Re: Kanuom po Dunavu, Beč - Bratislawa - Bud
Postano: 18 pro 2012, 23:20
9. DAN Višegrad 1697. rkm - Budimpešta 1653. rkm
Jutro slijedećega dana prebrzo je stiglo, nakon onoliko jela i pića. Iznenadilo me. Predivan dan se pojavio, uokolo cvrkuću ptice, a mir tako veliki da se može nožem rezati.
Prije polaska obavezan doručak. I te kakav. Domaćica se pobrinula da ne budemo gladni idućih mjesec dana.Još nam i pivca potrpali da ne ožednimo na putu.
Poslije doručka, put se nastavlja. Najprije se plovila dovlače do vode, a potom se kreće.
Dunav je kod Višegrada veliki, pod uglom od devedeset stupnjeva zaokreće prema jugu, prema Budimpešti. Neposredno iza krivine razdvaja se tok na dva plovna dijela, jedan međunarodni, s lijeve strane i jedan, nazovimo lokalni s desne. Oba se susreću kod Budimpešte i dalje čine jedinstveni vodeni tok.
Odabirem desni krak rijeke, kojime svi odlaze da plove. Vrijeme je predivno, nema sunca , ali niti velike naoblake, toplo je. Rijeka još uvijek brzo teče. mada se uskoro, ulaskom u rukavac, usporava.
Putom susrećem svoje znance koji plove prema ušću Dunava. Lagano veslaju i uživaju u razgovorima. Rijeka im je inspiracija za poduhvat kojega su se prihvatili.
U početku plovim sa kolegama iz ekipe Mađarske. Jedno vrijeme plovimo zajedno, a poslije se razdvajamo kako ne bi jedni drugima ometali mir plovidbe.
Ekipa je raspoložena, veseli ih činjenica da je osvanuo predivan dan za plovidbu, ali i činjenica da smo svi zajedno, da smo se upoznali, da imamo nešto zajedničko - plovidbu i druženje na Dunavu.
Želeći svoj mir na rijeci puštam ekipu da idu dalje, a ja polako veslam za njima. Svjestan sam da mi je danas zadnji dan plovidbe, da dolaskom u Budimpeštu prestaje bajka plovidbe Dunavom. Žalosti me ta činjenica, ali što se može. Život ima i drugih obaveza koje nam pod noge sprema.
Jutro slijedećega dana prebrzo je stiglo, nakon onoliko jela i pića. Iznenadilo me. Predivan dan se pojavio, uokolo cvrkuću ptice, a mir tako veliki da se može nožem rezati.
Prije polaska obavezan doručak. I te kakav. Domaćica se pobrinula da ne budemo gladni idućih mjesec dana.Još nam i pivca potrpali da ne ožednimo na putu.
Poslije doručka, put se nastavlja. Najprije se plovila dovlače do vode, a potom se kreće.
Dunav je kod Višegrada veliki, pod uglom od devedeset stupnjeva zaokreće prema jugu, prema Budimpešti. Neposredno iza krivine razdvaja se tok na dva plovna dijela, jedan međunarodni, s lijeve strane i jedan, nazovimo lokalni s desne. Oba se susreću kod Budimpešte i dalje čine jedinstveni vodeni tok.
Odabirem desni krak rijeke, kojime svi odlaze da plove. Vrijeme je predivno, nema sunca , ali niti velike naoblake, toplo je. Rijeka još uvijek brzo teče. mada se uskoro, ulaskom u rukavac, usporava.
Putom susrećem svoje znance koji plove prema ušću Dunava. Lagano veslaju i uživaju u razgovorima. Rijeka im je inspiracija za poduhvat kojega su se prihvatili.
U početku plovim sa kolegama iz ekipe Mađarske. Jedno vrijeme plovimo zajedno, a poslije se razdvajamo kako ne bi jedni drugima ometali mir plovidbe.
Ekipa je raspoložena, veseli ih činjenica da je osvanuo predivan dan za plovidbu, ali i činjenica da smo svi zajedno, da smo se upoznali, da imamo nešto zajedničko - plovidbu i druženje na Dunavu.
Želeći svoj mir na rijeci puštam ekipu da idu dalje, a ja polako veslam za njima. Svjestan sam da mi je danas zadnji dan plovidbe, da dolaskom u Budimpeštu prestaje bajka plovidbe Dunavom. Žalosti me ta činjenica, ali što se može. Život ima i drugih obaveza koje nam pod noge sprema.