.... a iza njega Petrovaradin. Da dah zastane u plucima. Najradije bih se vratio nekoliko kilomatara nazad da bih ponovnim dolasku proživio u reprizi prekrasne prizore...
...Uživam diveci se Petrovaradinu...
... sada još da iza mosta pronadem Granicnu policiju i obavim sve formalnosti oko granice. Lagano veslam gledajuci u daljinu i skoro zapeh za nekakvu sajlu koja je od stupa koji viri iz vode razapeta prema obali na manje od metar iznad vode. Vidjevši je naglo sam se okrenuo unazad, snažno zaveslao i udaljio se prema sredini rijeke da bih došao do mjesta gdje mogu sigurno proci ispod sajle.
Pogled prema tvrdavi Petrovaradina još uvijek je privlacan i ocaravajuci...
Pronašao sam prema ranije dobivenom opisu splav Granicne policije. Kako je visok nisam mogao pristati uz njega, vec sam pristao nekoliko metara od njega uz obalu, vezao kanu, uzeo sve dokumente, popeo se na nasip i sa nasipa na most koji vodi do splava.
Dolaskom na splav jedan op policajaca me ljubazno zapita šta želim. Rekoh mu da sam došao prijaviti ulazak u Srbiju. Odmjerio me onakvoga neobrijanoga u kratkim hlacama i majici, sa polupotrganim slamnatim šeširom na glavi i zacudeno me zapitao kako sam stigao. Rekoh mu kanuom od Donje Dubrave. Zapita me u nevjerici gdje mi je kanu i kada sam ga pokazao dolje vezanoga, svi prisutni na splavu i policija i carina natiskaše se uz rub splava da to vide.
Dalje je sve išlo lagano, pregledaše mi dokumente, uputiše u lucku kapetaniju koja je odmah preko ulice od splava, a kada ovi cuše da kanuom dolazim, rekoše da nije to njihova nadležnost jer se radi o sportskom plovilu koje ne podliježe registraciji. Zamolih ih da to telefonom jave policiji što i uciniše. Vratih se nazad u policiju, udariše mi pecat u pasoš i ja zvanicno udoh u Srbiju.
Put nastavih ispod željeznickoga mosta.
Kanuom Donja Dubrava - Beograd 2006. godine
Živim snove, ne sanjam život
Re: Kanuom Donja Dubrava - Beograd 2006. godine
Nakon velike krivine iza Novog Sada doplovih do hotela Dunav kod Sremskih Karlovaca. Pade pivca za ulazak u Srbiju i druga za sretno kretanje po rijeci. Nakon toga podoh dalje..
Polagano veslam diveci se rijeci, obali, prirodi i naseljima. Uhvatih se i u razmišljanju kako bi bilo da dodem ovdje negdje uz Dunav živjeti. Sagradio bih si malu kucicu, cisto malu i povazdan bio na rijeci. A onda prestadoh maštati jer je životna realnost sasvim drugacija. Jedno su želje, a drugo stvaran život...
Polako se primakoh i mostu preko kojega ide auto-pit Beograd - Novi Sad. Vec je sunce uveliko zapeklo, vruce mi je i spas od vrucine potražih u jednoj gostionici nedaleko mosta smještenoj visoko na obali. Vezah kanu i uputih se na pivo.
Ljubaznošcu konobara putem njegovoga mobitela nazvao sam brata da se vidimo u Starom Slankamenu na rucku u restoranu na samoj obali za oko dva i pol sata...
Prekrasna desna obala Dunava gdje završavaju obronci Fruške Gore plijeni mi pogled. Puno vocnjaka, vinograda, vikendica i zelenila...
U dogovoreno vrijeme stigoh do restorana u Starom Slankamenu. Kao po dogovoru na samom ulazu se sretosmo brat i ja. Naravno pala je riblja corba koja mi je u ovom restoranu najbolja na svijetu. Dogovorih se sa bratom da me sutradan doceka na ušcu Save u Dunav. Nudio mi je da ovdje prekinem put, prespavam kod njega, pa sutradan nastavim što odbih. Put je moje zadovoljstvo, a sutra i narednih dana biti cemo zajedno.
Nakon rucka krenuh pored ušca Tise ...
...pa lagano uz desnu rijecnu obalu koja mi impozantno djeluje sa naseljem Surduk...
... dolaskom bliže stadu krava, napadoše me obadi. Ubrzah kretanje da ih se riješim...
... dan polagano izmice kraju. Razgledam obalu gdje ima pogodno mjesto za nocivanje. Prije krivine vidjeh i vikendaško naselje kraj Surduka, ali me odbi pogled na ograde oko vikendica. Svaka vikendica ima malo zemlje oko sebe i sve su ogradene velikim ogradama. Pa ti vlasnici vikendica su tu u zatvoru, a ne na vikendu u prirodi. Odoh dalje od njih prema rijecnim adama kojih ima više na krivini koju rijeka cini.
Prolazeci pored jedne ade vidjeh da je "nastanjena". Pristadoh, predstavih se zatecenim ljudima, zapitah za dozvolu da tu postavim šator, a kada je dobih postavih šator.
Adu nastanjuju ribici iz Beograda i Zemuna. Na njoj provode godišnji odmor svake godine. U zajednickom razgovoru popih zalihe Stomaklije jedonom od njih, a oni sve moje vino koje imadoh. Razgovarasmo do duboko u noc...
...a onda svako u svoj šator odosmo na spavanje...
Polagano veslam diveci se rijeci, obali, prirodi i naseljima. Uhvatih se i u razmišljanju kako bi bilo da dodem ovdje negdje uz Dunav živjeti. Sagradio bih si malu kucicu, cisto malu i povazdan bio na rijeci. A onda prestadoh maštati jer je životna realnost sasvim drugacija. Jedno su želje, a drugo stvaran život...
Polako se primakoh i mostu preko kojega ide auto-pit Beograd - Novi Sad. Vec je sunce uveliko zapeklo, vruce mi je i spas od vrucine potražih u jednoj gostionici nedaleko mosta smještenoj visoko na obali. Vezah kanu i uputih se na pivo.
Ljubaznošcu konobara putem njegovoga mobitela nazvao sam brata da se vidimo u Starom Slankamenu na rucku u restoranu na samoj obali za oko dva i pol sata...
Prekrasna desna obala Dunava gdje završavaju obronci Fruške Gore plijeni mi pogled. Puno vocnjaka, vinograda, vikendica i zelenila...
U dogovoreno vrijeme stigoh do restorana u Starom Slankamenu. Kao po dogovoru na samom ulazu se sretosmo brat i ja. Naravno pala je riblja corba koja mi je u ovom restoranu najbolja na svijetu. Dogovorih se sa bratom da me sutradan doceka na ušcu Save u Dunav. Nudio mi je da ovdje prekinem put, prespavam kod njega, pa sutradan nastavim što odbih. Put je moje zadovoljstvo, a sutra i narednih dana biti cemo zajedno.
Nakon rucka krenuh pored ušca Tise ...
...pa lagano uz desnu rijecnu obalu koja mi impozantno djeluje sa naseljem Surduk...
... dolaskom bliže stadu krava, napadoše me obadi. Ubrzah kretanje da ih se riješim...
... dan polagano izmice kraju. Razgledam obalu gdje ima pogodno mjesto za nocivanje. Prije krivine vidjeh i vikendaško naselje kraj Surduka, ali me odbi pogled na ograde oko vikendica. Svaka vikendica ima malo zemlje oko sebe i sve su ogradene velikim ogradama. Pa ti vlasnici vikendica su tu u zatvoru, a ne na vikendu u prirodi. Odoh dalje od njih prema rijecnim adama kojih ima više na krivini koju rijeka cini.
Prolazeci pored jedne ade vidjeh da je "nastanjena". Pristadoh, predstavih se zatecenim ljudima, zapitah za dozvolu da tu postavim šator, a kada je dobih postavih šator.
Adu nastanjuju ribici iz Beograda i Zemuna. Na njoj provode godišnji odmor svake godine. U zajednickom razgovoru popih zalihe Stomaklije jedonom od njih, a oni sve moje vino koje imadoh. Razgovarasmo do duboko u noc...
...a onda svako u svoj šator odosmo na spavanje...
Živim snove, ne sanjam život
Re: Kanuom Donja Dubrava - Beograd 2006. godine
7. Dan Ada kod Belegiša - Beograd
Ranom zorom ustadoh još mamuran od sinocnjih "razgovora". Pospremim sve što sam izvadio iz kanua. Osvrnem se a ono vani prekrasno jutro. Sunce se tek rada, ribici u svojim camcima "spremni na položajima", blaga izmaglica na vodi, jutarnja svježina u zraku, a iz vode se osjeti isijavanje akumulirane topline. Užitak za oko i tjelo...
... moji sinocnji drugari još su hrkuljili u svojim šatorima. Nisam ih želio ometati u jutarnjem miru, vec bez pozdrava krenuh dalje . Još oproštajni pogled na njihov kamp.....
Dunav se pokazao u potpunoj ljepoti toga jutra...
...pogled prema Banovcima okupanim zrakama izlazecega sunca...
.... pažnju mi privukla i "viseca" vikendica za koju mi nikako nije jasno kako stoji na okomitoj obali ...
... muci me suhoca grla izazvana sinocnjom Stomaklijom. Pažljivo razgledam obalu ne bi li vidio nekakvu gostionicu da navratim na picence. I otkrih je visoko na obali nedaleko veslackog kluba u Zemunu. Pristadoh, vezah kanu i uspeh se do gostionice... Sa njene terase se pruža lijepi pogled na rijeku...
... polveci rijekom susretao sam se sa velikim školjkama koje su bile mnogobrojne u rijecnom toku. Nosila ih je matica rijeke, bile su poluotvorene i plutale površinom pokazujuci mi gdje je rijecna matica.. Nigdje nisam došao do saznanja odakle su i kako to da se u tolikom broju krecu rijekom. Nisu žive vec kao da su uginule...
... nakon osvježenja put nastavih dalje ...
...kroz rijecnu izmaglicu u daljini se nadzire Beograd...
... oduševila me i reklama za pivo. Svetsko a naše, kud' ceš bolje. Uh jedna bi mi sada dobro došla...
Ranom zorom ustadoh još mamuran od sinocnjih "razgovora". Pospremim sve što sam izvadio iz kanua. Osvrnem se a ono vani prekrasno jutro. Sunce se tek rada, ribici u svojim camcima "spremni na položajima", blaga izmaglica na vodi, jutarnja svježina u zraku, a iz vode se osjeti isijavanje akumulirane topline. Užitak za oko i tjelo...
... moji sinocnji drugari još su hrkuljili u svojim šatorima. Nisam ih želio ometati u jutarnjem miru, vec bez pozdrava krenuh dalje . Još oproštajni pogled na njihov kamp.....
Dunav se pokazao u potpunoj ljepoti toga jutra...
...pogled prema Banovcima okupanim zrakama izlazecega sunca...
.... pažnju mi privukla i "viseca" vikendica za koju mi nikako nije jasno kako stoji na okomitoj obali ...
... muci me suhoca grla izazvana sinocnjom Stomaklijom. Pažljivo razgledam obalu ne bi li vidio nekakvu gostionicu da navratim na picence. I otkrih je visoko na obali nedaleko veslackog kluba u Zemunu. Pristadoh, vezah kanu i uspeh se do gostionice... Sa njene terase se pruža lijepi pogled na rijeku...
... polveci rijekom susretao sam se sa velikim školjkama koje su bile mnogobrojne u rijecnom toku. Nosila ih je matica rijeke, bile su poluotvorene i plutale površinom pokazujuci mi gdje je rijecna matica.. Nigdje nisam došao do saznanja odakle su i kako to da se u tolikom broju krecu rijekom. Nisu žive vec kao da su uginule...
... nakon osvježenja put nastavih dalje ...
...kroz rijecnu izmaglicu u daljini se nadzire Beograd...
... oduševila me i reklama za pivo. Svetsko a naše, kud' ceš bolje. Uh jedna bi mi sada dobro došla...
Živim snove, ne sanjam život
Re: Kanuom Donja Dubrava - Beograd 2006. godine
... dolazim bliže Zemunskim splavovima...
... prolazim izmedu "parkiranih" camaca i brodica...
... pa opet prekrasni splavovi - restorani ...
... Kalemegdan mi je sve bliže, ispod njega je ušce rijeke Save, moj cilj. I nekako umjesto radosti što dodoh do cilja, obuzme me nekakva sjeta, praznina, nekakav unutrašnji glas, zove me da nastavim još dalje, ali vrijeme za ovaj put se završava...
... prodoh i pored vojnih cuvara granice i rijeke ...
... prolazim izmedu "parkiranih" camaca i brodica...
... pa opet prekrasni splavovi - restorani ...
... Kalemegdan mi je sve bliže, ispod njega je ušce rijeke Save, moj cilj. I nekako umjesto radosti što dodoh do cilja, obuzme me nekakva sjeta, praznina, nekakav unutrašnji glas, zove me da nastavim još dalje, ali vrijeme za ovaj put se završava...
... prodoh i pored vojnih cuvara granice i rijeke ...
Živim snove, ne sanjam život
Re: Kanuom Donja Dubrava - Beograd 2006. godine
... kraj se nadzire velicinom objekata na Kalemegdanu ...
... uplovih i u rijeku Savu, trecu rijeku na ovome putu...
...Savom sam plovio nekoliko desetaka metara, dok nisam našao pogodno mjesto kod oznake nultog kilometra, gdje sam izašao iz rijeke. Prije izlaska iz rijeke još jedan pogled uzvodno uz nju... Oprostih se i sa svojim slamnatim šeširom koji je vec dotrajao. Spustih ga u vodu Save, da nastavi sam put koji smo zajedno zapoceli...
... put završih u 10.15 sati. Iza mene je 247 km plovidbe rijekom Dravom, pa 212 km rijekom Dunav. Ukupno predoh 459 km za malo više od 6 dana, odnosno prosjek puta je nešta veci od 70 km dnevno. Put prekrasan, doživljaja "za izvoz", baterije napunjene. Veliki nedostatak je što sam imao slabiji fotoaparat, sa malo memorije tako da je dosta prizora ostalo samo u mome sjecanju. No drugi puta biti ce bolje. Nadam se..
Pozdravlja vas Olimp i poziva da mu se pridružite u buducim putovanjima rijekama!......
... uplovih i u rijeku Savu, trecu rijeku na ovome putu...
...Savom sam plovio nekoliko desetaka metara, dok nisam našao pogodno mjesto kod oznake nultog kilometra, gdje sam izašao iz rijeke. Prije izlaska iz rijeke još jedan pogled uzvodno uz nju... Oprostih se i sa svojim slamnatim šeširom koji je vec dotrajao. Spustih ga u vodu Save, da nastavi sam put koji smo zajedno zapoceli...
... put završih u 10.15 sati. Iza mene je 247 km plovidbe rijekom Dravom, pa 212 km rijekom Dunav. Ukupno predoh 459 km za malo više od 6 dana, odnosno prosjek puta je nešta veci od 70 km dnevno. Put prekrasan, doživljaja "za izvoz", baterije napunjene. Veliki nedostatak je što sam imao slabiji fotoaparat, sa malo memorije tako da je dosta prizora ostalo samo u mome sjecanju. No drugi puta biti ce bolje. Nadam se..
Pozdravlja vas Olimp i poziva da mu se pridružite u buducim putovanjima rijekama!......
Živim snove, ne sanjam život