Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine – 9.DAN
9.DAN: Ravnje – Šabac 105.rkm
Ujutro me probudila pjesma raspjevanih ptica.
Ustadoh, prođoh uokolo i negdje nikoga. Društvo koje je sinoć bilo bučno i raspoloženo za svakakve pjesme (čak su i nekakvu zagorsku popevku pjevali u domaćoj izvedbi), razišlo se dok sam spavao.
Spakirah stvari, ukrcah ih u kanu i pođoh.
… susretao sam i rijekoplovce sa njihovim plovilima…
… kamperiste u njihovom okruženju…
… “riječne spomenike” koji prijete elisama brodova za višljeg vodostaja…
… ispred Sremske Mitrovice iznenadilo me brodogradilište “Sava” veličinom broda koji je bio u izgradnji. Da mi je to netko pričao teško bih mu povjerovao…
… Sremska Mitrovica na vidiku. Odlučio sam da ovdje pristanem, popunim organizam pivcem i nekakvim jelom, pa da nastavim dalje.
Pristao sam kod zapadnoga kupališta, izišao van, posjetio restoran u kojem sam ručao, popio pivce i nastavio dalje…
…proplovih ispod prekrasnoga mosta…
… prođoh i pored splavova koji su stacionirani uzvodno od istočne gradske plaže…
… a onda i pored gradske plaže, smještene istočno od grada…
…pa ispod drugoga, ništa manje lijepoga, mosta…
…pored industrijske zone…
Prošavši Sremsku Mitrovicu na putu me “stiže” vrijeme za popodnevni odmor. Taman dođoh kod spomenika palima srpskim vojnicima u l sv.ratu pri forsiranju rijeke Save i vođenju bitke kod Šašinaca. Tu zastadoh, razgledah spomenik i u debeloj hladovini sačekah da sunce malo oslabi…
…kada je popodnevna žega minula krenuh dalje…
… rijeka je sve šira i šira….
…sve su veće udaljenosti od jedne do druge njene krivine…
…eto me i na 110 kilometru. Vrijeme da kalkuliram. Uskoro ce pasti noć. Na par kilometara preda mnom je Šabac. Radio, kojega slušam samo u punom satu kako bih čuo vremensku prognozu, najavljuje za sutra popodne jako veliko pogoršanje vremena. Kako isplanirati put za sutra? Ako potegnem kako treba od Šabca mogu u jednome danu doseći Beograd, ali šta onda. Kada dođem do ušća pozvati ću brata da dođe po mene. Ali ako zapušu jaki vjetrovi negdje će me natjerati da pristanem i ne samo to. Borba sa vjetrom je iscrpljujuća i brzo će me zamoriti. U proteklih gotovo 600 km organizam se dobrano iscrpio. Hoću li moći izdržati? No moram i posložiti sve po redu, ‘ajde idem prvo prema Šapcu. Valjda tamo ima neke pivce, hladne, koja će mi malo razbistriti mozak i pridonijeti kombinatorici za stvaranje plana puta za sutra…
…ispred Šapca Sava je široka, kao Tršćanski zaljev….
…ali i jako plitka, većim djelom kao seoska bara…
…toliko plitka da se brod nasukao pri prijevozu trupaca…
Sa izmakom dana prestaje i moje putovanje. Postavih šator nedaleko 105. kilometra ispred vikendica na malome platou…
…malo sam i u grad zavirio, našao lijepi restoran uz nasip, dobro se najeo vrlo ukusne hrane, zalio sve pivcem (ustvari sa dva pivca) i napravio plan za sutra. Znam da u realnim vremenskim uvjetima mogu izveslati tih 105 km koliko mi je ostalo, u jednome danu. Snage još toliko imam, pitanje je samo kada, gdje i kojim će me intenzitetom nevrijeme zahvatiti i koliko će jak vjetar biti. Ako bude prejak pristajem tamo gdje me gotovo posve iscrpi. Odluka je pala i ranom zorom polazim…
“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp