Tri revira
Postano: 12 ruj 2013, 20:26
Razmisljam gdje da postavim ovu reportazicu pa mi "Musicarski tereni" nekako najprikladniji.
Helem, dodje dugo ocekivani godisnji odmor. Doduse mjesec prije polaska ja sam uveliko mahao, vadio kapitalne lipljene i pastrmke, a kad kontru slozim umal' ne padnem sa kreveta.
Djavo ne bi bio ono sta jeste da ne upetlja svoje prste bas kad ne treba. Zbog porodicno zdravstvenih problema i nekih obaveza sam bio sprijecen da odem na turnejicu sa Montanom i Ruskom koju smo dugo, pomno i detaljno razradili, pa susret sa Kovachom i Zlajom i jos nekom bracom po stapu ali dobro je....mladi smo, bice susreta
Ljudi se vratise svojim obavezama, djavo me popusti te dodje vrijeme da dozivim bar dio onih snova. Sa mojom zenom mi u mene se zaputim u Krajinu. Zovem dan ranije da rezervisem nocenje u Sanici kad ono nema mjesta....kazu bice slobodno za dva-tri dana. Te neki speleolozi, te neki klub dosao na pripreme. Kontam gdje li su ribari u svim tim kombinacijama.
Plan je bio da odemo do Sanice, poslije do B.Krupe i u povratku do Martin Broda.
Razmisljam da li ikako da odemo u Krupu. Una devastirana kako su dozvolili lov vaserkom…blago nama sa nama. Samo revir Krusnica dobar. Vec sam poceo da vagam da li ikako da odemo u Krupu. Na kraju smo odustali, a da bogdo nismo. Hem bi se sreo sa legendarnim Dzevdom hem bi se nagledao ljepote.
Ne dade me to pokolebati te naslijepo krenemo prema Kulen Vakufu. Srecom nadjemo prenociste, tj te dvije noci. Kod Ismete I Kemala. Kuca uz sam rukavac Une sa pogledom na stari grad i Unu. Ma milina. Oko kuce hladnjaci, ljetna kuhinja. Gostoprimstvo za pozeljeti. Zaista uzivanje i srdacna preporuka.
Naravno, poslije odmora i kupovine dozvole pravac u Unu ispod mosta. “Rendzer” (obzirom da je sad taj tok Une Nacionalni park cuvari se zovu Rendzeri) mi pokaza par dobrih pozicija, ali koju musicu izabrati. Kao javlja se neka sica na povrsini, a preporuka je… nista ispod udice 20#. Pocnem sa emergerima i uhvatim jednu malu kalifu. Razmisljam o podvodnim. Gdje cu ja sa podvodnim. Uhvatio dvije ribe na nimfu za sav moj ribarski staz. Zavezem fazanov rep sa narandjastim grudima….udica 16#. Prisjetim se svega sta sam procitao i savjete o vodjenju nimfe ali djaba dok sam sve to ne osjetis i potrefis pravi ugao. Poslije nekoliko zabacaja prvo pa musko, lipljen kapitalac. Naduravao sam se malo duze sa njim…ustvari malo vise dok ga ne dovukoh do meredova, kad ono meredov malen za njega. Izleti dva puta ali sam ga uspio smiriti. Po zakonu baksuzluka mi se otkaci bubreznjak u kojem drzim razne sitnice jer prsluk ne koristim, te drz’ ribu, stap, meredov, bubreznjak, a samo dvije ruke. Jao kako sam slatko psovao…
Moja jaca polovina je bila na obali dosta daleko, a uz mene nije bila kamera tako da je ko nesto ispalo od zumBirane slike. Nekako mi ga zao mrcvariti do obale, a sad mi opet krivo sto nemam dobru sliku tog grbonje. Zapamtim do kojeg je slova na meredovu (Cavalier) se ispruzio rep. Poslije izmjerim cca45cm.
Helem, ta tri dana su bila pravi odmor za dusu. Drugi dan smo otisli do Martin Broda. Ne mogu se pohvaliti nekim ulovima. Upoznah se sa jednim starijim musicarem iz Klokota....fin neki cova. Kaze na tom mjestu imaju 2-3 pastrmke izmedju 4 I 6 kg. Ko fol ganjali smo ih, a uhvatih par tavasica. Dva-tri puta se jedna grdosija javila te se prepadoh za svoju opremu ako mi se zakaci.
Treci dan prvo malo mahanja ispod mosta u K.Vakufu, a poslije na Strbacki buk. Fakat jazuk umrijeti, a tu ljepotu ne vidjeti. Odmah mi je Zlaja pao na pamet.
Na raftingu sve sami arapi…..moje komsije . Bilo ih je preko 40. Gledaju slapove I ne trepcu.
Sve u svemu prelijepo. Tokom Une od Martin brod pa sve do slapova uradili hladnjake za odmor I rostiljanje. Na dva mjesta hladnjaci okruzeni zutom trakom….nasli nagazne mine. Ocito nekome smeta odlicna aktivnost Nacionalnog parka. Po prici mjestana nekim mocnicima je zapalo za oko da se moze uzeti dobra para pa poceli uplitati svoje prste. E jbg, a taman sam se ponadao da ce ideja Nacionalnog parka, sve te ljepote I angazovanosti pravih ljudi biti svijetla tacka na koje se mogu ugledati mnogi koji gazduju rijekama I ljepotama oko njih ali jebo dernek ako ti na nos ne skoci.
Poslije slapova lagano prema Sanici. Uspomene sa Sanice od predhodnih godina uvijek pozitivni. Puni elana dolazimo do Oaze mira. U startu nam dernek skoci na nos. Rezervisali bungalov dobili sobicu. Ko fol mnooogo im zao i nece se vise ponoviti. Garantujem da nece.
Posto je kasno bilo za mahanje taj dan prosetamo do rijeke da vidimo kakvo je stanje na vodi. Jedva dodjosmo do rijeke. Razastrli krave na sve strane i ogradili zicom pod naponom. Bik spreman za koridu samo rice. Mene i dalje drze utisci predhodnih godina. Voda niska, lipljen se sporadicno javi… I dva ribara masu. Uzmem par fotografija I nazad u sobu-icu.
Ujutro k’o zapeta puska pravac voda. Konobar mi rece da “sve kalife koje uhvatim mogu uzeti…izlovljavaju kalife”….svasta…nista ne kontam. I opet jedva dodjosmo do obale. Onaj Rudonja rice li rice. Krenem sa suhim bajama ali sitno. Prebacim se na nimfe…opet sitno. Dva dana mahanja ali tiba ne predje 25cm. Drugi dan sidjose neki ljudi I spustise koleceve skoro do sredine rijeke. Opasase zicom pod naponom. Da se mogu krave napojiti vodom. Kazu meni….”hajd nije ti problem pregaziti vodom, a I napon je “samo” 110V…nije to nista”. Mozda nije nista da sam na suhom.
A da, pita me lola, “znas li da je umro onaj ribocuvar”. Iskren da budem, nakon 5-6 godina posjeta po par dana na Sanici me samo jednom obisao jedan mladi ribocuvar….bice da nije to taj. Dodjoh do zakljucka da macke vise nema i misevi poceli kolo voditi. Cuj izlovljavanje kalife, a niti ulovih potocaru niti vidjeh lipljena veceg od 25cm.
U iscekivanju Godoa...
Krenem niz rijeku jer taj dio jos nisam obisao kad jos na dva mjesta ista situacija sa kolcevima I zicom u vodi. Kupi prnje zeno I idemo odavde. Da se vratimo istim putem nema sanse. Covjek pomjerio naponsku ogradu preko ribarske staze u grmlje. Jedva na jedvite jade izgrebani prodjosmo kroz grmlje…krave nam se priblizavaju, a onaj Rudonja I dalje rice…
Nakon par dana cujem pricu da je bilo belaja sa nekim drugim Sivonjom I da je napao dvojicu ribara. Uspjeli su se popeti na drvo, a Sivonja im auto demolirao, a ja sam zavrsio sa Sanicom za sva vremena.
Hajmo mi zeno sutra do Ribnika pa cemo se vratiti da prespavamo i poslije B.Krupa. Na Ribniku kupovinom dozvole pitam za cijenu bungalova kad ono haman kao u Oazi mira. Kontali da se iz istih stopa vratimo u Sanicu, pokupimo stvari i nastavimo za Ribnik ali odlucimo to uraditi sutradan. Zao mi ne iskoristiti dan, a ne zabaciti.
Taj dan sam forsirao suhu baju I vrlo lose prosao. Jao komada oko nogu mati mila, a ne mogu im opepeliti. Jedna manja pastrmka i to kalifa, a ne izlovljava se. Izgleda da ce mi ova turneja proci u znaku nimfe…fazanov rep sa grudima od bakrene zice. I tako je i bilo. Ni jedan ulov na nimfu velicine 20 ili 22#. Bilo je samo par spadanja manjih komada. Svi ulove sam imao na velicinama 16-14#
Sutradan se “preselimo”. Sta reci za nesto sta ima svjetski standarad. Sve kako se moze pozeliti. Veranda iznad rijeke. Mahnes koji put, ulovis fin komad pa par koraka do verande I srknes fildzan kafe, ispusis cigaru I opet u krug. Bilo je tu nekih reprezentativaca Francuza, Italijana, Njemaca, pa iz susjednim nam drzava. Dobrih musicara sa kojima sam se upoznao i jos stekao iskustva sa ljudima koji ne kriju znanje.
Jedna po danu
Jedna u sumrak
Jedna uz jutarnju kahvu
Francuzi
Ispod verande. Jedna riba pa srk kafe.
"Nista nas ne smije iznenaditi"
Zadnji dan na Ribniku isklizne mi trofejni lipljen iz ruku. Ostade samo slika dok sam ga vadio iz meredova ali sam zapamtio slovo na meredovu….cca47cm. Nece lipljeni da se slikaju. Poslije njega udarac poooovelike pastrmke. Dva trzaja glavom i jedino pucanje predveza 0.10 za sve te dane ako ne brojim okolne grane .
Meni najdraza slika...
Pedesetak metara nize mase neki cova. Stajao sam sigurno pola sata i gledao ga kako zabacuje. Bas je bio uzitak gledati nesto tako. Snjura kao nacrtana. Tako nesto ni na “YouTu(R)betu” ne vidjeh. Koju god tehniku koristi snjura leti kao iz kataloga. Poslije se raspitah i rekose mi da je neki italijanski reprezentativac…ne zapamtih ime, a i ne slikah ga na zalost.
Tim pucanjem predveza zavrsih za taj dan, a i kasno bi. Noc mi bi vesela. Fasovah neki stomacni virus pa kad udjem u “halu” ne znam sta cu prije…sjesti na solju ili je zagrliti. Jedva nas dovezoh do Sarajeva.
Sve u svemu nekoliko dana odmora kao iz snova. Sad i da padnem sa kreveta dok kontriram nije mi zao.
Helem, dodje dugo ocekivani godisnji odmor. Doduse mjesec prije polaska ja sam uveliko mahao, vadio kapitalne lipljene i pastrmke, a kad kontru slozim umal' ne padnem sa kreveta.
Djavo ne bi bio ono sta jeste da ne upetlja svoje prste bas kad ne treba. Zbog porodicno zdravstvenih problema i nekih obaveza sam bio sprijecen da odem na turnejicu sa Montanom i Ruskom koju smo dugo, pomno i detaljno razradili, pa susret sa Kovachom i Zlajom i jos nekom bracom po stapu ali dobro je....mladi smo, bice susreta
Ljudi se vratise svojim obavezama, djavo me popusti te dodje vrijeme da dozivim bar dio onih snova. Sa mojom zenom mi u mene se zaputim u Krajinu. Zovem dan ranije da rezervisem nocenje u Sanici kad ono nema mjesta....kazu bice slobodno za dva-tri dana. Te neki speleolozi, te neki klub dosao na pripreme. Kontam gdje li su ribari u svim tim kombinacijama.
Plan je bio da odemo do Sanice, poslije do B.Krupe i u povratku do Martin Broda.
Razmisljam da li ikako da odemo u Krupu. Una devastirana kako su dozvolili lov vaserkom…blago nama sa nama. Samo revir Krusnica dobar. Vec sam poceo da vagam da li ikako da odemo u Krupu. Na kraju smo odustali, a da bogdo nismo. Hem bi se sreo sa legendarnim Dzevdom hem bi se nagledao ljepote.
Ne dade me to pokolebati te naslijepo krenemo prema Kulen Vakufu. Srecom nadjemo prenociste, tj te dvije noci. Kod Ismete I Kemala. Kuca uz sam rukavac Une sa pogledom na stari grad i Unu. Ma milina. Oko kuce hladnjaci, ljetna kuhinja. Gostoprimstvo za pozeljeti. Zaista uzivanje i srdacna preporuka.
Naravno, poslije odmora i kupovine dozvole pravac u Unu ispod mosta. “Rendzer” (obzirom da je sad taj tok Une Nacionalni park cuvari se zovu Rendzeri) mi pokaza par dobrih pozicija, ali koju musicu izabrati. Kao javlja se neka sica na povrsini, a preporuka je… nista ispod udice 20#. Pocnem sa emergerima i uhvatim jednu malu kalifu. Razmisljam o podvodnim. Gdje cu ja sa podvodnim. Uhvatio dvije ribe na nimfu za sav moj ribarski staz. Zavezem fazanov rep sa narandjastim grudima….udica 16#. Prisjetim se svega sta sam procitao i savjete o vodjenju nimfe ali djaba dok sam sve to ne osjetis i potrefis pravi ugao. Poslije nekoliko zabacaja prvo pa musko, lipljen kapitalac. Naduravao sam se malo duze sa njim…ustvari malo vise dok ga ne dovukoh do meredova, kad ono meredov malen za njega. Izleti dva puta ali sam ga uspio smiriti. Po zakonu baksuzluka mi se otkaci bubreznjak u kojem drzim razne sitnice jer prsluk ne koristim, te drz’ ribu, stap, meredov, bubreznjak, a samo dvije ruke. Jao kako sam slatko psovao…
Moja jaca polovina je bila na obali dosta daleko, a uz mene nije bila kamera tako da je ko nesto ispalo od zumBirane slike. Nekako mi ga zao mrcvariti do obale, a sad mi opet krivo sto nemam dobru sliku tog grbonje. Zapamtim do kojeg je slova na meredovu (Cavalier) se ispruzio rep. Poslije izmjerim cca45cm.
Helem, ta tri dana su bila pravi odmor za dusu. Drugi dan smo otisli do Martin Broda. Ne mogu se pohvaliti nekim ulovima. Upoznah se sa jednim starijim musicarem iz Klokota....fin neki cova. Kaze na tom mjestu imaju 2-3 pastrmke izmedju 4 I 6 kg. Ko fol ganjali smo ih, a uhvatih par tavasica. Dva-tri puta se jedna grdosija javila te se prepadoh za svoju opremu ako mi se zakaci.
Treci dan prvo malo mahanja ispod mosta u K.Vakufu, a poslije na Strbacki buk. Fakat jazuk umrijeti, a tu ljepotu ne vidjeti. Odmah mi je Zlaja pao na pamet.
Na raftingu sve sami arapi…..moje komsije . Bilo ih je preko 40. Gledaju slapove I ne trepcu.
Sve u svemu prelijepo. Tokom Une od Martin brod pa sve do slapova uradili hladnjake za odmor I rostiljanje. Na dva mjesta hladnjaci okruzeni zutom trakom….nasli nagazne mine. Ocito nekome smeta odlicna aktivnost Nacionalnog parka. Po prici mjestana nekim mocnicima je zapalo za oko da se moze uzeti dobra para pa poceli uplitati svoje prste. E jbg, a taman sam se ponadao da ce ideja Nacionalnog parka, sve te ljepote I angazovanosti pravih ljudi biti svijetla tacka na koje se mogu ugledati mnogi koji gazduju rijekama I ljepotama oko njih ali jebo dernek ako ti na nos ne skoci.
Poslije slapova lagano prema Sanici. Uspomene sa Sanice od predhodnih godina uvijek pozitivni. Puni elana dolazimo do Oaze mira. U startu nam dernek skoci na nos. Rezervisali bungalov dobili sobicu. Ko fol mnooogo im zao i nece se vise ponoviti. Garantujem da nece.
Posto je kasno bilo za mahanje taj dan prosetamo do rijeke da vidimo kakvo je stanje na vodi. Jedva dodjosmo do rijeke. Razastrli krave na sve strane i ogradili zicom pod naponom. Bik spreman za koridu samo rice. Mene i dalje drze utisci predhodnih godina. Voda niska, lipljen se sporadicno javi… I dva ribara masu. Uzmem par fotografija I nazad u sobu-icu.
Ujutro k’o zapeta puska pravac voda. Konobar mi rece da “sve kalife koje uhvatim mogu uzeti…izlovljavaju kalife”….svasta…nista ne kontam. I opet jedva dodjosmo do obale. Onaj Rudonja rice li rice. Krenem sa suhim bajama ali sitno. Prebacim se na nimfe…opet sitno. Dva dana mahanja ali tiba ne predje 25cm. Drugi dan sidjose neki ljudi I spustise koleceve skoro do sredine rijeke. Opasase zicom pod naponom. Da se mogu krave napojiti vodom. Kazu meni….”hajd nije ti problem pregaziti vodom, a I napon je “samo” 110V…nije to nista”. Mozda nije nista da sam na suhom.
A da, pita me lola, “znas li da je umro onaj ribocuvar”. Iskren da budem, nakon 5-6 godina posjeta po par dana na Sanici me samo jednom obisao jedan mladi ribocuvar….bice da nije to taj. Dodjoh do zakljucka da macke vise nema i misevi poceli kolo voditi. Cuj izlovljavanje kalife, a niti ulovih potocaru niti vidjeh lipljena veceg od 25cm.
U iscekivanju Godoa...
Krenem niz rijeku jer taj dio jos nisam obisao kad jos na dva mjesta ista situacija sa kolcevima I zicom u vodi. Kupi prnje zeno I idemo odavde. Da se vratimo istim putem nema sanse. Covjek pomjerio naponsku ogradu preko ribarske staze u grmlje. Jedva na jedvite jade izgrebani prodjosmo kroz grmlje…krave nam se priblizavaju, a onaj Rudonja I dalje rice…
Nakon par dana cujem pricu da je bilo belaja sa nekim drugim Sivonjom I da je napao dvojicu ribara. Uspjeli su se popeti na drvo, a Sivonja im auto demolirao, a ja sam zavrsio sa Sanicom za sva vremena.
Hajmo mi zeno sutra do Ribnika pa cemo se vratiti da prespavamo i poslije B.Krupa. Na Ribniku kupovinom dozvole pitam za cijenu bungalova kad ono haman kao u Oazi mira. Kontali da se iz istih stopa vratimo u Sanicu, pokupimo stvari i nastavimo za Ribnik ali odlucimo to uraditi sutradan. Zao mi ne iskoristiti dan, a ne zabaciti.
Taj dan sam forsirao suhu baju I vrlo lose prosao. Jao komada oko nogu mati mila, a ne mogu im opepeliti. Jedna manja pastrmka i to kalifa, a ne izlovljava se. Izgleda da ce mi ova turneja proci u znaku nimfe…fazanov rep sa grudima od bakrene zice. I tako je i bilo. Ni jedan ulov na nimfu velicine 20 ili 22#. Bilo je samo par spadanja manjih komada. Svi ulove sam imao na velicinama 16-14#
Sutradan se “preselimo”. Sta reci za nesto sta ima svjetski standarad. Sve kako se moze pozeliti. Veranda iznad rijeke. Mahnes koji put, ulovis fin komad pa par koraka do verande I srknes fildzan kafe, ispusis cigaru I opet u krug. Bilo je tu nekih reprezentativaca Francuza, Italijana, Njemaca, pa iz susjednim nam drzava. Dobrih musicara sa kojima sam se upoznao i jos stekao iskustva sa ljudima koji ne kriju znanje.
Jedna po danu
Jedna u sumrak
Jedna uz jutarnju kahvu
Francuzi
Ispod verande. Jedna riba pa srk kafe.
"Nista nas ne smije iznenaditi"
Zadnji dan na Ribniku isklizne mi trofejni lipljen iz ruku. Ostade samo slika dok sam ga vadio iz meredova ali sam zapamtio slovo na meredovu….cca47cm. Nece lipljeni da se slikaju. Poslije njega udarac poooovelike pastrmke. Dva trzaja glavom i jedino pucanje predveza 0.10 za sve te dane ako ne brojim okolne grane .
Meni najdraza slika...
Pedesetak metara nize mase neki cova. Stajao sam sigurno pola sata i gledao ga kako zabacuje. Bas je bio uzitak gledati nesto tako. Snjura kao nacrtana. Tako nesto ni na “YouTu(R)betu” ne vidjeh. Koju god tehniku koristi snjura leti kao iz kataloga. Poslije se raspitah i rekose mi da je neki italijanski reprezentativac…ne zapamtih ime, a i ne slikah ga na zalost.
Tim pucanjem predveza zavrsih za taj dan, a i kasno bi. Noc mi bi vesela. Fasovah neki stomacni virus pa kad udjem u “halu” ne znam sta cu prije…sjesti na solju ili je zagrliti. Jedva nas dovezoh do Sarajeva.
Sve u svemu nekoliko dana odmora kao iz snova. Sad i da padnem sa kreveta dok kontriram nije mi zao.