Da vidimo na šta sve treba da obratimo pažnju prilikom odabira mušičarskog čekrka.
Za večinu mušičara nasih prostora čekrk je spremište backing-a i šnjure. Međutim njihove cijene govore da je čekrk i više od običnog spremišta pogotovo pri lovu velikih riba gdje dolazi do izražaja kvalitet izrade, sigurnost i preciznost kočnice i na kraju ime. Možemo ih dijeliti u tri osnovne vrste, a to su čekrci sa direktnim prijenosom, sa večim prijenosnim odnosom, sa poluautomatskim namotavanjem šnjure i antirevers cekrci.
Poluautomatski čekrci rade na principu opruge što znači da pritiskom na polugu automatski namotavaju visak šnjure. Izvlačenjem šnjure opruga koja se nalazi unutar čekrka se zateže da bi prilikom pritiska prstom na polugu, opuštanjem opruge šnjura namotavala na špulu. Čekrci sa večim prijenosnim odnosom su oni čekrci koji prilikom namotavanje šnjure na špulu, okretom ručice za jedan krug, preko zupčastog prijenosa, špula okrene dva, tri ili više puta. Na takvim čekrcima možemo naći napisane oznake kao npr. 1:2,5 ili 1:3,2.
Antirevers su cekrci kod kojih prilikom odmotavanja snjure rucka ostaje u istom polozaju dok se sama spula okrece.
Čekrci sa direktnim prijenosom se najvise koriste i najvise proizvode jer su dosta lakši za održavanje i izdržljiviji su od dva predhodna mada i to zavisi od kakvog su materijala i koliko su kvalitetno napravljeni. Koji tip izabrati je stvar ličnog ukusa, mogucnosti i potrebe.
Generalno, najviše se posvečuje pažnja na sistem kočenja i oslonca špule na osovinu. Ostalo je samo stvar estetike. Svaki poznatiji proizvođač ima neki svoj sistem kocnice. U zadnje vrijeme oslonac špule na osovinu se izvodi preko ležajeva. Oslonac je bitan i treba da bude kvalitetno urađen da se nebi iskrivila osovina ili ležaj polomio prilikom drila većih riba. Više pažnje na to treba da obrate pažnju oni koji imaju želju da love mladicu, štuku ili veće morske ribe.
Također je važno da je kočnica precizna. Kada namotavamo šnjuru, čekrk ne bi smjeo da koći već da se slobodno okreće, dok prilikom odmotavanja šnjure ima veliku ulogu. Ako uzmemo za primjer da smo ulovili kapitalnog lipljena mušicom koja je vezana na veoma tanak predvez i ako nismo ostavili dio izvučene šnjure, kočnica bi trebala da radi savršeno prilikom njegovog prvog silovitog bijega. Tad najčešće puca predvez ako je stap brze akcije ili se raskinu usne kod lipljena manjom udicom, ako je kočnica neprecizna ili rukom držimo špulu želeći da ga usporimo. Naravno, prije ribolova kočnicu trebamo naštimati da snjuru mozemo izvlaciti, a da ne dodje do nekontrolisanog odmotavanja "zalijetanja spule", a i dotezati ili otpuštati za vrijeme drila. Ipak, ako gledamo tzv tradicionalne cekrke, istim kocnica i sluzi samo za nekontrolisano izvlacenje snjure.
U zadnje vrijeme sve više proizvođača prave čekrke sa većim unutrašnjim prečnikom špule, takozvane Large Arbor. Oni nisu nikakva novost jer su se slični čekrci pravili i dosta ranije. Kod Large Arbor čekrka se šnjura dosta manje prelama, a špule prave manji otpor prilikom odmotavanja šnjure čime se ne smanjuje dijametar kao kod klasičnih špula. Kod klasičnih špula, što se šnjura više odmotava stvara se manji dijametar. Također, u momentu prvog okretaja špula ima veliku početnu inerciju i pravi veći otpor, a posljedica toga je ćesto pucanje predveza. Ako imamo klasični čekrk i želimo da nam je špula tipa Large Arbor jednostavno namotamo na nju više backinga ili obicnog monofila. Materijal od kojeg se prave čekrci je manje važan mada su najbolje metalni zbog svoje izdržljivosti i dugotrajnosti. Večinom se rade od grafita i legura aluminija mada neki proizvođači idu dosta dalje te se neki čekrci prave čak i od titanijuma sa astronomskim cijenama. Za početnike, sasvim dovoljno će poslužiti i čekrci od grafita, a i dosta su jeftini, mada u zadnje vrijeme u ponudi ima metalnih cekrka kojima su cijene vrlo pristupacne. Veličina čekrka tj. špule se uzima prema klasi šnjure ili štapa. Za cjelodnevni ribolov pozeljno je da su stap i cekrk u balansu.
