Admir Bajrić, predsjednik USR „Krušnica“ za Radio BK: Kraljica Une je dovedena na ivicu kolapsa

Zahvaljujući specifičnosti svoga geografskog položaja, specifičnoj geološkoj prošlosti i klimatskoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina, sa svojom ukupnom površinom od 51.209,2km2, predstavlja jednu od zemalja sa najvećom raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta.

Nažalost, ako Bosna i Hercegovina i u čemu prati evropske, pa i svjetske standarde, onda je to po zastupljenosti ugroženih životinjskih vrsta u različitim kategorijama. Na Crvenoj listi, tj. na Crvenim listama BiH, nalazi se oko 753 vrste životinja od kojih 247 u FBiH I 506 u RS-u.

Na prostoru općine Bosanska Krupa i USK-a u skupinu ugroženih i rizičnih vrsta žiotinja sa veoma visokim rizikom od izumiranja nalaze se dvije vrste koje, zajedno s endemskom čovječijom ribicom, obilježavaju ekosistem Une i Krušnice: kraljica Une – mladica i najveći predator riječne ribe – kormoran ili veliki vranac. Kao ugrožene, obje vrste zaštićene su kako Zakonom o zaštiti životinja tako i Zakonom o zaštiti prirode FBiH koji obvezuje na njihovu zaštitu i zaustavljanje njihova izumiranja.

Obavezu čuvara unske kraljice na prostoru Bosanske Krupe, tj. obavezusprovođenja uzgojnih mjera sa ciljem stvaranja uslova za njen opstanak i reprodukciju, na sebe je preuzelo USR „Krušnica“ koje ulaže izuzetne napore za zaštitu ove ugrožene vrste.

„Kraljica Une je“, naglašava Admir Bajrić, predsjednik USR „Krušnica“ Bosanska Krupa, „dovedena na ivicu kolapsa tako što je eksploatisana za hranu. Naime, iako je Zakonom o slatkovodnom ribarstvu FBiH strogo zabranjeno ovu vrstu ribe stavljati u promet, mi smo svjedoci, a naročito starije generacije, da se mladica mogla naći na meniju brojnih restorana kako na prostoru naše općine tako i širom BiH što dovoljno govori o odnosu države, odnosno nadležnih institucija za sprovedbu Zakona.

Ipak, kao USR, mi nastojimo da našu unsku kraljicu zaštitimo kroz dobar rad i organizaciju ribočuvarske službe te donošenjem zabrane izlova preko skupštinskih odluka. Za one koji ne znaju, kod nas je već tri godine zabrana ulova i nošenja mladice kao plemenite i ugrožene vrste. Koristimo sistem ‘ulovi i pusti’, tu se između nađe i ono ‘poljubi i uslikaj’ da ostane za uspomenu. Pomjerili smo minimalnu mjeru dužine ribe koja je propisana Zakonom o slatkovodnom ribarstvu sa 70 na 80cm te da se maksimalno jedna ta riba može nositi godišnje. Ove godine smo, kao Udruženje, imali po prvi put poribljavanje sa mlađi unske mladice dužine od 15 do 20cm sa 250 jedinki što se možda i ne čini puno, ali, obzirom da jedan komad te ribe košta 20KM, Udruženje je izdvojilo znatnu sumu novca samo za ovo poribljavanje unatoč svim nedaćama u kojima se nalazimo zbog visoke koncesije za 14.400,00 KM koje plaćamo za dvije zone – Unu i Krušnicu.“

Iako je od strane Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN) označen kao najmanje zabrinjavajuća vrsta po stupnju ugroženosti čija je populacija konstantno u porastu, kormoran, najveći predator ribe koji u prirodi nema svog neprijatelja (osim čovjeka), također se, kao rizična vrsta s veoma visokim rizikom od izumiranja, nalazi na Crvenoj listi FBiH sa strogom zabranom njegova odstrela. Ono što je zanimljivo, kaže Bajrić, jeste da je kormoran na Crvenu listu smješten upravo zbog izlova ribe što u najmanju ruku zvuči ironično budući da je on jedan od najvećih prijetnji ne samo za riblji fond Une i Krušnice već i za unski/krušnički ekosistem uopće.

„Ne samo da lovi ribu, štetan utjecaj kormoran ima i na drveća koja rastu na obalama Une. Naime, izmet kormorana je toliko jak da se stabla na kojima on izgradi gnijezda suše u roku tri godine. Kao Udruženje smo se već tri puta obraćali Ministarstvu za poljoprivredu, vovdoprivredu, šumarstvo i zaštitu životinja da nam se dozvoli, posredstvom Lovačkog udruženja, odstrel određenog broja jedinki kako bi one pravile manju štetu. Međutim, odgovor je uvijek bio isti: ‘Kormoran se nalazi na Crvenoj/zaštićenoj listi“, ističe Bajrić.

Ono čemu bi čovjek trebao težiti svakako je održavanje ili vraćanje prirodnog balansa. Koliko god je, naime, bitna zaštita i očuvanje ugroženih vrsta, veoma je bitno spriječiti i prekomjernu reprodukciju druge. Primjer kormorana dokaz je nedovoljnog ili, pak, neadekvatnog (lokalistički orijentiranog) istraživanja faune na prostoru BiH te nužnosti redovitog ažuriranja Crvenih lista. Nekada rijetko viđena ptica na obalama rijeke Une, danas je njen najveći, k tomu još i zaštićeni, neprijatelj. Ne samo da će, kako kažu naši ribari, „potamaniti“ svu ribu, dugotrajnim uništavanjem flore na obalama Une i Krušnice dovest će do izmjene cjelokupne geografije ovog područja.