero dupke ispunjeno na svim pozicijama, no dok smo prolazili pored jedne od njih,  neka dvojica su se upravo pakovala. Odustajali su jer taj dan nije nikome ništa uzelo. Moglo je biti već oko 12 sati po mojoj procjeni.
Na brzinu rasklopim štapove, postavim
monster crab pop up i 1/2 monster crab običnog boila (s proljeća forsiram mesne) i zabacim gotovo na polovinu jezera….naravno, tek nakon razrašivanja najlona s par zabačaja “u prazno”.

Imao sam i primamu, krmu… ali ona se sastojala od pola kilograma utvrdo skuhane palente  (pure) i podjednake količine starog hljeba koji sam prethodno nakvasio i dobro iscjedio rukama (kod nas bi rekli „ukuhao“) … toj smjesi sam dodao i mljevenog anisa – ostatke od ribolova deverike.
Rukom sam izbacao 10-ak kugli, te potom prezabacio štapove otprilike na tu distancu.

Ubrzo zatim  se meni i mom, po prvi puta, pomoćniku Nedeljku pridružila i cjelokupna porodica sa dvoje djece i bakom….donijeli neke štapove i pecaljke iz supermarketa, pa je spala čitava graja oko dječijeg pecanja.
Cijeli taj izlazak na vodu smatran više kao izlazak u prirodu s pecanjem.Nakon što je šaran “pao” pridruži nam se i ostatak ekipe – tako da nas je na toj poziciji ostatak dana bilo tačno u broj deset.

Kako bilo…. u pola te frke i graje djece uslijedilo je vrištanje signalizatora. Nije bio neki dugi drill. Svinger je poskakivao iako sam dobrano otpustio biterunner. Podizanje štapa i prebacivanje na “prvu brzinu” me je uvjerilo da imam jaku ribu. Kako nisam imao meredov, šaljem pomoćnika da posudi od komšije…u cijeloj toj frci jedva da sam se sjetio kako se meredov kaže na holandskom – shepnet! Šaran nije masovno izvlačio najlon nego je više išao u stranu s jedva malo bijega u daljinu. Slučajnost je htjela i to da obitelj ima i foto aparat tako da je uslijedilo i snimanje ovih klipova.
Dva puta sam ga privlačio na 10-ak metara i popuštao mu, vođen iskustvom da šaran dobije adrenalinski poticaj te tako i dodatnu snagu pri prilasku obali – kad primjeti sjene ljudi iz vode, a bilo ih je. 🙂
Uslijedila je zamolba da se svi malo povuku, te objašnjavanje Nedeljku kako treba da radi s meredovom tj. da ga drži na mjestu i čeka da ga navedem na meredov.
Ubrzo potom se prvi puta i pojavio, dovoljno blizu da se može i vidjeti. Naravno, uslijedio je i očekivani ponovni bijeg. Treće privlačenje  i već je izašao i na površinu te tako se našao u meredovu. Malo je falilo da “pomoćnik” izdigne meredov u zrak 🙂
Kako nisam ima jastuče niti vagu, sve što sam uradio jeste naveo gošću-snimatelja da napravi dvije foto nakon čega je odmah uslijedilo puštanje jer sam se zabrinuo da se šaran ne povrijedi.
Iako nisam imao vagu, te dok su svi govorili da ima i 20ak kg, moja procjena je da je riječ o 15-kilašu, prelijepom vretenastom “divljaku” .
Uslijedila je opomena dežurnog na jezeru zbog izostanka jastuka i moje obećanje da neću dolaziti više bez sve potrebne opreme.
Inače, kad me neko pita od kad ja pecam – odgovaram:  “Od kad znam za sebe!”.
Šaranskim ribolovo se bavim zadnjih par godina koliko mi prilike dozvoljavaju. U ovaj vid ribolova sam ušao zbog okupacije Modraca (najblizeg jezera Tuzli) americkim somićem, cverglanom koji mi je ometao pecanje deverike i štuke. A definitivni ulazak u šaranske vode je bilo spadanje jednoga sa sistema, štapa pripremljenog za deveriku prije par godina.
Jedino sto me tješi glede te uspomene jeste da su obje udice i olovo ostale na štapu tako da sa sigurnošću znam da je taj šaran ostao na životu bez većih posljedica. Iskreno se nadam da još negdje pliva nalazeći sigurne staze između svih onih mreža na Modracu.

U posljednje dvije godine uspio sam izaći tek nekoliko puta na vodu. Jednom Pelagićevo  –  pao je jedan od 18 kg ali je upisan Safetu – Saji , jer je cijela kampanja bila u njegovoj organizaciji, s njegovom opremom i zamaranjem.

Od obližnjih voda jednom sam posjetio i Smoluću te dobio jednog manjeg od, odprilike 2 kg kojeg nisam ni fotografirao jer – jednostavno nisam imao fotoaparat.

Trenutno sam član holandskog ribolovnog saveza , a tamo dozvola košta 34 eura i važi za sve vode izuzev tek nekoliko privatnih jezera.
U međuvremenu sam izašao jednom na Modrac plativši dnevnu dozvolu zarad igre s deverikom ali i “kupanja” šaranskih štapova koji idu skupa sa mnom na sva putešejstva.

Postoje neki okvirni planovi izlaska na Smoluću nakon prvog maja.

Bistro!

httpv://www.youtube.com/watch?v=-2ilLd_GGyI

httpv://www.youtube.com/watch?v=jXeJ4tef30U