Pokušati cu vam ispricati jednu pricu koja je pocela puno prije nego sam kanuom ušao u rijeku Savu. Godinama unazad radala se i pomalo kristalizirala ideja da preplovim rijeku Savu od Zagreba do Beograda. Za taj poduhvat trebao sam štošta što nisam imao. Prvo je trebalo imati plovilo. Kada sam ga nabavio trebalo je steci iskustvo u plovidbi rijekom, nakon toga steci iskustvo višednevnoga putovanja rijekom i boravka u sredinama gdje me noc zatekne, zatim pronaci što idealnije namirnice koje mogu sigurno konzumirati na putu, pa onda "naoružati" se znanjem iz oblasti izbjegavanja i snalaženja kada se vrijeme bitno pogorša, znanjem o zakonskim propisima koji pravno reguliraju plovidbu, prelaženje državnih granica, kretanju u pogranicnim pojasu. Usput treba nabavljati opremu i testirati je i vidjeti njenu kvalitetu za višednevno korištenje. Obavezno nabaviti dobre geografske karte koje pokrivaju podrucja kroz koja se prolazi i još hiljade sitnica koje "život znace" a inace ih možemo ispustiti iz vida i time biti hendikepirani u trenucima kada nam te stvari trebaju.
Neposredne pripreme pocele su s pocetkom maja mjeseca 2007. godine kada sam stupio u kontakt prvo sa MUP-om RH, a potom i sa MUP-om Srbije kako bih prikupio informacije šta trebam uciniti da legalno prodem taj put, gdje vršim odjavu izlazka iz RH, a gdje najavu ulaska u Srbiju. U to vrijeme još se nisu države nastale raspadom SFRJ dogovorile i zakonski regulirale promet rijekom Savom za fizicke osobe.
Izmjenjeno je više faxova sa oba ministarstva, sredeno je sve što treba i "oslobodio" sam si put za putovanje što se birokracije tice. Sada je na redu popunjavanje opreme, prikupljanje konzervirane hrane sa gotovim jelima, izracuni potrebne kolicine tekucine, pravljenje orjentacionih tacaka gdje cu nocivati, popunjavati zalihe, kao i mjesta gdje mogu zatražiti pomoc ako mi se naruši zdravstvena situacija organizma ili doživim nekakvu nesrecu i potrebna mi je pomoc.
Bez moga znanja kolege su angažirale i novinare da medijski poprate taj nesvakidašnji put. Kada sam sve to uradio, popunio zalihe, sto puta prekontrolirao spisak sa stvarima ubacujuci i izbacujuci, ponekad opet vracajuci odbacene stavke i djelove opreme osjetio sam se sposoban za zapocinjanje puta. Umalo da zaboravim sa tjelesnim pripremama zapoceo sam 8 mjeseci ranije da bih mišice pripravio na višednevne napore pod jakim suncem i visokom temperaturom zraka. Pred polazak imao sam kondicije daleko više nego prije 20-tak godina kada sam bio mladi, u teretani kao od šale radio sam sa utezima od 70 kg, jedino se trbuha nisam mogao riješiti. Dan uoci polaska sam se i izvagao ocekujuci da cu sada skinuti barem "sto" kilograma.
I u prvom danu jula mjeseca ujutro u 07.30 sati krenuh od slapa kod toplane u Zagrebu. Na ispracaju su i novinari došli, jedino nisam nikome od prijatelja rekao kada polazim tako da njih nije bilo. Namjerno sam to uradio da u tišini krenem, pa da vidimo.
Dan je osvanuo prelijep, suncan bez vjetra. Jutarnja temperatura ugodna, rijeka "kao ogledalo", predispozicije za lijepo putovanje.Uskoro dolazim do željeznickoga mosta ...
... a nakon nekoliko kilometara i do novoga Domovinskoga mosta
