Dunavska bajka - kanuom Beograd - Brza Palanka, TID 2011

[Olimp]

Vjetar je pojacao snagu i valove. Idealno vrijeme za one koji sudjeluju u Golubovackoj regati gdje se plovi jedrilicama. Vjetar im je dobro došao. Prosto glisiraju površinom vode.






Užitak plovidbe jedrenjaka tužno promatramo sa obale. Izvadili smo kajake i kanue iz rijeke i bespomocno cekamo daljnji razvoj situacije nadajuci se da ce se vjetar smiriti.





Cekamo tako satima, ali od smirivanja vjetra nema naznake. Organizator regate kroz Srbiju prihvata naša plovila i opremu i cestom ih odvozi na cilj današnje etape, mjesto Dobra. Mi se snalazimo za prijevoz do današnjega cilja.




Preko Golubovackog jezera gledamo cežljivo prema vratima Ðerdapa. Tako blizu, a tako su daleko. Izmedu nas i njih nepregledno more valova i vjetrometine. Sada se tek uvida da smo donesli pametnu odluku i "preskocili" dio puta kopnom. Da to nismo uradili bilo bi izvrtanja i tko zna kakvoga sve zla.





Ulaz u Ðerdapske klisure duge oko 120 km "cuva stara utvrda Golubac. Prije nje se Dunav sa širine od 6,5 km suzuje na 230 metara. Dominira nad tim uskim grlom Dunava.





O Golupcu puno toga se ima reci. Ima bogatu prošlost i ne baš svijetlu buducnost, jer kroz tu utvrdu prolazi glavna cesta kroz Ðerdap. Povecanje prometa kroz nju vjerojatno tvrdavu ne ostavlja bez tragova i neželjenih posljedica.










Prije nego udoh u Ðerdapske klisure bacih pogled prema Golubovackom jezeru, odnosno velikoj dunavskoj širini. Prekrasan pogled kao da me tješi što me vrijeme primoralo da "plovim cestom" umjesto rijekom. Ali što se može, i to je taktika za prolaz dalje.

[Olimp]

Na samim "vratima" Ðerdapa sa srpske, desne, strane Dunava na pogodnim mjestima ljudi postaviše kamp prikolice i provode odmor. Mjesto je prekrasno za kampiranje. Pogled sa tih mjesta prekrasan je i odmara i dušu i tjelo.





Napokon dodosmo i pred stari grad Golubac. Ugrabih priliku da scene grada "zarobim" u svoj fotoaparat.









Nastavismo dalje cestom. Na jednome pogodnome mjestu zamolih vozaca da stane. Izadoh van da snimim prekrasan pogled na provirivanje sunca kroz Ðerdapska vrata. Prizor za pamcenje.









Sa istoga mjesta pogledah nizvodno Dunavom. Ovdje je miran, u zavjetrini i obuzdan klisurama. Sa velikih nizinskih širina sveden na oko 250 metara širine, cini se nemocan, ali nije takav.






S druge strane rijeke lijepo se vidi Rumunjska. U Rumunjsku ne smijemo pristajati.

[Olimp]

[Olimp]

Nakon krace vožnje dodosmo i do mjesta Dobra. Kroz mjesto protice i istoimena rijeka.





Nogometno igralište smješteno kod ušca rijeke Dobre pretvorismo u grad šatora, plovila, razlicitih šarolikosti. Najednom je igralište neuobicajeno oživjelo.










Poduzetne mještanke postaviše svoj štand pored igrališta nudeci nam kolace, pica i voce. . .





. . . a domacini mjesta Dobra prirediše ucesnicima regate obilnu, vrlo ukusnu veceru. Moram im pohvaliti vrlo ukusno prasece pecenje kojim su nas pucastili. Uz njega i pivca sjede na pravo mjesto.





U meduvremenu nesta vjetra. Dunav se sprema na pocinak, miran, tih i prekrasan.





Ponovo dode noc. Vrijeme da se srede današnji utisci, prepricaju zgode, upoznaju novi ljudi. U obližnjoj kavani trešti muzika. Mnogi umorni od dnevnih napora ranije legoše na pocinak.





NASTAVLJAMO SA PLOVIDBOM

[Olimp]

4. DAN Dobra 1021. rkm - Donji Milanovac 990. rkm





Ponovo je osvanuo prelijepi suncani dan. Noc je mirno prošla ako se izuzme treštanje muzike iz obližnje gostione. Kamp se poceo buditi . Potražih koji prizor za sebe.






Poslije jutarnje kavice, rakijice i dorucka plovidba se nastavlja. Valovi su mali, plovi se prema istoku, rijeka mirna, nema cak niti rijecnoga prometa.





Prolazim pored groblja. Smješteno na samoj obali rijeke, jedinim pogodnim mjestu u klisuri, doima mi se cudnim. Naucio sam da su groblja uvijek na povišenim mjestima, a ne ovdje uz obalu rijeke. Poslije kada sam malo promislio to je jedino i logicno. Kako kopati grobne jame na brdu kada je tamo kamen?. Putom sam ih susreo više i sa srpske i sa rumunjske strane.





Valovi postaju sve veci, do neke neugodne visine, pa mi otežavaju praviti dobre fotke. Ipak se tu i tamo mogu "uhvatiti" lijepi prizori. Priroda je carobna.






Pogled malo na Rumunjsku stranu . . .





. . . pa na Srpsku gdje uocih na prekrasnome mjestu malu vikendicu. Mjesto kao iz bajke. Da sam je ranije vidio pristao bih kod nje da malo uživam u pogledu sa mjesta gdje je smještena.





Po valovitom Dunavu rijecni put ide dalje. Plovidba je više nego prekrasna, dinamicna u prelijepome prirodnome ambijentu. Pogled na prirodu koja okružuje rijeku je prekrasan.

[Olimp]

Regataši koji dolaze na rijeke dolaze zato da uživaju u plovidbi i druženjima u kampu nakon svakoga dana plovidbe. Tokom plovidbe vecina vole ploviti sami, neometani od ikoga. Razmilimo se kilometrima po rijeci i samo se sakupimo na mjestima koja su pogodna za okrijepe.





Plovidbom kroz Ðerdam ima se i te kako što vidjeti, uživati u ambijentu planina i mocne rijeke.








Plovi se i pored okomitih stijena gdje je pristajanje nemoguce.





Na jednome mjestu vidjeh i polupotopljenu plocu sa nekim slovima. Tražio sam podatke da vidim o cemu se radi, ali nisam ih pronašao.





Sa desne, Srpske strane rijeke, probija se put kroz klisuru. Gledajuci ga namece se mišljenje da graditelji puta nisu imali baš lak posao da ga naprave.





Odmaram oci gledajuci okolinu. Prizori kao iz bajke . . .

[Olimp]

Pred menom takoder prizori koji obecavaju ljepotu prirode.





Rumunjska strana je, takoder lijepa.





Sve zajedno i Rumunjska i Srpska strana sacinjavaju prekrasan krajolik rijeke.





Ispod vijadukata sa srpske strane uvijek se ugledaju male ribarske kucice. Smještene na lijepim mjestima obecavaju mir i odmor.






Lagano veslajuci i uživajuci u plovidbi zatekoh se iznenaden cinjenicom da je uskoro podne. Vrijeme da se negdje pristane, odmori i nešto prezalogaji. Gledajuci naprijed baš ne vidjeh pogodnoga mjesta za to.





Pred podne doplovih do Lepenskoga vira. Na desnoj, Srpskoj, strani sagraden je prekrasan muzej koji svojim krovom od stakla štiti arheološko nalazište ostataka iz davnih vremena covjekova prisustva i života na ovim podrucjima. Imao sam ga namjeru posjetiti, ali nema se gdje pristati da bi se odozdo došlo do muzeja. Šteta, trebalo je malo poraditi i na tome da se uredi pristup sa vode do muzeja. Ovako ga ne posjetih.





Pristižu i prolaze pored mene i drugi ucesnici regate. Meni se ne žuti i ispracam ih pogledom.

[Olimp]

Prizor Rumunjske obale . . .





Taman kada sam se zaželio popiti nešto hladno (po mogucnosti pivce) i pojesti nešto što je jace od gladi, ugledah pristanište i puno kajaka regataša. Uputih se tamo.





Pristadoh i ugledah tablu sa natpisom koji mi govori da je tu ribar Cira. Ucesnici regate iz Srbije rekoše da se ovdje može i nešta pojesti.





Svoj upit postavih Ciri koji se odmah prihvatio posla u pripremi hrane.





Uskoro uz Zajecarsko pivce dobismo i peceni sir sa kacamakom. Prihvatismo se jela. Bilo je izuzetno ukusno. Slani sir, kacamak, pivce, kuda ceš bolje u ovakvom prekrasnom okruženju u društvu dragih osoba iz raznih zemalja. Sjedimo za stolom regataši iz Bugarske, Madarske, Srbije i ja iz Hrvatske. I nikome nije na pamet palo da bi nam smetalo to što je netko iz bilo koje zemlje. Naprotiv, osjecamo se kao jedna porodica. Porodica rijekoplovaca.





Nakon jela i odmora podosmo dalje. Najmladi ucesnik regate, Bugarin, Vasko, sa svojim djedom hrabro krenuše putem medu prvima.





Za njima podosmo i mi ostali.

[Olimp]

Vjetar se opet pojacao, valovi porasli i zahtjevaju pojacani oprez pri plovidbi. Vrijeme brzo prolazi. Opcinjen pogledima na prirodu nisam niti primjetio da se dan bliži kraju. Pogled na rijeku prema Rumunjskoj ne obecava puno. Valovi su dosta visoki., ali ide se polako i oprezno pa nema problema.





Kasno popodne u daljini se vidi Donji Milanovac, mjesto gdje ce se veceras kampovati. Oprezno savladavajuci valove polako doveslah do njega.





Nakon pristajanja, postavljanja šatora, tuširanja na prirucan nacin odoh do kazana po veceru. Domacin, grad Donji Milanovac, pobrinio se da gosti ne idu gladni spavati.





Nakon vecere uputih se malo "ukrasti" scena koje nam je priroda nudila. Vjetar je u meduvremenu prestao, valovi nestali, a Dunav pitomo tece, kao da je ulje u njemu.

[Olimp]

U kampu uobicajene predvecernje aktivnosti. Neki popravljaju opremu, drugi pripremaju šator za nocenje, okupljaju se znanci na vecernje razgovore.






Šetajuci kampom uhvatih u kadar i tri stara drugara, veterana dunavskih regata. Ljudi koji imaju toliko prica o Dunavu da ih ne bih godinama mogao napisati.





Šetajuci kampom dodoh i do kolega, regataša iz Madarske. Oni su podjeljeni u dvije ekipe, jedna ide biciklima kopnom, a druga kajacima rijekom. Mnoge od njih poznajem od prošle godine.





Uz razgovore i dobro domace, Madarsko, vino ostasmo budni duboko u noc. Sva je sreca što im je logisticka priprema bila na zavidnoj visini. Dobro opskrbljeni domacim tekucinama stvarali su poseban ugodaj u kampu.








NASTAVLJAMO PLOVIDBU

[Olimp]

5. DAN Donji Milanovac 990. rkm - Tekija 956. rkm




Probudio me jutarnji vjetar i škripa šatora. Hucao je nasrcuci na šator kao da bi ga najradije podigao i odnio. Izadoh van i imam što vidjeti. Oblaci jure nebom, vjetar jak, a Dunav takav da mi se nešto u stomaku stisnulo, vidjevši kako izgleda.





Valovi se digli i nasrcu na obalu. Bespomocno gledam uzvodno, a narocito nizvodno. Svugdje isto. Valovi, vjetar. . . vjetar, valovi.





Razmjenjujem informacije sa Radom, starim regatašem koji je ovuda plovio i po lošijim vremenskim uvjetima. Daje savjet da kroz grad prodemo kopnemim putem i na izlazu iz grada udemo u rijeku. Na taj nacim cemo zaobici krivinu rijeke sa koje nasrcu valovi i doci u podrucje blažih valova.





Ranijih godina je i sam tako išao, a i ove godine mora jer se kod kampa ne može u vodu. Pripremih opremu, stavih kanu na kolica i sa ostalim regatašima polako prodoh gradom vukuci kanu oko kilometar puta.





Na samome izlasku iz grada postoji mali mol pored kojega udoh u rijeku. Tu su valovi nešto blaži. Nezgodno je da mi dolaze malo iza leda s boka pa se mora dobro paziti da mi ne zapljuskaju vode u kanu. Krenuh naprijed. Iza mene plovi na odstojanju od oko pedesetak metara kolegica iz Madarske, Eva, iza nje nekoliko regataša iz Njemacke. Pred nama ima u daljini nekoliko kajaka drugih ucesnika regate.





Dunav kod Donjega Milanovca cini veliku krivinu u obliku slova U. Na dnu slova, odnosno krivine s desne strane rijeke je grad. Oprezno veslajuci, motreci na dolazece valove i manevrima izbjegavajuci vece valove, napredujem polako niz rijeku.





Pogled mi privlace prolaz rijeke kroz udaljene planine. Predivan pogled koji mi stvara jezu niz kicmu pri pogledu na golemo prostranstvo puno visokih valova. Adrenalin mi lupa u ušima.





Polako napredujuci savladujem krivinu. Pri daljnjoj plovidbi držim se desne , srpske, strane Dunava. U slucaju necega neocekivanoga ovdje smijem pristati. Na lijevoj strani rijeke je Rumunjska.

[Olimp]

Veslajuci kako okolnosti dozvole, susretoh i Radu, staroga znanca. Veslamo nedaleko jedan od drugoga pazeci na valove. Taman kada se žestoko zamorismo vidjesmo pogodno mjesto za pristajanje i predah. Uputismo se tamo.





Nakon pristajanja, izvukosmo kanue na obalu, van domašaja valova i uputismo se prema društvu koje je tu odmaralo a koje nas pozva. Usput vidjesmo i neobican hladnjak koji je pretrpan sredstvima za osvježenje. Onako iscrpljeni, poludehidrirani cežljivo zavirismo u njega.





Na obali nekoliko šatora, neka stara gradevina, veliki stol, klupe, stolice i odabrano društvo Duška i Žarka, ciji gosti postadosmo. A oni u duhu dobrih domacina dadoše se na posao. Podijeliše caše, napuniše ih rakijicom, upotrijebiše noževe da sasjeku kobasice, slaninicu, rajcicu, papriku ... Nesebicno podjeliše sa nama ono što su imali.





Popricasmo sa njima, razmjenismo price sa Dunava, pogostismo se . . .





. . . malo i zapjevasmo pjesme koje vežu ljude, bude sjecanja . . .





Sve što je dobro kratko traje. Put je pred nama i suocismo se sa stvarnosti. Odmorni, okrepljeni, duhom zadovoljni. Hvala svim domacinima na doceki, gostoprimstvu i rastanku koji nam priredoše.





Poslije nekoliko kilometara puta valovi se malo smiriše. Plovimo lakše i opuštenije.





Uz put susrecemo druge regataše iz podunavskih zemalja. Ulismo im snagu okrijepom koju smo imali. Malo popricasmo i krenusmo dalje. Takvi susreti na rijeci su mi narocito dragi. Malo se okrijepimo, popricamo onoliko koliko se možemo sporazumjeti, predahnemo i idemo dalje.

[Olimp]

U meduvremenu oblaci se razidoše, nastade prekrasan suncani dan. I vjetar oslabi, valovi se smanjiše. Ulazimo polako u prelijepe dijelove Ðerdapa.





Bez daha gledam predivnu prirodu kojoj se polagano približavam.








Okomite stijene kao da nicu iz vode. Uokolo mir, tišina, samo se cuje pjesma rijeke koju treba znati slušati.





Susresmo i "belu ladu" putnicki kruzer koji krstari Dunavom od ušca do daleko iza Beca. Kada prode prva tri vala su nezgodna za "jahanje" a dalje je lakše. Diže dosta velike snažne valove.





Uskoro dolazimo do lokaliteta Hajduckih pecina. Nalaze se na Rumunjskoj strani Dunava i u jednu od njih se može uploviti kanuom. Isprobah i tu mogucnost.





Pecina je neosvjetljena, tamna, mracna. Polako veslam da mi se oci priviknu na tamu.





Nakon nekoga vremena nalazim se u potpunome mraku. Slikam fotoaparatom i zatece me prizor koji blic osvjetljava. Nisam sam u pecini.

[Olimp]

Iskljucujem blic fotoaparata i slikam produženom ekspozicijom kako bih docarao tamu u pecini. Na fotografiji ispod, ako imate malo mašte, nadzrijeti cete konture kolegice Eve koja je ušla za nama u pecinu. Pecina je duga tridesetak metara, hladna i tamna. Predivan je doživljaj uci u nju.





Nakon obilaska pecine podosmo dalje. Obala je strma, okomita, kamena.





Nedaleko prve nalazi se druga pecina. Pristup njoj je ureden i puno je obilazi izletnika u organiziranim izletima izletnickim brodovima koje Rumunji organiziraju.





Posjetio sam i nju prethodno pristavši na uredeno pristanište.





Unutrašnjost pecine je uredena i jako dobro je posjecena tokom dana.

[Olimp]

Iz same pecine puca prekrasan vidik preko Dunava na Srbiju.





Priroda je ovdje predivna. Svi usporavamo kretanje prepustivši rijeci da nas nosi svojim tokom. Grupiramo se povremeno medusobno se casteci ili samo razgovarajuci. Ne gleda se tko je iz koje zemlje. bitno je da si druželjubljiv i da si na rijeci.





Osobno mislim da je ovo najljepši dio Ðerdapa. Usporio sam plovidbu koliko god sam to mogao i upijao prizore.





Pored su prolazili izletnicki brodovi prevozeci izletnike iz Rumunjske do Hajducke pecine. Bili su krcati izletnicima.





Nižu se prekrasni prizori . . .








Sa lijeve strane rijeke nalazi se mjesto Dubova. Zavuceno u rumunjskim brdima nestvarno izgleda u ovoj rijecnoj divljini.





Nakon širine kod Dubove od oko kilometar i pol, rijeka se suzuje na oko 230 metara.