Kad vidim Unu, stid me pogledat’ u Bosnu, šta joj uradismo…

Potaknut informacijom o puštanju u probni rad prečistača u Butilama i plasiranom informacijom o “čišćim rijekama Miljacki i Bosni”, sjetih se nekih aktivnosti koje su pokrenute prije tačno 6 godina.

U pitanju je projekat “Čista rijeka Miljacka”, gdje je izrađena “„Studija kojom će se definirati aktivnosti, programi i sredstva za poboljšanje kvaliteta voda rijeka Miljacke, Željeznice, Zujevine, Dobrinje i dijela rijeke Bosne“, a što je finansirala Sarajevska regionalna agencija (SERDA).

Navodno su sve aktivnosti oko realizacije pomenutog projekta do 2012. godine koštale oko 500.000 KM, a od tada, niti je Miljacka čišća, niti je išta drugo poduzeto na realizaciji programa iz Studije. Tako kažu i vijesti iz tog perioda.

Ovo iz naslova vijesti o prečistaču u Butilama se može odnositi na cca 500 metara toka rijeke Miljacke u koju se vraća tretirana voda, a koliko ima do njenog ušća u rijeku Bosnu. Iskreno se nadam da će voda stvarno biti toliko čista da će znatno poboljšati trenutno stanje sa rijekom Bosnom, koje je, blago rečeno, katastrofalno. Ovo govorim iz trogodišnjeg iskustva rada u Udruženju “Bistro!” koje je korisnik ribolovnog prava na dijelu toka rijeke Bosne koje prolazi kroz teritoriju opštine Ilijaš.

Nekoliko puta smo priručnim sredstvima mjerili količinu nitrita i nitrata u vodi rijeke Bosne i svaki put su one bile zabrinjavajuće visoke, preko svih dopuštenih normi. Istina, u posljednje tri godine se nije desio nijedan pomor ribe, ali smo u ljeto 2015. godine, prilikom izrade Ribolovne osnove i ispitivanja stanja ihtiopopulacije rijeke, pronašli veći broj jedinki koje su po sebi imale otvorene rane, pretpostavljam neke bakterijske infekcije, a na dnu i veći broj uginule mlađi.

Rijeka Bosna u Čifluku i ribe sa infekcijama

Ljeti, rijeka Bosna u mjestu Čifluk smrdi gore nego Miljacka kroz Sarajevo u najgorim danima, tako da sam siguran da je Bosna i u gorem stanju nego Miljacka. U Miljacki, na Dolac Malti, nekoliko godina lovim ribu i nikad nisam našao nijednu koja je na sebi imala ikakvu ranicu, a ne ovakve kakve možete vidjeti na slikama iznad.

Klijenovi sa Miljacke

Podatak o stanju je naveden u Ribolovnoj osnovi gdje stoji: “Prema terenskim istraživanjima provedenim za potrebe izrade Ribarske osnove za ribolovno područje VI Kantona Sarajevo ustanovljeno je da sportski ribolov nije preporučljiv na lokalitetima rijeka Bosna, Stavnja i Gnionica, a zbog velikog zagađenja koje uzrokuje oštećenja na ribama i bolesti. Uzrok tome su zagađivači koji se nalaze uzvodno od pomenutih lokaliteta.”

A zagađivača ima toliko da smatram Butile neće tretirati ni 20% od ukupne količine vode koja je za takvog tretiranja.

Paljanska Miljacka prihvata zagađenje otpadnih voda naselja Pale i industrije na tom području, a Mokranjska Miljacka prihvata zagađenje otpadnih voda naselja Mokro i lokalne industrije. Niti na jednom području nema evidentirano postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda…

Najveće zagađenje Miljacka prima od grada Sarajeva. Glavni kolektor fekalne kanalizacije u Butilama je sagrađen ‘80-ih godina, i prikuplja 70 posto gradskih fekalnih voda dok 30 posto fekalnih voda dospijeva direktno u rijeku.

Tako rijeka Miljacka u Sarajevu sobom nosi:

• Bistrički potok i nelegalne priključke kanalizacione,
• 5-6 kanalizacionih ispusta od Latinske ćuprije do Koševskog potoka (najgori je onaj kod Pozorišta, na slici),
• Koševski potok koji je sav fekalna voda.
• vodu iz ispusta iznad mosta Suade i Olge iz kojeg nastaje talog na dnu rijeke i koji najvjerovatnije nosi otpadne vode sa Širokače.
• zatim slijedi potok Sušica kod Zemaljskog muzeja koji donosi otpadne vode iz Bosnalijeka i dosta kanalizacionih priključaka i u kojem ne postoji ništa živo… Osim pacova koje sam često viđao u njegovom koritu.
• izgradnjom Bristola aktiviran je i veliki ispust odmah ispod hotela, i pretpostavljam da su to njegove otpadne vode.
• Dolac Malta, kanalizacija na dva mjesta (do mosta i kod Doma zdravlja Omer Maslić),
• dva kanalizaciona ispusta kod žutih nebodera u naselju Staro Hrasno…

Dalje ne znam, ali vjerujem da je cijelim tokom tako, a povećava se sa njenim prolaskom kroz naselja gdje su individualni stambeni objekti i nelegalni kanalizacioni priključci.

Rijeka Bosna
Ona je, moguće je, i svjetski rekord po zagađenju – u dva kilometra toka, od poptuno pitke vode postaje vodom u kojoj nema ništa živo.

Sem mnoštva bakterija.

U naselju Osijek, gdje se čak jedan dio naselja vodi kao vodozaštitna zona, nelegalnom izgradnjom objekata i istim takvim kanalizacionim priključcima koji završavaju u rijeci Bosni, ona od vode I kategorije postaje baruštinom.

Rijeka Bosna u Osijeku

I to već nakon prvih kuća u Osijeku i prvog kolektora koji, kažu mještani, ne radi godinama. I kad Bačevo povuče vodu za gradski vodovod i nivo vode padne ispod biološkog minimuma, desi se pomor kako je to bilo prošle godine.

Sjećam se kada se na Maloj Bosni i Sastavcima (ušća rijeka Željeznica, Dobrinje i Miljacka) lovio lipljen, pastmke bilo kao u priči. Neki dan jedan prijatelj napisa da je dugo zurio u rijeku na Vrelu Bosne i da nijedne jedine ribe vidio nije.

Kolege iz USR “Sarajevo 1906” koji pokušavaju napraviti jednu malu oazu na starom toku rijeke Bosne imaju problem sa dva kolektora napravljena tokom izgradnje autoputa. Naime, nijedan ne radi kako treba, ovaj manji koji direktno ugrožava taj stari tok, odnosno Lađenicu, i preko čijih se poklopaca fekalije preljevaju direktno u vodu meandra ne pripada nikome, niko nije odgovoran za to.

U “Gordijevom čvoru” nadležnosti, svi se nenadležnim proglašavaju. I još se ne nazire rješenje njihovog problema. A manji problem su im divlje deponije koje svakodnevno niču, a koje možete vidjeti na slikama ispod.

Nakon Miljacke koja je nosila i kompletnu ostalu sarajevsku kanalizaciju premoštenu iz Butila bez tretmana, a kad nije funkcionisao, u Bosnu se uljevaju i kanalizacije Vogošće, Semizovca, Ilijaša kroz potoke poput Gnionice koje je kompletan fekalni i na koji je, po pričanju mještana, svoje kanalizacione ispuste priključilo oko 1200 domaćinstava.

Željeznica dovodi kanalizacione vode od Trnova pa dalje, ali i sve stajske otpadne vode. Mladica koja se nekad lovila u Željeznici više ne postoji, nemam evidentiran ulov mladice u posljednjih 10 godina.

Zujevina do Hadžića je još divlja i čista, ima lijepe pastrmke u njoj. Poslije Hadžića i ona gubi svoju ljepotu.

Prije nekoliko godina, upravo na mjestu gdje potok Sušica utiče u rijeku Miljacku (kod Zemaljskog muzeja), sreo sam jednog starijeg gospodina koji je vršio neku analizu vode. Upitao sam ga za stanje i on mi je samo rekao da je činjenica da su, od ukupne količine vode koje ulaze u Sarajevo, 3/4 fekalne vode. Koji je omjer kada iste izađu iz Sarajeva, ne mogu ni pretpostaviti.

I kad dodamo industrijske otpadne vode, stajske otpadne vode, te drugi otpad tipa građevinskog šuta koji se nemilice istresa na obale i u rijeke, ambalažni otpad i popularne kese koje rahmetli Nijaz Abadžić prozva “zastavama sramote”, onda nije čudo kad neko izjavi kako ga je stid proći Krajinom i pogledati u Sanu, Unu, Krušnicu, Sanicu…

Njihova ljepota je opstala zahvaljujući Krajišnicima, oni vole svoje rijeke.

Kod nas one služe da smeće odnesu nizvodno… I da neko naplati 500.000 KM za na početku pomenutu Studiju koja ničemu ne služi…

Stid me u Bosnu pogledati, šta joj uradismo…

Senad Kapo