Sa Petrovaradina bih vam mogao puno lijepih fotografija pokazati, ali to cu jednom drugom prilikom. Nakon razgledanja tvrdave vratismo se u centar Novoga Sada. Centar me uvijek oduševljava svojim prekrasnim uzgledom. Sada se još i renovirao, ali unatoc raskopanosti nije izgubio svoj jedinstveni šarm...
... cvjetni aranžmani u punoj rascvjetanosti još su ga više uljepšali ...
... kada se umorih, sjedoh do staroga nam znanca da se odmorim ...
U gradu kupismo lubenicu od 16,5 kg koju smo jedva po onoj vrucini donijeli u kamp. Brže smo je smazali nego što smo je nosili. Nakon rucka koji je svako za sebe pripremio ili se snašao u okolnim ugostiteljskim objektima, poceli smo se okupljati u grupice radi razgovora i druženja. Razmjenjivali smo i price i pricice a bilo nas je iz raznih država na okupu. Cak nam niti jezik nije bio problem. Zajednickim naporima svih nas uspjeli smo jedni druge prevoditi da svima bude jasno o cemu se prica. Price, samo da bi lakše tekle, uredno smo zalijevali i podmazivali dostupnim mazalima...
Još jucer, odmah po dolasku upoznah vlasnika i njegovu ekipu koja ima Dunavski rafting. Ponovo sam ih posjetio, a razgovori su tekli nesputano kao da se znamo barem sto godina. Sve se vrtjelo oko rijeka, plovedbe njima, ljudi koji se susrecu uz i na rijeci ...
Vlasnik, gospodin Aleksandar i njegova ekipa uspješno pružaju usluge raftinga i plovidbe po Dunavu i Tisi, ali za svoje klijente su u stanju mnogo toga pružiti kako bi im boravak na rijekama bio nezaboravan. Pogodili su u srž želja avanturista svojim asortimanom usluga.
Razgovarajuci malo sa jednim, malo sa drugim društvom nisam ni primjetio kada dode noc, a poslije i vrijeme za odmor. Dan odmora je zaista bio dan kada smo se malo odmorili, povratili dah i uhvatili snagu za nastavak puta...
