Anglerove putesestvije
Postano: 29 lis 2011, 19:39
Poslije utisaka Vrela Bosne koje mi natovarise povelik kamen na srce odlucim malo promjeniti terene, da vidim sta se u drugom vilajetu desava. Na zalost kao i predhodna dva godisnja odmora ni ovaj mi nije bio nagodan. Svi planovi padose u vodu iz raznih opravdanih razloga koji se dese bas kad ne treba pa tako i ovaj izlet nije bio po mom cejfu ali sta se moze. Ili me ne ide ili ja mnogo trazim, ko ce ga znati.
Citavo ljeto kisa ne pade i kad krenuh kod Zlaje i Aldina...padala je. "Razljepi" se vrijeme poslije te odlucih malo i zamahati u Krajini. Kontam najmanje 3 dana ocejfiti, a ako me krene ostacu i duze. Krajnji cilj i destinacija B.Krupa i veliki lipljeni. Neko kaze da mu od Sarajeva do Bihaca treba 4 sata voznje...lijepo...meni treba od 6-8 sati. Vise gledam oko sebe nego ispred dok vozim. Pa stani na cigar pauzu pored ove rijeke, pa cigar pauza na proplanku, pa nesto i da se prezalogaji, uslika... Vrijeme super, pravo miholjsko ljeto, meni najdraze. I tako doklackam nadomak Kljuca. Zovnem Adu domacina da mi kaze stanje na vodama. Sana, Ribnik, Sanica vodostaj skroz nizak...lose mi se pise. Kaze bolje cu proci na Sani nego na Sanici. Sana fakat niska, izvirila sedra na svakom mjestu, ne pamtim je ovakvu. A meni prahnula Sanica. Nisam bio ima 6-7 godina. I tako produzim "na svoju odgovornost". Mjesto iliti selo Sanica skoro pa pusto. Zavrsili se godisnji odmori i svi otisli u Europu. Nije se skoro nista promjenilo. Sretnem nekog covjeka da pitam gdje da prenocim. Kaze imaju bungalovi. Srecom rade u zimskom periodu i to od ove godine. Naravno ja jedni gost. Doduse malo me covjek sazaljivo gledao rekavsi mu da sam dosao loviti ribu. Kaze I on probao to jutro pa nista, doduse nije bio na reviru.
Niska voda, vjetar, lisca na vodi ko salate. Ipak, ostavim stvari i trk na vodu, ostalo 2 sata mahanja do aksama, a rijeka....ma sta rijeka....Sanica do clanaka. Nisam ni sanjao da moze biti ovako niska. U dubljim djelovima lipljen zalegao kao krave kad prezivaju poslije ispase, ni da mrdne. Raspakujem stapic 2#, najtanji podvez koji imam 0.10mm i muhe koje sam namotao predhodnih dana na udicama od 18 do 22. Kazu trebaju jos manje....e ja ih ne mot'o na manjim udicama pa kad ribe ne bih uhvatio. I ovako su mi se oci u cvor svezale. I tako poceh sa svedskim stolom muha za lipljena. Ponudim jednu, drugu, petu, desetu...mislim da sam promjenio preko 15 muha on ni habera. Suhe, mokre, podvodne, "podzemne", letece,...preko njega, pored njega, ispod njega...ma jok. Jos se i ne skloni kad naidje muha, ko da je nevidljiva. Gledam muhe koje lete, iste mu bacam, a on opet nista. Dize se na neku ali ne mogu da vidim koja je. Lazem, izvukao sam lisca i grancica tonu. I nakon duzeg "samomaltretiranja" ubodem pravu muhu. Strugani horoz od svijetlocrvenih perki na udici 16 sa CDC krilima. Po zakonu baksuzluka namotao sam samo 3 iste. Ma ima da ronim za njom ako se otkaci. Pade prvo potocara ispod podlokane obale. Pa zar se nije pomjerila prema izvoru…cudno. Zatim dodjose na red lipljeni. Nameracio sam se bio na jednog poveceg garonju i uspijem ga prevariti taktikom ubjedjivanja ali nakon par bjegova prevari i on mene. Kad pravim muhu kontrakukicu uvjek stisnem tako da se lakse skine, a i otkaci. Krenu prema meni i dok se snadjoh on vec otisao. Ma nije garonja djaba onoliki narastao da nije lukav. Nema veze, zato me stapic odusevio. Ko da gledam da ce postati moj favorite za lipljena. Ustvari vec jeste. Noc se spusta i od mahanja nista. Balans…potocara, tri izvucena lipljena i 2-3 spadanja, pola bale trave i lisca. Pa super, “kako sam se nadala dobro sam se udala”.
Sutradan i dalje vjetar i to pojacao, oblaci se navlace, a nesto mi mirise na snijeg. Kontam miris mi se pobrkao nakon ovolikih bezimih godina. Pijem jutarnju kafu i vagam da li nastaviti i taj dan mahati na Sanici pa navece za Bihac ili pravac B.Krupa. Djaba, ubjedi me riba da i taj dan zamasem na Sanici. Sletim do vode i naravno odmah struganog horu navezem kad malo morgen, ko da sam list vrbe zabacio, ma sta list vrbe, ko da nema nista na podvezu. Hajd’ Angler opet iz pocetka. Doduse sad imam citav dan na raspolaganju ali i svedski sto im se mjenja kako dan prolazi pa ti ubodi pravu. Trebao sam kutije sa muhama baciti u vodu pa da same izaberu. Vjetar jos pojacao, lisca ko iz price, a i patim se sa stapicem da zabacim. Sjetih se zelenkaste krejice, prosli put sa Ribnika ali tad je bilo proljece. Ipak je zavezem i opet potocara, pa kalifa, cuj kalifa na Sanici, nadjoh se u cudu. Poslije pastrmki dodje i 7-8 lipljena, nekoliko spadanja. Garu ovaj put nisam mogao prevariti. Bice da je vidao ranu od jucer. Sve u svemu ja prezadovoljan. Odlucim i slikati svoje "protivnike" i skoro kao i prosli put da mi isklizne iz ruku lipljen bas kad je "shkljoc". Srecom ovaj se vidi iza mojih "lopata".
Posto ne volim po noci voziti krenem ranije za Bihac. Dan prije cuo se sa Montanom, dogovorio sa Dzevadom iz B.Krupe (onaj isti Dzevad sto je uhvatio onu veliku mldicu na Montanin stap) da se nadjemo. U putu zovnem Dzevada, kaze da me danas ocekivao. Shvata covjek kad koga uhvati ribarska groznica i dogovorimo se za sutra na velikog lipljena ako ne bude lila kisa, a sve su prilike i prognoze da hoce. Nema sanse da dodjem, u Bihac a ne svratim u restoran Slap na ociscenu pastrmku. Poce i kisa padati. Kontam valjda ce se ispadati do sutra.
Rano budjenje, a ona pada li pada. Poslije jutarnje kafe krenem za Krupu. Dogovorim se sa Dzevadom gdje ce mo se naci. Usput stanem na par mjesta pored Une u kanjonu da nahranim oci i dusu. Djaba sve rijeke i rjecice, mora i jezera ali Una je moja ljubav. Treba se ustati kad joj se ime spomene. Kisa ko malo uminu, a meni srce zaigra. Nadjem se sa Dzevadom, prvi utisak covjek prava ljudina sa svim kvalitetima pravog ribara i naravno veliki domacin. Miran, stalozen, a ribu ima u malom prstu. E od takvih treba uciti. Sjedoh sa njegovim drustvom u kafani, a kisa opet poce i to sve jaca. Poslije do njega kuci da sacekamo, mozda prestane. Na zalost nije ali uz ribarsku pricu i ribu na trpezi dan brzo prodje. Usput mi namota nekoliko podvodnih muha koje lipljen voli u njegovom komsiluku. Nek se nadju kad me drugi put put nanese.
Predvece se vratih u Bihac, kisa ne prestaje padati. a sve vise mirise na snijeg. Cujem na Gorskom Kotaru pao. Ujutro sve pobjelilo. Snijega jedno 3-5cm. Ajoj od kad ga nisam vidjeo. Ocistim auto golim rukama, nekako mi prijalo…sad bih se i grudvao, vrati me u mladost. Svratim u restoran Japod na putnu kafu kad ono one radi. Zao mi bi jer obavezno i tu svratim. Nema stakla i mesinga, sjaja i bljestavila vec samo tesano drvo, klupe i sto sa prelijepom bastom uz Unu. Pravac Petrovacka cesta bez kolone kovacicevih izbjeglica…sve bijelo. Svratim u pekaru na raskrscu prema Sanskom Mostu, uzmem gurabija, onih pravih sa kockom secera na sredini. U Kljucu vec nema snijega. Sipi neka kisica heftusa. Ostali dio puta do Mrkonjica magla i samo magla. Spustim se do Plivskog jezera, a ono ko ogledalo. Damar mi zaigra. Neki covjek cisti obalu. Pitam ga za stanje u jezeru. Kaze da ima pastrmke koliko ti dusa hoce ali je treba znati uhvatiti. Dozvoljeno loviti samo vjestackim mamcima. Ma slab sam ti na jezerima sa muhama ali i to treba probati. Zadrzim se jos malo, skljocnem koju fotografiju i produzim. Jos koja slika na Komaru, jesen prostla sareni tepih i pravac za Sarajevo. A kisa ne prestaje padati.
Citavo ljeto kisa ne pade i kad krenuh kod Zlaje i Aldina...padala je. "Razljepi" se vrijeme poslije te odlucih malo i zamahati u Krajini. Kontam najmanje 3 dana ocejfiti, a ako me krene ostacu i duze. Krajnji cilj i destinacija B.Krupa i veliki lipljeni. Neko kaze da mu od Sarajeva do Bihaca treba 4 sata voznje...lijepo...meni treba od 6-8 sati. Vise gledam oko sebe nego ispred dok vozim. Pa stani na cigar pauzu pored ove rijeke, pa cigar pauza na proplanku, pa nesto i da se prezalogaji, uslika... Vrijeme super, pravo miholjsko ljeto, meni najdraze. I tako doklackam nadomak Kljuca. Zovnem Adu domacina da mi kaze stanje na vodama. Sana, Ribnik, Sanica vodostaj skroz nizak...lose mi se pise. Kaze bolje cu proci na Sani nego na Sanici. Sana fakat niska, izvirila sedra na svakom mjestu, ne pamtim je ovakvu. A meni prahnula Sanica. Nisam bio ima 6-7 godina. I tako produzim "na svoju odgovornost". Mjesto iliti selo Sanica skoro pa pusto. Zavrsili se godisnji odmori i svi otisli u Europu. Nije se skoro nista promjenilo. Sretnem nekog covjeka da pitam gdje da prenocim. Kaze imaju bungalovi. Srecom rade u zimskom periodu i to od ove godine. Naravno ja jedni gost. Doduse malo me covjek sazaljivo gledao rekavsi mu da sam dosao loviti ribu. Kaze I on probao to jutro pa nista, doduse nije bio na reviru.
Niska voda, vjetar, lisca na vodi ko salate. Ipak, ostavim stvari i trk na vodu, ostalo 2 sata mahanja do aksama, a rijeka....ma sta rijeka....Sanica do clanaka. Nisam ni sanjao da moze biti ovako niska. U dubljim djelovima lipljen zalegao kao krave kad prezivaju poslije ispase, ni da mrdne. Raspakujem stapic 2#, najtanji podvez koji imam 0.10mm i muhe koje sam namotao predhodnih dana na udicama od 18 do 22. Kazu trebaju jos manje....e ja ih ne mot'o na manjim udicama pa kad ribe ne bih uhvatio. I ovako su mi se oci u cvor svezale. I tako poceh sa svedskim stolom muha za lipljena. Ponudim jednu, drugu, petu, desetu...mislim da sam promjenio preko 15 muha on ni habera. Suhe, mokre, podvodne, "podzemne", letece,...preko njega, pored njega, ispod njega...ma jok. Jos se i ne skloni kad naidje muha, ko da je nevidljiva. Gledam muhe koje lete, iste mu bacam, a on opet nista. Dize se na neku ali ne mogu da vidim koja je. Lazem, izvukao sam lisca i grancica tonu. I nakon duzeg "samomaltretiranja" ubodem pravu muhu. Strugani horoz od svijetlocrvenih perki na udici 16 sa CDC krilima. Po zakonu baksuzluka namotao sam samo 3 iste. Ma ima da ronim za njom ako se otkaci. Pade prvo potocara ispod podlokane obale. Pa zar se nije pomjerila prema izvoru…cudno. Zatim dodjose na red lipljeni. Nameracio sam se bio na jednog poveceg garonju i uspijem ga prevariti taktikom ubjedjivanja ali nakon par bjegova prevari i on mene. Kad pravim muhu kontrakukicu uvjek stisnem tako da se lakse skine, a i otkaci. Krenu prema meni i dok se snadjoh on vec otisao. Ma nije garonja djaba onoliki narastao da nije lukav. Nema veze, zato me stapic odusevio. Ko da gledam da ce postati moj favorite za lipljena. Ustvari vec jeste. Noc se spusta i od mahanja nista. Balans…potocara, tri izvucena lipljena i 2-3 spadanja, pola bale trave i lisca. Pa super, “kako sam se nadala dobro sam se udala”.
Sutradan i dalje vjetar i to pojacao, oblaci se navlace, a nesto mi mirise na snijeg. Kontam miris mi se pobrkao nakon ovolikih bezimih godina. Pijem jutarnju kafu i vagam da li nastaviti i taj dan mahati na Sanici pa navece za Bihac ili pravac B.Krupa. Djaba, ubjedi me riba da i taj dan zamasem na Sanici. Sletim do vode i naravno odmah struganog horu navezem kad malo morgen, ko da sam list vrbe zabacio, ma sta list vrbe, ko da nema nista na podvezu. Hajd’ Angler opet iz pocetka. Doduse sad imam citav dan na raspolaganju ali i svedski sto im se mjenja kako dan prolazi pa ti ubodi pravu. Trebao sam kutije sa muhama baciti u vodu pa da same izaberu. Vjetar jos pojacao, lisca ko iz price, a i patim se sa stapicem da zabacim. Sjetih se zelenkaste krejice, prosli put sa Ribnika ali tad je bilo proljece. Ipak je zavezem i opet potocara, pa kalifa, cuj kalifa na Sanici, nadjoh se u cudu. Poslije pastrmki dodje i 7-8 lipljena, nekoliko spadanja. Garu ovaj put nisam mogao prevariti. Bice da je vidao ranu od jucer. Sve u svemu ja prezadovoljan. Odlucim i slikati svoje "protivnike" i skoro kao i prosli put da mi isklizne iz ruku lipljen bas kad je "shkljoc". Srecom ovaj se vidi iza mojih "lopata".
Posto ne volim po noci voziti krenem ranije za Bihac. Dan prije cuo se sa Montanom, dogovorio sa Dzevadom iz B.Krupe (onaj isti Dzevad sto je uhvatio onu veliku mldicu na Montanin stap) da se nadjemo. U putu zovnem Dzevada, kaze da me danas ocekivao. Shvata covjek kad koga uhvati ribarska groznica i dogovorimo se za sutra na velikog lipljena ako ne bude lila kisa, a sve su prilike i prognoze da hoce. Nema sanse da dodjem, u Bihac a ne svratim u restoran Slap na ociscenu pastrmku. Poce i kisa padati. Kontam valjda ce se ispadati do sutra.
Rano budjenje, a ona pada li pada. Poslije jutarnje kafe krenem za Krupu. Dogovorim se sa Dzevadom gdje ce mo se naci. Usput stanem na par mjesta pored Une u kanjonu da nahranim oci i dusu. Djaba sve rijeke i rjecice, mora i jezera ali Una je moja ljubav. Treba se ustati kad joj se ime spomene. Kisa ko malo uminu, a meni srce zaigra. Nadjem se sa Dzevadom, prvi utisak covjek prava ljudina sa svim kvalitetima pravog ribara i naravno veliki domacin. Miran, stalozen, a ribu ima u malom prstu. E od takvih treba uciti. Sjedoh sa njegovim drustvom u kafani, a kisa opet poce i to sve jaca. Poslije do njega kuci da sacekamo, mozda prestane. Na zalost nije ali uz ribarsku pricu i ribu na trpezi dan brzo prodje. Usput mi namota nekoliko podvodnih muha koje lipljen voli u njegovom komsiluku. Nek se nadju kad me drugi put put nanese.
Predvece se vratih u Bihac, kisa ne prestaje padati. a sve vise mirise na snijeg. Cujem na Gorskom Kotaru pao. Ujutro sve pobjelilo. Snijega jedno 3-5cm. Ajoj od kad ga nisam vidjeo. Ocistim auto golim rukama, nekako mi prijalo…sad bih se i grudvao, vrati me u mladost. Svratim u restoran Japod na putnu kafu kad ono one radi. Zao mi bi jer obavezno i tu svratim. Nema stakla i mesinga, sjaja i bljestavila vec samo tesano drvo, klupe i sto sa prelijepom bastom uz Unu. Pravac Petrovacka cesta bez kolone kovacicevih izbjeglica…sve bijelo. Svratim u pekaru na raskrscu prema Sanskom Mostu, uzmem gurabija, onih pravih sa kockom secera na sredini. U Kljucu vec nema snijega. Sipi neka kisica heftusa. Ostali dio puta do Mrkonjica magla i samo magla. Spustim se do Plivskog jezera, a ono ko ogledalo. Damar mi zaigra. Neki covjek cisti obalu. Pitam ga za stanje u jezeru. Kaze da ima pastrmke koliko ti dusa hoce ali je treba znati uhvatiti. Dozvoljeno loviti samo vjestackim mamcima. Ma slab sam ti na jezerima sa muhama ali i to treba probati. Zadrzim se jos malo, skljocnem koju fotografiju i produzim. Jos koja slika na Komaru, jesen prostla sareni tepih i pravac za Sarajevo. A kisa ne prestaje padati.