Kameni svati

[Olimp]

Odlucio sam vas danas pozvati da mi se pridružite hodati šumom u prirodi. Ici cemo na jugozapadni dio Medvjednice na put od livade Ponikve do Kamenih svata. Prekrasan put, lagana i ugodna šetnja, temperatura malo ispod nule, snijega u tragovima, a u rancu nezaobilazna slaninica, luk, kruh, voda i dobro vince. Ne previše, ali niti premalo. Tek toliko da se okrijepimo, povratimo potrošenu energiju, ali i napunimo se energijom za povratak.





Pa krenimo. Prvo idemo rubom livade do potoka, zatim savladavši potok uzbrdo. Pratimo obilježenu planinarsku stazu, promatramo okolinu i uživamo.








Da bih imao sa kime razmjeniti mišljenja, ali i malo porazgovarati o svemu i svacemu pozvao sam prijatelja sa sobom. Nismo nikada bili na ovom djelu Medvjednice tako da nam je put još zanimljiviji i tajanstveniji.











Bacivši pogled na snijegom prekrite zaledene barice na putu, vidjesmo da nismo sami u šumi. U biti na ovome djelu šume ima raznih životinja i ptica. Jedino nema medvjeda iako se cijela planina zove Medvjednica





Hodamo tako stazom uzbrdo, ponekad se borimo sa plucima da uhvate dovoljno zraka na strmijoj uzbrdici, osjecamo kako se podiže temperatura tjela, odnosno sve nam je toplija odjeca, kada naidosmo na jednu nadstrešicu.

[Olimp]

Sagradili su je planinari na prelijepom mjestu sred šume. Ispod nadstrešice postavljena su dva stola sa klupama tako da se može sjesti, odmoriti, ali i na stolovima postaviti nešta za gricnuti i popiti. Ovoga puta nismo se okoristili sadržajem nadstrešnice vec smo produžili dalje.











Put je zaleden tako da je lagano njime ici. Da je malo toplije bio bi jako blatnjav i bilo bi otežano hodanje po njemu. Uskoro nailazimo i na planinarski putokaz.











Putokaz nas obavijesti da smo tik kod cilja. Prije samoga cilja postoji jedan plato na kojem se vide ostaci neke stare gradevine. Neznam šta je tu bilo, ali moguce neka lugarnica ili planinarsko sklonište. Predivno mjesto na kojem se isplati i logorovati jer je tu mir, tišina i vrlo cist zrak.





Iza ostataka gradevine ima staza koja vodi na vrh Kamenih svata. Da ne pricam zašto im je takvo ime prilažem ovu fotografiju.

[Olimp]

Pored informativne table postoji mala cistina sa koje se pruža prekrasan pogled na Zagorje i Sloveniju. Ovoga puta zbog magle se nije baš daleko vidjelo. Na toj cistini napravljene su klupice sa stolovima da se može malo predahnuti na njima sa prekrasnim pogledom.








Ovoga puta iskoristismo klupe i stolove. Izvadismo iz ranaca mezicu, vino i vodu. Zaposlismo i noževe, oplemenismo vodu vinom i pogostismo se kao kakvi kraljevi nakon dobivene bitke. Usput smo uživali u pogledu prema dolje koliko god nam je magla to dopuštala.











Nakon okrepe pospremismo sve iza sebe kako se ne bi vidjelo da smo tu bili, popismo po gemišt za rastanak sa ovime prelijepim mjestom i podosmo hrptom Kamenih svata prema planinarskome domu udaljenom nekoliko minuta hoda.








Put hrptom Kamenih svata je prelijep. Izgleda kao put kroz visokogorje. Kamene stijene strše iz raslinja, a njihov izgled i raspored zaista izgleda na svatovsku povorku.

[Olimp]

Još malo edukacije o djelu Medvjednice na kojemu se nalazimo...





... pa onda prema planinarskom domu koji se nadzire kroz drvece.











Malo prije doma naidsmo na planinarski putokaz koji nam "objasni" sve smjerove i udaljenosti koje vladaju u tim smjerovima.





Dolaskom kod Planinarskog doma dobismo informaciju o temperaturi koja vlada u kucištu toplomjera. Da je sa nama ispijao gemište ne bi mu bilo toliko hladno.





Informacija za one kojima kucni odgoj nije usadio ekološku svijest o potrebi cuvanja okoline ...





... kao i informacija onima koji namjeravaju ovdje doci bilo sami ili u vecoj skupini ...

[Olimp]

Dom je zatvoren. Malo smo ga razgledali sa svih strana i mogu reci da mi se izuzetno dopao. Mjesto gdje je izgraden - savršeno. Poželih doci ovdje i logorovati pod šatorom u miru i tišini šume na cistom svježem zraku.





Nakon razgledanja doma i njegove okoline podosmo nazad jedno vrijeme drugime putem.








Naidosmo i na izvor pitke vode. Nismo koristili vodu sa izvora, kako nam ne bi pokvarila ukus gemišta koje smo pili. Da je dobra ne sumnjamo, ali voda je voda, a gemišti su ipak gemišti.





Nakon podužega hoda predosmo potocic sa pocetka puta...





... i dodosmo do kraja naše predivne šetnje prirodom.





Šta reci na kraju? Šetnja prirodom nas je osvježila, cist zrak procistio pluca, slaninica nam dala potrebnu energiju, a gemišt nas okrijepio. Sve skupa u prirodi nam je bolje "leglo" nego da smo to konzumirali u najelitnijim restoranima. Pored toga makar smo osjecali umor, zadovoljstvo kretanja prirodom ga je nadmašilo. Bili smo nekako ispunjeni i zadovoljni.