Lov na mušicu i pastrmku – V dio

Ili: Zašto me pitaš gdje idem i šta lovim ? – Četvrti nastavak…

Piše: M e r s a d   R a j i ć

I dok svijet unapređuje i poboljšava uslove za ribarenje, vodi brigu o ribi, rijekama, tehnici ribolova, zdravlju samih ribara, ovdje na našim rijekama, tek 50-tih godina dolazi do kultivizacije razmišljanja i shvatanja da nije sva sreća u ljeskovcu i kostretu, tj. konjskoj struni.

Prodor informacija niko nije mogao zaustaviti.

I gle čuda!
Pored korisnih saznanja o priboru, mušicama, načinu ribolova, naši bosanski (a i hercegovački)  mušičari počinju sa shvaćaju da “oni tamo” ribari love na mušicu i druge vrste riba; bassa, štuku, sunčanicu, crvenperku…
Što ne bi i oni?!

Vrijeme je da se i ovde nešto izmjeni. Mušičarski predjeli gdje je industrijalizacija zagadila rijeke i “otjerala” pastrmku, lipena i mladicu a ostavila one “obične” ribe, počeli su da, umjesto glista, kruha, trave, mrmaka, koriste mušice da uhvate neku od tih običnih riba.

Lov su započela djeca sa kućnim i konjskim muhama, skakavcima da bi se kasnije, oni stariji ribari, opredjelili na umjetne mušice.

Tako započinje prodor mušičarenja i lov sa mušicom na druge vrste riba, a ne samo pastrmku i lipena. Po prvi put se i u javnim glasilima, u početku stidljivo a kasnije sve glasnije, objavljuju savjeti kako da se na mušicu uhvati klen, bodorka, šaran, štuka i neke druge ribe koje nisu “mušičarskog” karaktera.

Postaje jasno da, bilo koja vrsta ribe što izlazi na površinu u potrazi za mušicom, postaje meta mušičara i njegovog mahača.

Pomalo, počinje da se gubi ona “tajna” veza između lova na mušicu i pastrmke. Konačno, pastrmka može da odahne.

Zato, nemojte se čuditi ako neki od vaših dragih prijatelja, komšija ili poznanika ponekad, videći da stavljate svoj mušičarski prsluk, štap i pletenu korpu, zastane i upita:
-Jel’ ti to komšija ideš u lov na bodorku?