Foto: Na Smolući nakon takmičenja
Prelijepa jesen i moj kompanjon Dado i ja na jezeru Smoluca – pecamo takmičenje “Jesenju Smolućijadu” i ostajemo još sedam dana na tom prekrasnom jezeru.
Kako je i vrijeme bilo promjenjivo, tako je i riba bila raspoložena za hranjenje i uzimanje našeg mamca.Na takmičenju nismo imali ni bipa ali i to je ribolov.Uprkos tome, mi se ne pakujemo u nedelju, nego ostajemo na istoj poziciji – tu smo i htjeli provesti još sedam dana.Što sam mislio da nemam sreće kod izvlačenja rednog broja za izvlačenje pozicija, pa sam izvukao posljednji koji je značio da ćemo dobiti poziciju koja ostane, opet smo imali sreće – ostala nam je ona koju smo željeli.
Poslije takmičenja riba se pomalo počela hraniti, ali dosta hrane je u vodi pa nije imala razloga još dolaziti na naše udice.
Tek treći dan riba počinje prihvatati naše boile i dolazi na naš podmetač.
Kako je vrijeme prolazilo, tako je i riba sve bolje i bolje radila – dnevno smo imali po desetak uzimanja i to na oba hranilišta.Ovoga puta najveća riba je bila
9,200 kg ali naša očekivnja su bila malkice veća – jesen je vrijeme “velikih grizeva”.
No, poznato je da pravila u šaranskom ribolovu ne postoje, a pogotovo ne na ovom čudnom i prekrasnom jezeru.Ostaje nam da sačekamo još hladnije vrijeme i da se spremimo za sljedeće kampanje koje su pred nama – na jezeru Smoluća ima dosta velikih riba koje nisu nikad bile na podmetaču a zbog koji vrijedi provesti dane čekajući da baš te ribe dođu na vaš mamac.
Veliki pozdrav i bistro za najupornije…
Zlaja druze, kad ce biti kakav izvjestaj sa Pelagiceva?
Pozdrav
Bistro Zlaja!!! svaka cast na ovim lijepim slikama sa Smoluce i jos jednom Hvala za onu majcu!
Bravo majstori svaka cast bistro vam bilo i dalje…
Svima koji sa iste IP adrese pišu komentare, isti su uklonjeni.
Posebno upozorenje onima kojima sam se obratio mailom!