Već ujutro u osvit dana spremio sam se i zaplovio put Beograda. Težina Stomaklije još se uvijek dobrano osjećala u mom organizmu koji je vapio (gotovo vriskao) za hladnim pivcem.
Veslam tako i ulazim u Zemun kada na jednoj zgradi reklama koja mi je izmamila s jedne strane osmjeh i oduševljenje (za nju do tada nisam čuo), a sa druge podsjetila da hitno pronadem apoteku gdje ima toga hladnoga, meni tada i te kako potrebnog, eliksira. Vama je ta reklama i te kako bila poznata
Toliko me zainteresirala i pobudila moju žednu maštu da sam zastao vrebajući najpovoljniji kut da bih je ponovo fotografirao. Gledajući je kroz objektiv fotoaparata osjetio sam u grlu suhoću i veliku potrebu da ga natopim hladnom pivcom sa plakata, makar morao i drugu popiti ako se od prve ne bi dobro navlažilo.
Ogledavao sem se u nadi da ću vidjeti barem nekakvo parče krčmetine da u njoj popijem tako željenu pivcu, ali do Zemuna ništa ne vidjeh. Osta mi samo slika pivce pred očima kada god sam trepnuo lagano veslajući prema cilju.
P.S. nije mi namjera reklamirati ovu pivcu, ali da bi mi i sada dobro došla, ne poričem.
