Zbog toga što povezuju dvije obale rijeke na kojima se, cesto, nalaze dva naroda ujedno ih poetski nazivamo i "mostovi prijateljstva" ili poveznicama naroda. Pri tome dijele sudbinu medusobnih odnosa tih naroda koje povezuju. Ako vlada mir i tolerancija izmedu naroda onda su u funkciji, ali ako se narodi zarate, prvo mostovi "lete" u zrak.
Kada ratna situacija prode, politika izmiri do tada zavadene narode, mostovi se obnavljaju ili grade novi. I tako iz rata u rat, iz mira u mir. Što je još u tome cudno, za rušenje mostova nikada nitko nije bio kriv, niti je okrivljen. Rat, nažalost, sve opravdava, osim pameti koje ponesta da bi se on izbjegao.
Ploveci rijekom Kupom iznenadio sam se kada sam vidio polumost, pola mosta, most koji postoji, ali samo do polovine. "Sretoh" ga izmedu mjesta Kobilic Pokupski i Brodani.
Na betonskom stupu koji se nalazi sred rijeke postoji metalna konstrukcija sa metalnim lukom koja na stup "dolazi" sa lijeve obale rijeke. Na stupu završava ta gradnja, a ujedno i most.
Prišavši bliže vidjeh da je to bio most kojim je prolazila željeznica. Na željeznoj konstrukciji još se vide šliperi, drveni pragovi, preko kojih su postavljene tracnice, sada vec dobrano zahrdale. Vlakovi ovuda nisu prolazili cijelu vjecnost.
Nasuprot mostu s desne strane rijeke vide se djelomicno urušeni ostaci stupa na koji je dolazio drugi dio mosta, a poviše njega dominira bunker. Ostaci II svjetskog pustošenja. Vjerojatno je most "odletio" u zrak tokom rata, a preko njega je išla željeznicka pruga od Zagreba prema Vojnicu. Nakon rata nije obnavljan vec je ostao kao svjedok minulih vremena.
Tražio sam podatke o njemu, ali ih ne nadoh nigdje. Možda drugi puta kada budem plovio ovim vodama nekoga sretnem pa uz neko picence krene i prica o mostu i minulim vremenima. Ako bude zanimljiva prenijeti cu vam je. Tko zna...
