Fojničani ne žele hidrocentrale

Jedan od najljepših gradova Srednjobosanske županije/kantona, građani bi rekli i cijele Bosne i Hercegovine – Fojnica, već neko vrijeme potresena je siromaštvom, nezaposlenošću, nerazumijevanjem od strane vlasti, odlaženjem sve većeg broja mladih ljudi u inostranstvo… Osvrnemo li se malo bolje, to teško “neko vrijeme” traje još od završetka rata.
I ne ide na bolje.

Da tako i ostane potrudila se pohlepna vlast ove općine, predvođena načelnikom Salkanom Merdžanićem i pojedincima do čijih je imena teško doći, vlasnicima firmi, željnim lake zarade, još veće vlastite koristi.

Tako se u prethodna dva mjeseca odigravala prava drama na području Fojnice, točnije Gotuše, kod Gojevića, gdje se okupljaju prosvjednici koji ne žele izgradnju mini-hidrocentale, odnosno izgradnje nekoliko njih duž rijeke Željeznice (Gvožđanke), koliko je predviđeno i potpisano između investitora i spomenutog načelnika.

No, ovo nije prvi put da se stotine mještana okuplja na ovome mjestu baš zbog ovog razloga. Isti problem u Fojnici se pojavio još prije dvije godine, kad je bez ikakvoga prethodnog objašnjenja u rijeku dovučen stroj (bager), koji je trebao početi s radovima.

Mještani to nisu dopustili. Ne na njihovu lijepu Fojnicu. Ne na čistu rijeku, bogatu ribom. Ne žele zagađenu vodu, niti strane ljude, koji im žele oduzeti i ono malo, što im je preostalo. Prosvjedovali su mirno i dostojanstveno, obavijestili medije, stražarili i danju, i noću, branili svoje.
Investitor je odustao.

Tako se bar činilo.

Naime, investitor firme Company Peeb d.o.o. Travnik i firma „Famus gradnja 3“ d.o.o. Tešanj, izvođači radova, ponovo su došli po „obećano“.
I bez obzira na složenost cijele situacije, protivljenje građana i činjenici da je još uvijek u tijeku sudski spor zbog falsifikovane, nevaljane postojeće dokumentacije, pokušavaju otpočeti izgradnju proizvodnog postrojenja.

I da stvar bude još gora, policijski službenici, po naredbama s vrha obilaze mještane, na mjestu gdje nema niti jedne kuće i gdje nikada prije nisu dolazili, sad zaustavljaju autobomile, pregledaju ih, mjere alkohol u krvi, pišu pomalo smiješne kazne, a sve ne bi li mještani odustali.

No, mještani ne odustaju!
Istina, sada se okupljaju tu mještani Bakovića, Lužina, Gojevića i Luka, dok je jedno selo u blizini – Dusina, koje je nekad bilo izvor podrške, zašutjelo!?
Razlog – potkupljeni predsjednik mjesne zajednice i činjenica da zbog položaja sela, koje je iznad spornog mjesta, zagađena voda ne bi tekla u njihovu smjeru.
No, podrška dolazi od svih ostalih građana, kao i susjednih općina.

Do načelnika se ne može doći. Njega više ova izgradnja ne zanima, kao ni kako se osjećaju građani. A ni većinu općinskih zaposlenika, koji čuvaju svoja radna mjesta. Tu i tamo se pojavio koji političar, nadajmo se zbog pomoći, a ne bodova za  predstojeće izbore.

Da bi silom postigli ono što ne mogu na drugi način, investitor je u sitne sate jednog kišnog jutra, praćenog snažnim grmljavinama,  poslao svojih oko četrdeset plaćenika, koji su postavljali ogradu. Brzo se skupilo nekoliko prosvjednica koje nisu dozvoljavale postavljanje ograde, pa su ih plaćenici/zaštitari davili, bacali od pod i psovali. Žene su bile ozlijeđene, krvave i prestravljene, ali su takve ostale na mjestu sve dok se nije skupilo nekoliko stotina mještana, pa su „investitorovi ljudi“ napustili mjesto.

A njemu ni traga. Samo se jednom pojavio. Na telefon se ne može dobiti. Opet šutnja.

Čeka da se situacija smiri. Čeka da se mještani umore. Da ih pokosi hladnoća, da se vrate svojim svakodnevnim poslovima, koje su zapustili zbog prosvjeda, da se uplaše plavih kuverata koje svakodnevno stižu, zbog ometanja javnog reda i mira.

Ali ne. Mještani su i dalje u Gotuši. Ne daju je. Stigli su ovako daleko, sad idu dalje.

Mole da im se pomogne, da ih se razumije, da im ne uništavaju ono što svim srcem žele sačuvati.

Čekaju da se tijela vlasti pokrenu, uvide o kolikom se problemu radi. Istraže sumnjive radnje na području Fojnice, koje čine bogati moćnici, kojima zbog ostvarenja koristi ništa nije bitno, niti sveto.

I tu su. Ako prođete kroz ovo mjesto, vidjet ćete ih uz roštiljsku vatru i svoju dragocijenu rijeku.

Čekaju.

Oni i dalje čekaju.