Musicarski stap
Postano: 26 stu 2011, 20:35
Na početku da se ukratko osvrnemo na istoriju upotrebe i razvoju štapova. Upotreba štapova u ribolovu datira još od starih vremena, ali će mo se ovdje kratko osvrnuti na istoriju savremenijih mušičarskih štapova. Krajem 17. i početkom 18. vijeka u Velikoj Britaniji ribolovci su zakljućili da bambus ima izvanredne osobine te da može poslužiti u ribolovu dosta bolje od dotadašnjih lijeskovih ili vrbovih štapova. Sredinom 19. vijeka u Pensilvaniji (USA) je napravljen štap od bambusovog drveta koje je cijepljeno u dugačke tanke trougaone i konusne trake koje su u snopu od po šest ili osam komada ljepili zajedno čineći jednu cjelinu. Drška tih štapova se pravila u početku od nekog ukrasnog drveta, a kasnije od pluta. Takvi štapovi se i danas proizvode i veoma su cjenjeni ali i skupi. Godine 1948. poznata američka firma Fenwick pravi prvi štap od staklenih vlakana, takozvani fiberglas. Dobre osobine fiberglsa su te da je održavanje tih štapova dosta lakse nego kod štapova od bambusa, a i cijena je kasnije bila dosta pristupačnija te su mnogi mogli sebi priuštiti to zadovoljstvo. Mana im je ta sto su ipak bili malo teži ali izdržljivi. Štapovi od grafitnih vlakana su bili prvi put predstavljeni početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kao i štapove od staklenih vlakana te mušičarsku šnjuru i konusni predvez, Fenwick je firma kojoj možemo zahvaliti za izum grafitnih štapova. Preciznije rećeno, tvorci su bili Tim Grennan i Jim Green koji su tad radili u Fenwicku. To je bila senzacija obzirom da su ti štapovi veoma lagani, tanki, dosta jaki pomoću kojih je rukovanje šnjurom postalo pravo uživanje. Ukratko rećeno, istkana platna od grafitnih vlakana se rolaju preko konusnih šipki, utapaju u smolu i pod pritiskom na zidove štapa da bi višak smole iscurio, zagrijavaju na određenu temperaturu. Tad su se počeli proizvoditi dosta jaki i dugački štapovi pa se tako mušičarenje prenijelo i na more. U zadnje vrijeme se koriste boronska vlakna u kombinaciji sa grafitnim, a sve to da bi štapovi bili što lakši i da bi kontrola šnjure bila što bolja. Ako vidite da negdje pise Boron to ni u kom slucaju ne znaci da je stap od Borona vec da je mali procenat pomjesan sa grafitom.
Međutim, razlika postoji u grafitnim štapovima jer izrada blanka od vrhunskog grafitnog platna je veoma skupa. Danas postoji dosta plagijata i moramo biti veoma oprezni kod kupovine štapova. To se najvise odnosi na Sage stapove koji su itekako popularni. Zato je najbolje pri kupovini svog prvog štapa povesti sa sobom nekog ko već ima iskustava ili kupovati kod ovlastenih dilera. Preko interneta ako se planira kupiti stap, najbolje posjetiti link proizvodjaca gdje ima spisak ovlastenih distributera.
Vrsta blanka ima svoj standard koji se označava prema jačini grafitnih vlakana sa Mio PSI (Pound Per Square/Inch) što znači “Miliona Funti po kvadratnom Inču” pa tako imamo:
- Low Modus ili LM – 30-38 mio PSI
- Intermediate Modus ili IM – 39-49 mio PSI
- High Modus ili HM – 50-59 mio PSI
- Ultra High Modus ili XM – 60-69 mio PSI
I ovdje vreba zamka u koju su se uhvatili i sami proizvođači koji su koristeći veći modus pravili lakše štapove tankih zidova blanka sa odličnim karakteristikama ali zato veoma krte. Poslije su rijesili taj problem koristeci razne vrste smola. Jeftiniji, takozvani grafitni štapovi, se rade u kombinaciji grafit-fiberglas, su ustvari štapovi od fiberglasa koji su oplemenjeni grafitnim vlaknima te daju bolje krakteristike. I naravno u novije vrijeme dosta paznje se posvecuje smolama koje se koriste za vezanje grafita.
Sad da vidimo kakvih vrsta mušičarskih stapova ima i na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira svog “ljubimca”. Imamo nekoliko osnovnih ali veoma bitnih stvari za uspješno mušičarenje i uživanje u njemu. Štap treba da nam bude produžena ruka i zato će mo dosta pažnje posvetiti upravo njemu.
Kao prvo to je klasa štapa koja nam govori o njegovoj jačini. Ona se određuje prema težinama šnjura koje su standardizovane oznakom AFTMA, što je skračenica za udruženje proizvođača mušičarskog pribora, o čemu je više rečeno u poglavlju o šnjurama. Klasu štapa odabiremo po tome koju ribu želomo da lovimo. Proizvode se od klase #000 pa do #15. Za ribolov u našim krajevima koriste se štapovi klase #2-6. Ako se lovi smuđ ili štuka mušićarskim priborom, za njih bi odgovarao štap klase #7-9. Za mladicu bi upotrebljiv bio štap klase #10-12 koji se upotrebljava za lov lososa. Za morski ribolov na tarpone, tune ili sabljarke koriste se štapovi jačine od #9-17. U sjevernim zemljama Evrope se koriste takozvani tradicionalni štapovi od klase 10 – 17# sa duplom i dužom drškom, takozvani dvoručni koje koriste u lovu lososa. U zadnje vrijeme isti stapovi i nacin musicarenja okupira i ostali dio svijeta Također mušićariti se može i loveći bijelu ribu kao što je crvenperka, bjelica, klen i sl. Za tu vrstu riba zadovoljio bi štap klase #00 ili #4. Obzirom da se na našim vodama najčešće lovi pastrmka, lipljen i klen, zadovoljavaju štapovi klase od #4 ili #5. Sa njima možemo loviti nimfama, vlažnim ili suhim mušica i manjim strimerima. Na nekim štapovima možemo naći oznake kao npr. #6 što znači da je štap namjenjen za šnjuru klase 6 ili možemo nači oznaku #5-6 što znači da je štap namjenjen za upotrebu šnjura klase 5 DT, a i klase 6 FW. To bi bilo ugrubo jer sve zavisi kakvu snjuru koristimo, kojeg proizvodjaca i kakava snjura odgovara odredjenom stapu tako da to nekadasnje pravilo sad i ne mora da znaci.
Divno bi bilo da za svaki vid ribolova imamo po jedan štap, ali pošto to sebi mogu priuštiti samo rijetki ljubitelji mušičarenja, zaljubljenici sa pličim đepom mogu sasvim biti zadovoljni sa jednim štapom klase #4/5 koji će ih veoma dobro služiti i pokriće večinu uslova na kojima se mogu nači tokom ribolova.
Sljedeće na šta trebamo obratiti pažnju je dužina štapa. Moramo uzeti u obzir na kakvim terenima ćemo loviti tj na kavim vodama – potocima, manjim rijekama, velikim rijekama ili jezerima. Znamo da nam za zabačaj mušice treba prostora iza leđa onoliko koliko je daljina zabačaja, osim u kolutnom zabačaju, ali sa njim ne možemo dostići velike daljine. Ako lovimo na potocima ili na rijekama koje imaju obale obrasle kojekakvim rastinjem, tu bi gornja granica dužine štapa bila od 6 do 7 stopa. Na manjim rijekama je dovoljan štap dužine 8.4 stope jer sa ribarskim čizmama možemo zagaziti prema sredini rijeke tako da sebi napravimo više prostora iza leđa, dok je na vecim rijekama ili jezerima potrebna dužina od 2,7m ili 9 stopa.
Treba u obzir uzeti i to koliko dijelova zelimo da ima štap. Iz dva dijela načešće prave stapove firme koje u ponudi imaju sve i svasta za ribolov, ali ako želimo da imamo štap za lakši transport onda nam višedjelni štapovi idu u prilog. Rade se kao trodjelni, četverodjelni, petodjelni pa i sa više dijelova. Tkođer se prave i teleskopski mušičarski štapovi ali dosta manje nego ostali. Kad smo već kod dijelova štapa prilikom odabira štapa moramo obratiti pažnju na sam spoj, a to znaći koliko duboko donji dio ulazi u gornji i da tom dužinom nasjedaju zidovi blanka jedan na drugi. Ako ne nasjedaju ćitavom dužinom jednako možemo primjetiti malo izlizaniji dio na koji najviše nasjeda. Takav štap ne treba uzimati.
Akcija štapa je takođe veoma bitna. Imamo tri vrste akcija štapova i to su:
1. Full flex, slow action, soft, parabolic - spori štapovi, parabolična akcija
2. Medium flex, medium stiff, moderate action - srednja ili poluparabolična akcija
3. Tip flex, fast action, stiff - vršna akcija, brzi štapovi
Štapovi sa paraboličnom akcijom se koriste za plasiranje suhih ili površinskih mušica i za precizno zabacivanje obićno u kombinacoji sa DT šnjurom. Također je bitno ako ulovimo lipljena koji ima osjetljive usne da će biti raskinute udicom ako ga zamaramo štapom vršne akcije Parabolični štap je dobar za kolutni izbačaj.
Štapovi vršne akcije su dobri za daleke izbačaje ali su manje precizni. Za razliku od paraboličnih, štapovi sa vršnom akcijom tzv. brzi štapovi. Uhvaćenu ribu teže zamaramo i postoji šansa da se prije otkači ili prekine podvez, ali zato imamo bolju kontrolu nad ulovljenom ribom.
Srednja akcija je kao kompromis između dvije prethodne i obično se preporučuje početnicima ili za one ribolovce koji često idu na razne tipove rijeka. Možemo ih i nazvati univerzalne mada takvi štapovi u principu ne postoje. Ovo su tri osnovne vrste štapova mada neki poznatiji proizvođači prave štapove sa akcijama između poluparabolične i vršne i između poluparabolične i parabolične.
Da bi u toj šumi štapova znali odabrati onaj pravi za sebe, treba imati veliko iskustvo i tada odabrati ono što nam najviše odgovara. Znači da je odabir čisto individualan te su precizne preporuke nezahvalne. Za početnike bi u većini slučajeva bio idealan štap klase 4# ili 5#, poluparabolik, dužine od 240cm do 270cm ako govorimo o mušičarenju na ovim prostorima pastrmke, lipljena i klena.
Treba obratiti paznju i na balans stapa sa montiranim čekrkom i snjurom. Najbolje bi bilo kupovati štap u trgovinama gdje ima veći izbor jer, što je najvažnije, ako nam “ne leži” u ruci kako bi željeli, ništa nam ne znači pa iako je proizvod jedne od najpoznatijih firmi. Možda je najbolje uzimati štapove na poznatim sajmovima gdje su većinom stručnjaci koji nam mogu pomoći, a isti možemo i probati na bazenu.
Ništa manje važno je to kako su postavljeni provodnici (karike) na štapu. Gledajuči od drške prema vrhu štapa, prvi ili prva dva provodnika su dvostopalni sa ulošcima od keramike, SiC ili nekog drugog materijala. Ostali provodnici su dvostopalni tipa snake (zmijski) ili jednostopalni od nehrđajuče čelične žice. Kod nekih štapova imamo sve provodnike sa ulošcima kao prvi (vrlo rijetko). Važno je da li su provodnici vezani duž “kičme” blanka štapa. To možemo provjeriti na taj način što će mo donji dio šapa položiti na pod, vrh štapa držati u jednoj ruci, a drugom rukom savijati štap pritiščući njegovu sredinu prema podu. Ako pokušamo tako savijen štap rolati osjetićemo neki otpor. Na mjestu gdje savijen štap ne pruža otpor pokazuje sa koje strane je njegova kičma, a karike moraju tačno biti postavljene sa gornje strane blanka. Također, kada držimo štap za ručku i prodrmamo kratkom vertikalnom linijom, s tim da nam provodnici stoje ispod štapa, i poslije ga pustimo da se smiri, vrh nebi trebao da pravi krugove već vertikalnu liniju. Sve ovo je veoma bitno da bi prilikom zabačaja šnjure ista izgledala kao prava linija što nam omogučava precizne zabačaje.
Ručka i držač čekrka ne predstavljaju važne segmente u odabiru štapa i to je stvar ukusa odnosno koju kombinaciju je sam proizvođač stavio pa bi bilo neozbiljno odustati od dobrog štapa radi toga što držač čekrka nije sa umetkom od ružinog drveta. Ručke se prave od pluta ili pjenaste gume. Plutane ručke se rade u dva oblika i to su takozvana “cigara” oblik i čepasti oblik. Ručke u obliku cigare se obično stavljaju na štapove klase od 1-6#, a od 7# pa dalje se koriste čepaste ručke, mada i tu ima malih odstupanja. Držača imamo metalnih, grafitnih ili u kombinaciji sa plemenitim drvetom.
I na kraju podjela stapova za slatkovodno i morsko musicarenje. Osim jacine stapova razlika izmedju ove dvije vrste je u metalnim djelovima koji su otporni na morsku vodu, drzac cekrka i provodnici.
Zamori me ovaj experiment
Ako sam se gdje zeznuo recite da ispravim
Međutim, razlika postoji u grafitnim štapovima jer izrada blanka od vrhunskog grafitnog platna je veoma skupa. Danas postoji dosta plagijata i moramo biti veoma oprezni kod kupovine štapova. To se najvise odnosi na Sage stapove koji su itekako popularni. Zato je najbolje pri kupovini svog prvog štapa povesti sa sobom nekog ko već ima iskustava ili kupovati kod ovlastenih dilera. Preko interneta ako se planira kupiti stap, najbolje posjetiti link proizvodjaca gdje ima spisak ovlastenih distributera.
Vrsta blanka ima svoj standard koji se označava prema jačini grafitnih vlakana sa Mio PSI (Pound Per Square/Inch) što znači “Miliona Funti po kvadratnom Inču” pa tako imamo:
- Low Modus ili LM – 30-38 mio PSI
- Intermediate Modus ili IM – 39-49 mio PSI
- High Modus ili HM – 50-59 mio PSI
- Ultra High Modus ili XM – 60-69 mio PSI
I ovdje vreba zamka u koju su se uhvatili i sami proizvođači koji su koristeći veći modus pravili lakše štapove tankih zidova blanka sa odličnim karakteristikama ali zato veoma krte. Poslije su rijesili taj problem koristeci razne vrste smola. Jeftiniji, takozvani grafitni štapovi, se rade u kombinaciji grafit-fiberglas, su ustvari štapovi od fiberglasa koji su oplemenjeni grafitnim vlaknima te daju bolje krakteristike. I naravno u novije vrijeme dosta paznje se posvecuje smolama koje se koriste za vezanje grafita.
Sad da vidimo kakvih vrsta mušičarskih stapova ima i na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira svog “ljubimca”. Imamo nekoliko osnovnih ali veoma bitnih stvari za uspješno mušičarenje i uživanje u njemu. Štap treba da nam bude produžena ruka i zato će mo dosta pažnje posvetiti upravo njemu.
Kao prvo to je klasa štapa koja nam govori o njegovoj jačini. Ona se određuje prema težinama šnjura koje su standardizovane oznakom AFTMA, što je skračenica za udruženje proizvođača mušičarskog pribora, o čemu je više rečeno u poglavlju o šnjurama. Klasu štapa odabiremo po tome koju ribu želomo da lovimo. Proizvode se od klase #000 pa do #15. Za ribolov u našim krajevima koriste se štapovi klase #2-6. Ako se lovi smuđ ili štuka mušićarskim priborom, za njih bi odgovarao štap klase #7-9. Za mladicu bi upotrebljiv bio štap klase #10-12 koji se upotrebljava za lov lososa. Za morski ribolov na tarpone, tune ili sabljarke koriste se štapovi jačine od #9-17. U sjevernim zemljama Evrope se koriste takozvani tradicionalni štapovi od klase 10 – 17# sa duplom i dužom drškom, takozvani dvoručni koje koriste u lovu lososa. U zadnje vrijeme isti stapovi i nacin musicarenja okupira i ostali dio svijeta Također mušićariti se može i loveći bijelu ribu kao što je crvenperka, bjelica, klen i sl. Za tu vrstu riba zadovoljio bi štap klase #00 ili #4. Obzirom da se na našim vodama najčešće lovi pastrmka, lipljen i klen, zadovoljavaju štapovi klase od #4 ili #5. Sa njima možemo loviti nimfama, vlažnim ili suhim mušica i manjim strimerima. Na nekim štapovima možemo naći oznake kao npr. #6 što znači da je štap namjenjen za šnjuru klase 6 ili možemo nači oznaku #5-6 što znači da je štap namjenjen za upotrebu šnjura klase 5 DT, a i klase 6 FW. To bi bilo ugrubo jer sve zavisi kakvu snjuru koristimo, kojeg proizvodjaca i kakava snjura odgovara odredjenom stapu tako da to nekadasnje pravilo sad i ne mora da znaci.
Divno bi bilo da za svaki vid ribolova imamo po jedan štap, ali pošto to sebi mogu priuštiti samo rijetki ljubitelji mušičarenja, zaljubljenici sa pličim đepom mogu sasvim biti zadovoljni sa jednim štapom klase #4/5 koji će ih veoma dobro služiti i pokriće večinu uslova na kojima se mogu nači tokom ribolova.
Sljedeće na šta trebamo obratiti pažnju je dužina štapa. Moramo uzeti u obzir na kakvim terenima ćemo loviti tj na kavim vodama – potocima, manjim rijekama, velikim rijekama ili jezerima. Znamo da nam za zabačaj mušice treba prostora iza leđa onoliko koliko je daljina zabačaja, osim u kolutnom zabačaju, ali sa njim ne možemo dostići velike daljine. Ako lovimo na potocima ili na rijekama koje imaju obale obrasle kojekakvim rastinjem, tu bi gornja granica dužine štapa bila od 6 do 7 stopa. Na manjim rijekama je dovoljan štap dužine 8.4 stope jer sa ribarskim čizmama možemo zagaziti prema sredini rijeke tako da sebi napravimo više prostora iza leđa, dok je na vecim rijekama ili jezerima potrebna dužina od 2,7m ili 9 stopa.
Treba u obzir uzeti i to koliko dijelova zelimo da ima štap. Iz dva dijela načešće prave stapove firme koje u ponudi imaju sve i svasta za ribolov, ali ako želimo da imamo štap za lakši transport onda nam višedjelni štapovi idu u prilog. Rade se kao trodjelni, četverodjelni, petodjelni pa i sa više dijelova. Tkođer se prave i teleskopski mušičarski štapovi ali dosta manje nego ostali. Kad smo već kod dijelova štapa prilikom odabira štapa moramo obratiti pažnju na sam spoj, a to znaći koliko duboko donji dio ulazi u gornji i da tom dužinom nasjedaju zidovi blanka jedan na drugi. Ako ne nasjedaju ćitavom dužinom jednako možemo primjetiti malo izlizaniji dio na koji najviše nasjeda. Takav štap ne treba uzimati.
Akcija štapa je takođe veoma bitna. Imamo tri vrste akcija štapova i to su:
1. Full flex, slow action, soft, parabolic - spori štapovi, parabolična akcija
2. Medium flex, medium stiff, moderate action - srednja ili poluparabolična akcija
3. Tip flex, fast action, stiff - vršna akcija, brzi štapovi
Štapovi sa paraboličnom akcijom se koriste za plasiranje suhih ili površinskih mušica i za precizno zabacivanje obićno u kombinacoji sa DT šnjurom. Također je bitno ako ulovimo lipljena koji ima osjetljive usne da će biti raskinute udicom ako ga zamaramo štapom vršne akcije Parabolični štap je dobar za kolutni izbačaj.
Štapovi vršne akcije su dobri za daleke izbačaje ali su manje precizni. Za razliku od paraboličnih, štapovi sa vršnom akcijom tzv. brzi štapovi. Uhvaćenu ribu teže zamaramo i postoji šansa da se prije otkači ili prekine podvez, ali zato imamo bolju kontrolu nad ulovljenom ribom.
Srednja akcija je kao kompromis između dvije prethodne i obično se preporučuje početnicima ili za one ribolovce koji često idu na razne tipove rijeka. Možemo ih i nazvati univerzalne mada takvi štapovi u principu ne postoje. Ovo su tri osnovne vrste štapova mada neki poznatiji proizvođači prave štapove sa akcijama između poluparabolične i vršne i između poluparabolične i parabolične.
Da bi u toj šumi štapova znali odabrati onaj pravi za sebe, treba imati veliko iskustvo i tada odabrati ono što nam najviše odgovara. Znači da je odabir čisto individualan te su precizne preporuke nezahvalne. Za početnike bi u većini slučajeva bio idealan štap klase 4# ili 5#, poluparabolik, dužine od 240cm do 270cm ako govorimo o mušičarenju na ovim prostorima pastrmke, lipljena i klena.
Treba obratiti paznju i na balans stapa sa montiranim čekrkom i snjurom. Najbolje bi bilo kupovati štap u trgovinama gdje ima veći izbor jer, što je najvažnije, ako nam “ne leži” u ruci kako bi željeli, ništa nam ne znači pa iako je proizvod jedne od najpoznatijih firmi. Možda je najbolje uzimati štapove na poznatim sajmovima gdje su većinom stručnjaci koji nam mogu pomoći, a isti možemo i probati na bazenu.
Ništa manje važno je to kako su postavljeni provodnici (karike) na štapu. Gledajuči od drške prema vrhu štapa, prvi ili prva dva provodnika su dvostopalni sa ulošcima od keramike, SiC ili nekog drugog materijala. Ostali provodnici su dvostopalni tipa snake (zmijski) ili jednostopalni od nehrđajuče čelične žice. Kod nekih štapova imamo sve provodnike sa ulošcima kao prvi (vrlo rijetko). Važno je da li su provodnici vezani duž “kičme” blanka štapa. To možemo provjeriti na taj način što će mo donji dio šapa položiti na pod, vrh štapa držati u jednoj ruci, a drugom rukom savijati štap pritiščući njegovu sredinu prema podu. Ako pokušamo tako savijen štap rolati osjetićemo neki otpor. Na mjestu gdje savijen štap ne pruža otpor pokazuje sa koje strane je njegova kičma, a karike moraju tačno biti postavljene sa gornje strane blanka. Također, kada držimo štap za ručku i prodrmamo kratkom vertikalnom linijom, s tim da nam provodnici stoje ispod štapa, i poslije ga pustimo da se smiri, vrh nebi trebao da pravi krugove već vertikalnu liniju. Sve ovo je veoma bitno da bi prilikom zabačaja šnjure ista izgledala kao prava linija što nam omogučava precizne zabačaje.
Ručka i držač čekrka ne predstavljaju važne segmente u odabiru štapa i to je stvar ukusa odnosno koju kombinaciju je sam proizvođač stavio pa bi bilo neozbiljno odustati od dobrog štapa radi toga što držač čekrka nije sa umetkom od ružinog drveta. Ručke se prave od pluta ili pjenaste gume. Plutane ručke se rade u dva oblika i to su takozvana “cigara” oblik i čepasti oblik. Ručke u obliku cigare se obično stavljaju na štapove klase od 1-6#, a od 7# pa dalje se koriste čepaste ručke, mada i tu ima malih odstupanja. Držača imamo metalnih, grafitnih ili u kombinaciji sa plemenitim drvetom.
I na kraju podjela stapova za slatkovodno i morsko musicarenje. Osim jacine stapova razlika izmedju ove dvije vrste je u metalnim djelovima koji su otporni na morsku vodu, drzac cekrka i provodnici.
Zamori me ovaj experiment
Ako sam se gdje zeznuo recite da ispravim