Da li ribe osjećaju bol?

 U sklopu ovih zimskih i dosadnih dana, slobodno vrijeme upražnjavam pereći muhe ili čitajući literaturu o ribolovu… Tako mi je i danas u ruke dopao jedan magazin o mušičarenju u Skandinaviji koji je u svom trećem broju ove godine objavio jedan zanimljiv članak o tome da li ribe osjećaju bol. Članak je napisao jedan ljekar koji je dio svog istraživačkog rada posvetio baš ovom pitanju, inače specijalista za bolove i bolne reakcije – Owe Landström. Ovaj članak je po meni zanimljiv za sve nas, počevši od onih koji posvećuju pažnju “Catch & Release” načinu ribolova a takođe i za one koji vole ponijeti ribu kući za ishranu, i dijelim ga sa vama čisto u nadi da će vas inspirisati ili stvoriti forum za konstruktivan dijalog.

Autor članka definira bol kao dvije komponente… od kojih je prva ona subjektivna, odnosno – kako jednika doživljava bol i koja na primjer kod ljudi znatno varira u odnosu na kulturu, psihu i fizičku spremnost individue. Druga komponenta bola je biološke prirode i zasniva se na postojanju takozvanih “nociceptora” – koji su dio nervnog sistema višećelijskih organizama u kojima se stvaraju impulsi koji se poslije u subjektivnom tumačenju mogu poistovjetiti sa osjećajem bola.

U čemu se stručnjaci slažu a u čemu razilaze?

Većina stručnjaka koji su aktivno studirali osjećaj bola kod ljudi i “nižih” organizama se slaže u tome da impuls u nociceptorima postoji kod svih vrsta ali je upitno da li dolazi i do subjektivnog osjećaja boli. Najviše polemike izaziva razlika u građi vanjskog sloja mozga – neokorteksa u kome se stvaraju subjektini doživljaji nervnih impulsa. Kod riba je neokorteks neznatno ili nikako razvijen (zavisno o vrsti), tako da mnogi stručnjaci smatraju da ribe u suštini ne mogu osjećati bol.

Jedna od najjačih protuteza ovom shvatanju je publicirana od strane profesorice Lynne U Sneddon sa School of Biological Sciences University of Liverpool, koja je u svojim istraživanjima na šaranima i kalifornijskim pastrmkama dokazala da su nociceptori kod ovih vrsta prisutni u mozgu i vilici, takođe je uspjela mjerenjem hormonalnih promjena dokazati da prilikom aktiviranja nociceptora ove vrste osjećaju stres, a kao glavnu tezu predstavila je činjenicu da se kod tih jedinki stres i aktivnost nociceptora iznimno smanjivala unošenjem morfija u tijelo ribe. Pomoću magnetne kamere uspjela je takođe dokazati da aktivnost u vanjskoj kori mozga (neokorteks) šarana, prilikom ulova ukazuje na to da poremećaj ponašanja nije isključivo refleksna radnja već subjektivan doživljaj.

Treće shvatanje se zasniva na ova dva preothodna gdje stručnjaci smatraju da iako stres postoji možda ni on nije subjektivne prirode već se zasniva na reakciji “reptilskog stadija” čiji je cilj preživljavanje…

Kako god okrenemo, za nas koji u ribolov idemo zbog doživljaja i prirode ovo možda i ne predstavlja neku ogromnu dilemu. Neki od nas preferiraju da ribu puste nakon ulova dok neki vole ponijeti sa sobom ulov i pojesti ribu zajedno sa familijom. I jedan i drugi način ribolova su prihvatljivi ako se ne pretjeruje.  Stručnjaci koji su bili intervjuisani za ovaj članak su takodje dali svoje savjete o tome na koji način je najispravnije tretirati ribu nakon ulova bez obzira na to da li ćemo ribu ponijeti kući ili je pustiti… i evo kako oni rezonuju po tom pitanju:

• Bez obzira na to da li namjeravate ribu pustiti ili zadržati, koristite sto jači predvez moguće kako biste ribu u što kraćem roku privukli meredovu i iznijeli van.
• Želite li ribu ponijeti za ishranu, usmrtite je što brže moguće (prije nego što izvadite udicu) udarcem ravno iznad očiju.
• U slučaju da je voda pretopla (zavisno od vrste ribe koju ste ulovili) vraćanje u vodu može biti besmisleno jer su šanse za preživljavanje ribe znatno smanjene
• Smokrite i ohladite ruke prije nego što uzmete ribu
• Pokušajte ribu skinuti sa udice prije nego što je dohvatite
• Koristite udicu bez kontrakuke i izbjegavajte korištenje trokuke
• Nemojte vaditi ribu iz vode ili to uradite što brže i kraće moguće
• Nemojte stiskati ribu, naročto ne u području škrga ili stomaka
• Ne dižite ribu da visi naglavačke, držeći je za repno peraje
• Pazite da ribu pustite na mjestu gdje nema puno rastinja ili grana u vodi
• Držite ribu što duže moguće sa glavo okrenutom prema strujanju vode kako bi dobila dovoljno kisika prije puštanja
• Lagano okrenite ribu na stranu i gledajte da li je sama u stanju da se vrati u uspravan položaj prije nego sto je pustite…

Nadam se da će nekima od vas ovaj članak biti zanimljiv ili čak inspirirati vas da tokom narednog ribolova pomislite na to kako naš najbolji prijatelj – riba doživljava borbu sa nama i našom opremom. Lično, smatram da je biće o kojemu zavisi cijeli naš omiljeni hobi vrijedno mnogo više pažnje nego što im možda pružamo… jer bez njih nema ni nas 😉

Do daljnjeg… BISTRO!!!

//Rusko