Živa enciklopedija koja ima sjecanja na dane kada se bijela riba koju uloviše u moru nije jela, vec prodavala kako bi dobivenim novcem život na otoku bio podnošljiviji, turizma nije bilo, porodice su bile brojnije nego sada, a od škrte zemlje i varljive ribarske srece teško se preživljavalo.
Najbolje godine života minule su pored njega u borbi za opstanak. Pa ipak pomenom na te godine nekako mu se zasvijetle oci, pogled odluta u daljinu i nekako kao da se pomladi pricama iz toga vremena koje zna da isprica. A ima ih puno, da ispuni cijelo morsko prostranstvo
Ucio me mnogim stvarima vezanim za more, plovidbu, ribolov, ponašanje medu ribarima, strankinjama, kako se peku gradele i radi brudet, nacine kako se riba priprema, jede, guštira. Jedino me nije naucio kako se škampima srcu noge kada iz razmrskamo.To nikako da naucim. Zgrožavao se kada bi vidio da stavljam šnjitu slanine na ribe koje se na roštilju peku, nebi li im poboljšao okus.
Upravljah njegovom brodicom prema njegovim uputama.
Upucivao me na "znakove" koje more daje prije pojave nekakvih zapreka, opasnosti ili naglih promjena vjetra i vremena. Pokazivao na pravila kako se motor brodice "njeguje", cuva, pazi i mazi ne bi li što duže i pouzdanije radio.
"Zagrijao" je i mene i moju suprugu za plovidbu, lovljenje ribe iz brodice, suncanje na brodici i uopce životu na pucini i moru.
Uz takvoga mentora mogao sam usavršiti svoje kontinentalno poznavanje ribolova, postati kapetan svoje brodice, lutalica po vodi. Ali avaj. Kada je cuo da sam kanuom poceo lutati po rijekama, kada ta lutanja narastoše u stotine kilometara puta, kada sve to prelazim veslom, a ne motorom iznenadio se. Možda se i zapitao: "Gdje sam ja to pogriješio u tumacenju i odgoju buducega moreplovca, kada me eto "prevari" sa nekakvom mutnom i blatnjavom rijekom kojoj se uvijek obale vide?"
