tommylee je napisao/la:Mnogi preko noći su nekako privatizovali državnu imovinu,
Niti je preko noci niti je to "nekako" nista do klasicna sarena laza.
Da krenem od pocetka, za nase mladje clanove, koji nisu ucili o tome, a i one starije koji su u skoli sjedili na usima.
Pod parolom "fabrike radnicima", Tito i njegovi sljedbenici pocese obnovu SFRJ (bivse zajednicke drzave). Sve sto je bilo drzavno, privatno, kraljevsko (Juga je bila kraljevina prije), plemicko, begovsko i slicno, Tito je proglasio kao narodno, a kasnije se za taj pojam uvelo "drustveno vlasnistvo". Fabrike su dakle bile u vlasnistvu drustva, tj. naroda, a u njima se upravljalo po sistemu poznatom kao "radnicko samoupravljanje", gdje se radnicki savjet pitao koliko i direktor. Sva zarada preduzeca isla je za reinvestiranje, stambeno zbrinjavanje radnika, ekologiju, a visak je prebacivan za potrebe drugih koji nisu imali profit ili za otvaranje novih fabrika, za besplatno zdravstvo, skolstvo, ceste... bila je nestasica Milke, kafe i banana, ali zato je bilo mora, skijanja, ribolova i osmjeha na licima gradjana. Svi su bili jednaki imovinski, nacionalno, vjerski... jedino smo se razlikovali ko je bolji ribar!
Oni koji su bili protiv tog sistema su bili zatvarani i odstranjivani iz drustva.
Onda rat i raspad sistema. Oni iz zatvora izadjose i preuzese vlast. Zaratise da narod osiromase i iscrpe, te da omedje teritoriju. A onda mir i ono najvaznije - pljacka.
Procijenise drustvenu svojinu, podijelise narodu certifikate i vaucere, za koja ce k'o fol moci otkupiti drustvenu svojinu, stan, fabriku, hidrocentralu, JAT... A onda, tiho i bez buke, par sitnih zakona koji su doveli do ovoga o cemu pricamo. Prva uredba je da mozes privatizirati samo ono cega si korisnik (stan, firmu, zemlju), ali da dodas 30% kesa, koji niko posten poslije rata nije imao. Certifikati, preko noci postase bezvrijedni, osim onima sa kesom (lopovima). Jos jedan, naoko bezazlen, a po nas najgori zakon je da se pojam "drustvena svojina" mijenja u "drzavna svojina". Ubijedjivali su oni ljude, one koji su u skolama sjedili na usima, da je to isto i da nema razlike, ali ima, itekako. Kada kupujes stan ili njivu, prvo pitas jel' vlasnistvo 1/1, da vidis sa koliko vlasnika moras da nadjes dogovor. U slucaju "drustvene svojine", treba ti saglasnost drustva, tj. svakog pojedinca, dok u slucaju "drzavne svojine", dovoljna je odluka vlade (vladajuce garniture) da ti proda ili pokloni sta god hoce. Tu smo preko noci ostali bez ista. Naravno, "vladajuci" su u ratu svercovali i poslije rata otkupili kamare certifikata i vaucera, te sami sebi prodali mega-kompanije za sitnu lovu, ponekad i "za jednu KM". Dalje su sami sebi, preko "Razvojne banke" davali beskamatne i ostale povoljne kredite i donacije, gdje su oprali popljackanu lovu i dobijali sredstva za pocetak rada, mada su na tenderima navodili da imaju svoju lovu.
"Fabrike radnicima" i "drustvena svojina" su dokaz da moj stari Hamo treba da ima redovnu i veliku penziju, a ne crkavicu od koje ne moze platiti niti racun za plin. Dakle moj Hamo, a i vasi roditelji, su citav zivot radili i stvarali firme. Po tadasnjem zakonu oni su bili i vlasnici istih, tj. pri prodaji njihovih preduzeca pare su trebale otici u penzione fondove, a ne u ruke vlade koje je pare podijelila samoj sebi, tj. za njihove place. Dakle promjena rijeci "drustvena" u "drzavna" je dovela da se oni vukovi... ma bolje reci medjedi, dokopaju firmi o kojima sada pricamo kako nas truju, plackaju i bahato se ponasaju.
Pojam "drustvena svojina" nije potpuno izumro. Cuvaju ga oni u sehari da nam zapapre zivot kad im bude trebalo. Recimo moja njiva na Neretvi dodiruje "drustvenu" Neretvu, te recimo u slucaju interesa drustva, moja njiva se moze meni oduzeti i prikljuciti "drustvenoj" Neretvi. Znam da drustvo ima interes da Neretva bude lijepa, zelena i cista, ali ima i tu jedan trik, joker iz rukava. Naime, Neretva nije samo "drustvena", ona je i "drzavna", tj drzava ima pravo, u interesu drzave, da otme moju njivu zbog "drustvenih interesa", te da je preproda ili da pod koncesiju iz "drzavnih interesa", gdje bih ja zijanio moj san (vikendicu pored rijeke), drustvo bi zijanilo Neretvu (koncesija za hidrocentralu), drzava bi uzela lovu za par plata uposlenicima (koncesija), politicari bi klepili mito, a koncesionar dobio na poklon i Neretvu i moju livadu koju bi inace morao platiti po trzisnoj vrijednosti, ako bi uopce bila na prodaju. U svemu ovom, ja kao vlasnik parcele sam onemogucen da se zalim, da se cjenkam, da trazim nadoknadu zbog "drustvenog interesa", a u biti, hidrocentrala bi bila privatna, pa nikako drustvo ne mogu da zamislim kako se njome koristi... more bit' novi gazda ce hodati carsijom i davati narodu po milju maraka na kafu?
Pretjerah ja ljudi, jos o politici, da znam kako sad bih se banovao! Moradoh ovo napisati za mladje. Na njima svijet ostaje, ali i znanje. Njih su ovi vlastodrsci u skolama ucili sta su htjeli, a mi, oni koji se sjecamo, mi cemo svakako izumrijeti.
Kad sam bio mali i dosadan, stara mi je cesto obecavala na poklon "sarenu lazu", ako budem slusao. Eeeeh, ljudi kako sam ja znao satima mastati o toj "sarenoj lazi"....