Deverika i Crnooka deverika ( Abramis Brama danubii / Abramis sapa)

Hajn – Crnooka – Sinja deverika – Sinjac – Pečenica

Deverika naseljava sve vode Evrope, sem voda Skandinavije, Škotske, Pirinejskog i Apeninskog poluostrva i vode na zapadu i jugu Balkana. Tipična riba donjih tokova velikih rijeka. Naseljava i jezera, kotline, rukavce i mrtvaje. Podnosi i brakičnu vodu na ušćima reka u mora. Zadržava se u dubljim (od 3 do 8 m), otvorenim vodama, približavajuci se obali samo noću i rano izjutra i kada voda nadolazi u potrazi za hranom. Kao i većina ostalih ciprinida i deverika je jatna riba, bez obzira na uzrast. Jato je uvek uniformno, sastavljeno od jedinki približno istog uzrasta i na područjima koja nisu izrazita hranilišta i mrijestilišta, uglavnom se sreću čista jata deverika. Samo na hranilištima i mrijestilištima u ulovu se,pored deverika, mogu naći i ostale bijele ribe, kao  st su : jaz, bodorka i dr. Deverika pripada redu šarana (Cyprinioformes), porodici šarana (Cyprinidae) i potporodici kljena (Leuciscinae). Tijelo joj je visoko (posebno kod starijih primjeraka i primjeraka iz dubljih jezera) i bočno spljošteno. Mladi primjerci su srebrnaste boje. Kod starijih, leđa dobijaju zagasito zelenu boju, hrbat se izdiže, odvajajući srazmjerno malu glavu, sa malim, gotovo završnim, mada ipak malo niže postavljenim ustima. Usta, sa predviličnim i viličnim kostima, vrlo su mekana. Ždrijelni zubi su jednoredni i ima ih po 5 na svakom petom skržnom luku. Posebna karakteristika deverike je izrazito dugo analno peraje.

Postoji pet vrsta deverika koje nalikuju jedna drugoj, a to su:

• Crnooka deverika (Abramis sapa P.)

Mrijesti se u aprilu i maju, naraste do dužine od 35 cm. Karakteristike ove vrste: tupasta njuška, uočljivo veliko oko na maloj glavi, 41-48 linija na analnoj peraji

• Deverika (Abramis brama L.)
Mrijesti se u maju  i junu. Dužine je do 80 cm. Prsna i trbušna peraja su od sivkaste do žućkaste boje

• Krupatica (Blica bjoerkna L.)
Mrijesti se od aprila do juna. Dužine je do 40 cm. Prsna peraja su joj crvenkasta ili narandžasta, 22-26 linija na analnoj peraji

• Kesega (Abramis ballerus L.)
Mrijesti se od aprila do juna. Dužine je do 45 cm. Najvitkija je i pljosnata. Ima dugo bazno podrepno peraje pojačano sa tri tvrde koštane špičice, 39-46 linija na analnoj peraji

• Šljivonosa (Vimba vimba L.)
Mrijesti se od aprila do juna. Dužine je do 50 cm. Slična škobalju, ali joj je nos uočljivo tamniji, 20-25 linija na analnoj peraji

Deverika može narasti do 80 cm dužine i do 6 kg težine, a životni vijek može biti i do 20 godina, premda su prosječni primjerci deverike u ulovu od 30-40cm dužine i 0,5-1,5 kg težine. Aktivnost deverike zavisi prije svega od doba godine ,koje određuje temperaturu vode i od doba dana,koje određuje dinamiku ishrane. Preko zime, deverike su neaktivne, osim u slučaju da pronađu područje priliva toplije vode (termocentrale, kanalizacioni izlivi i sl.) gdje ima dovoljno hrane. Sa nastupanjem proljeća i zagrijavanjem vode, deverike postaju aktivnije i kreću u potragu za hranom neophodnom za dozrijevanje polnih žljezda i pripremu za mrijest. Mlađe jedinke se hrane sitnijim predstavnicima faune dna (pužići i školjkice i dr.) Jelovnik starijih je sličan, samo što jedu vrste većih dimenzija. U područjima sa bogatom biljnom vegetacijom, deverike će “pasti”, ali ne zbog nje same, nego zbog obilja račića i larvi raznih insekata u toj vegetaciji. S proljeća deverika se hrani preko cijelog dana, iako najintenzivnije ujutru i predveče. Sa zagrijavanjem vode, vreijme hranjenja se dijeli na jutarnji i večernji period.Sa nastupanjem jeseni i zahlađenjem, prelazi se ponovo na režim sličan onom u proljeće do dolaska zime i krtoženja. U potrazi za hranom,jata deverika borave i na muljevitim i na pjeskovitim ,pa čak i kamenitim terenima. Ujutro i predveče u ljeto deverike prilaze obali radi ishrane, dok najveći dio vreline letnjeg dana provode u dubljim i sviježijim dijelovima matice. Ljetnje noći provode u plićoj vodi. Deverika spada u krupne riblje vrste, a njen rast zavisi kako od populacije drugih riba u vodi, tako i od količine hrane u vodi u kojoj živi. U nedostatku hrane, cijela populacija deverike zakržljava.

Mrijest deverike nastupa u aprilu i traje do kraja juna pri temperaturi vode između 10 i 16 stepeni Celzijusa. U plitkoj (0,2-0,5 m dubine), dobro zatravljenoj vodi, deverike se mrijeste u društvu ostalih, njoj srodnih vrsta , polažući ikru po vodenoj vegetaciji. Mrijest se najintenzivnije odvija ujutru, između 6 i 9 sati, na mjestima zaštićenim od vjetra i ne traje duže od 2-3 sata. Polnu zrelost deverike stiču već u trećoj godini života (mužjaci), a najkasnije do pete godine (ženke). Ženka u zavisnosti od uzrasta tj. veličine, položi od 100 000 do 580 000 komada ikre. Deverika kod nas, kako je već pomenuto, spada u tzv.”bijelu ribu”.

LOV DEVERIKE
Velike deverike nisu srčani borci, ali su vrlo izbirljive, pa je prava rijetkost da se slučajno upecaju. Deverike do 3,6kg obično žive u velikim jatima, i kad upecate jednu, imaćete još ulova. Međutim, gigantski primjerci žive usamljeničkim životom i jako ih je teško uhvatiti. Veoma je osjetljiva na promjenu vremena i u to vrijeme je ne interesuje ponuđeni mamac. Bistra voda, nizak vodostaj i sparan dan, siguran je ulov deverike. Pred kišu i oluju silazi na dno i traži rupe u kojima će se sakriti. Ne dira udicu pri sjevernom i sjevernoistočnom vjetru, a dobro jede pri južnom i jugozapadnom vjetru. U toplim danima, aktivnija je po oblačnom vremenu nego po sunčanom. U ljeto i ranu jesen, deverike se hrane u svitanje i u sumrak. Kako se zima približava, hranjenje se pomjera, i to najčešće u periodu od ranog jutra do podneva.

Deverika ne uzima odmah mamac, već ga drži u ustima, i ne mrda sa mesta, a tek poslije nekog vremena, kad riješi da počne da guta, kreće. To se slaže sa ribolovnom literaturom(i praksom), po kojoj deverika, izdižući mamac, podiže i obara na vodu plovak, pa ga tek onda povlači pod vodu. Kesega i crnooka deverika češće imaju običaj potopiti plovak, dok deverika i krupatica vole da dižu plovak, koji neretko legne na površinu vode. Razlog takvom grizu je jednostavan. To su ribe dna. Lovimo ih na dnu, a kada uzmu mamac krenu prema površini. Ukoliko imamo ovakvu vrstu griza prilikom kontriranja moramo biti jako oprezni. Štap ne sme biti vertikalan nego ga povlačimo u stranu, lijevo ili desno, što bliže vodi, jer neretko se dogodi – kontra. Riba krene prema površini, legne na vodu, stvara otpor jer se želi naglo vratiti na dno, pa u većini slučajeva dolazi do pucanja najlona ili se riba otkači sa udice.

Najbitnije je da odredite mjesto u vodi gdje se nalaze deverike. To ćete uraditi rano ujutro, posmatrajući površinu vode i tražeći mjesto gdje se deverike obrću na površini vode. Povežite sva takva mesta međusobno linijama. Vidjećete da je površina podeljena pravim linijama i lukovima. To su staze kojima se po dnu kreću deverike. Zabačaj na bilo koju putanju će dovesti mamac pravo pred nos jatu. Ukoliko nije moguće uočiti deverike na površini, potražite mjesta gde se one najčešće zadržavaju kao što su panjevi, podvodne terase i bazeni, ali i najdublja mjesta u vodi. Kada birate mjesto za pecanje, izaberite ono koje je najbliže ali nizvodno. Imajte na umu da se većina velikih deverika peca na udaljenosti oko 25 m od obale. Krupnu deveriku možemo loviti isključivo na dnu. Potreban je predvez do metar dužine. Na takav predvez stavite kuglicu olova. Deveriku možemo loviti raznim tehnikama: štapovima od 2 do 10 m sa plovcima, štapom sa mašinicom, match tehnikom, bolognessom ili dubinskom metodom. Mamci su joj takođe različiti (od hljeba, pijavice, durbaka, kukuruza šećerca, crva škota ili pinkija, pa do ver de vasa).

Štap koji se koristi za pecanje deverike, je pitanje ukusa. Ipak,bolje je koristiti tvrđe štapove, kako bi preciznije zabacivali. Međutim, izuzetno je važno da vrh štapa bude mek ili da ima jedan od indikatora trzaja. Srednje brz štap, nosivosti 0,6 kg i dužine 3,6 m je idealan.

Najlon treba da bude tanji, nosivosti do 1,8 kg, a predvez 1,6 kg. Udica veličine 14 je odlična ukoliko se kao mamci koriste mesni crvi, kasteri ili rep kišne gliste. Ali ukoliko su deverike uznemirene, koristite slobodno i manje udice. Za kuhani grašak, kukuruz, crni hleb, kulju i sitne durbake i pijavice dobra je i udica veličine 12. Olovo treba da bude vezano kao klizeće. Takođe, umjesto olova možete postaviti hranilicu. Ukoliko ne želite da propustite trzaj, koristite audio ili vizualni indikator trzaja.Takođe možete koristiti lake fluo prstenove koji se postavljaju na sam najlon između poslednje vođice i mašinice. Kod sistema sa plovcima koristite meč štapove dužine od 3,5 do 4 m i špulu sa najlonom nosivosti 1,5 kg debljine 0,10 mm. Podvez može biti od tanjeg najlona 0,08 mm nosivosti 0,45 kg ukoliko se pecaju sitniji primerci, pa sve do 1,5 kg za krupnije komade. Plovci iglice od 4 x 12 do 4 x 10 ili plovci izduženog tijela s zadebljanim završetkom jajolikog oblika, gramaže 0,5 pa do 3 g. Ovakva vrsta plovaka je isključivo za stajaće vode. Plovak mora biti izrazito dobro tempiran tako da viri samo antena. Klasično vagler vezivanje plovka je do sada dalo najbolje rezultate ukoliko se peca na tekućim vodama match tehnikom. Treba upotrebljavati vaglere 3 + 1 pa do 25 grama. Ukoliko lovimo štekom potrebni su plovci oblika suze ili oblika obrnute suze. Za bolognesse su potrebni plovci oblika šargarepe ili burenceta u zavisnosti od protoka vode. Koristite udice veličine od 20 za mesne crviće, pa sve do 10 za hleb ili gliste.

Za lov dubinskom metodom potreban vam je štap koji na vrhu ima quivertip ili swingtip, mašinicu sa špulom najlona nosivosti 1,4-1,8 kg. Možete postaviti veći broj udica na kraj najlona, a veličine udica su iste kao i kod pecanja plovkom. Nije loše na kraj postaviti i hranilicu. Swingtip je najosetljiviji indikator trzaja koji se primenjuje pri pecanju dubinskom metodom i nezamjenjiv je za pecanje deverika. Swingtip se vrlo malo promijenio od svog nastanka 1950. godine kada ga je Džek Klejton izmislio. Originalni swingtip je bio izrađen od najlona i bio je mnogo osjetljiviji od današnjih silikonskih, ali je mogućnost umršenja bila daleko veća. Dužina swingtipa zavisi od vrste vode na kojoj se peca. Što je voda dublja i brža, potreban je duži swingtip. Minimalna dužina je 25 cm, dok je maksimum nekih 50-ak cm. U malu količinu primame dodajte kastere i par isjeckanih glista, tek toliko da se kugla ne raspadne u vazduhu kada se stisne u ruci. Dobra je varijanta dodavanja crvića u sredinu kugle. Na ovaj način se crvići neće odmah osloboditi iz primame, već će postepeno, jedan za drugim izlaziti, što će deveriku duže držati na jednom mestu. Pretpostavimo da pecate na rijeci dubokoj 2,5 m i širokoj oko 30 m. Dodajte najkraći swingtip od 25 cm. Štapove treba da zakosite nizvodno i u pravcu duvanja vjetra. Zabacite oko 5 m od druge obale, pravo između primame. Na taj način ćete pecati samo one najgladnije ribe koje su se izdvojile iz jata ka primami, a nećete preplašiti glavno jato. Zategnite blago najlon. Sačekajte par trenutaka sa primamom, da ne biste rastjerali jato deverika, u slučaju da je već tu. Ukoliko nema trzaja, bacite pet kugli veličine mandarine. Nemojte ih sve bacati na isto mesto. Prve tri bacite u liniju iza željenog mesta pecanja, a dve bacite malo ispred ka vama.

Ugriz deverike je lako prepoznatljiv jer ima samo horizontalno komponentu, budući da deverika po pravilu krene pravo uzvodno kada uzme mamac. Kada ugrizi počnu da jenjavaju, pravo je vreme za još malo primame. Pazite da ne preplašite ribu. Zato u ovoj fazi bacajte maksimalno po jednu kuglu primame i to po rasporedu, tri iza, jedna ispred. Ukoliko ugrizi prestanu nakon bacanja kugle, stanite sa primamom i sačekajte da se jato opet prikupi. Obratite pažnju, da deverike vole da se očešu o najlon. Potrebno vam je iskustvo da znate da razlikujete reakciju štapa na to češanje i na pravi trzaj. Naravno, ukoliko koristite quivertip ove nedoumice neće biti, ali će se izuzetno povećati broj ispuštenih mamaca od strane ribe. Krupna deverika ponaša se identično šaranu. Rije po dnu i nema načina da ćete je odvojiti od dna sa bilo kakvom prihranom. Za uspešno prihranjivanje i mamčenje najvažnije je znati koja vrsta deverike prevladava na određenoj vodi i samim odabirom hrane ili krupne granulacije prilagoditi se vrsti. U svakom slučaju primama mora biti teška, ljepljiva i masna, a kao dodaci obavezno idu mrvice hljeba, mljeveni keks i svi derivati kukuruza (prekrup, griz i škrob). Za ribolov deverike dobro je koristiti isključivo kompaktnu hranu. Potrebno je formirati kugle veličine mandarine, čvrstoće kao da smo na tekućoj vodi. Hranu obavezno treba prosijati na sito. Dodatkom ljepka (Bentonit ili Decoler) dobićemo izuzetnu kompaktnost zemlje. Takvu primamu možemo bez ikakvih problema bacati i praćkom.

kombinacije za deveriku
· 1 kg Sensas Carp (žuti, sivi ili crveni)
· 1 kg Sensas Gros gardon
· 1 kg Sensas Fond super
· 1 kg TTX Mais gras gros
· aditiv Vanillix (ili Frutix)
· 50 % zemlje (Terre de Some ili krtičnjaka)

Ovu smjesu nakvasiti i tri sata prije, ukoliko želite da sve čestice profunkcionišu i aktivno djeluju što prije.

za krupaticu i deveriku
· 1 kg Sensas carp finne monture
· 1 kg Sensas Bremes (Juane crakunte ili Super bremes)
· 1/2 kg Sensas Etang (rouge, noire ili juane) ili Lake
· 1 kg TTX Mais Fine
· 50 % zemlje
· aditiv Brasemix ili Bremix super brasem

za kesegu i crnooku deveriku
· 1 kg Sensas Bremes (juane trakante ili super bremes)
· 2 kg Sensas Etange (juane, rouge, noire) ili Lake
· 1 kg Sensas Magic
· 1 kg TTX Mais fine
· 20 % zemlje
· aditiv Unix special brasem

za kesegu i crnooku deveriku 2
· 2 kg Main futter
· 1 kg Sensas Etange
· 20 % zemlje
· 1/2 kg Mach blend

Jedna od boljih mješano-domaće-kupovnih varijanti je da u gotovu hranu za deverike, dodate smjesu od ovsenih, ječmenih ili pšeničnih pahuljica sa dodatkom nekog ljepka. Najbolji mamci za deveriku su mesni crvi, kasteri, durbaci, gliste, hljeb, žito, larve komaraca i kukuruz šećerac. Dobro je da par dana prije početka ribolova nahranite mjesto istim mamcima kojim želite da pecate. Ukoliko to nije moguće, uradite to čim dođete na vodu. Dva mamca su uvijek potrebna. Recimo veća količina mesnih crvića kao primama, i par crvića na udici kao mamac. Postoje i druge kombinacije kao: kukuruz šećerac/durbak, kupovna primama/hleb, kasteri/kišne gliste. Mnogi ribari dodaju još jednu primamu glavnoj. Kasteri, sjeme konoplje, riža i žito su najpopularniji. Prava je umjetnost odrediti količinu potrebne primame. Recimo da je minimum 0,5 l mesnih crvića, dve konzerve kukuruza, 1,4 do 1,8 kg suve kupovne primame i slično. Maksimum je dva puta veći od ove doze. Kod deverike, vrlo je bitno da je ne uplašite prilikom primamljivanja. Deverika je riba velikih dubina i vrlo slabog vida. Zbog toga je izuzetno osetljiva na neprirodne zvuke. Dobra varijanta bacanja primame je da prvo, prije nego i počnete pecanje, na željeno mesto zabacite samo hranilicu bez udice punu pripremljene smeše. Nakon minut-dva povucite blago najlon i hranilicu. Na taj način će hrana spasti iz hranilice i razmazati se po dnu. Sada izvucite hranilicu i ovaj postupak ponovite par puta. Na kraju namontirajte udice, napunite hranilicu, bacite i čekajte. Trebaće malo vremena da se situacija smiri i deverika dođe na mjesto. Obratite pažnju na to da je deverika slabovida i da neće vidjeti mamac, ako je daleko od hranilice 5 cm je sasvim dovoljna razdaljnina od hranilice do mamca.

Crnooka deverika ima pljosnato tijelo,ledja su joj niža nego u obične deverike,a usta debela i tubasta.Oči su joj crne,i veće nego u deverike.Ledja su joj zelenkasto-siva, bokovi srebrnasti, a trbuh bijel.Peraje su joj bjelkaste a neparne perjanice imaju tanak obrub.Narastu do 30-ak centimetara, živi u jatima pri dnu sporih rijeka gdje se hrani sitnim životinjicama koje na dnu pronadje.Mrijesti se u aprilu i maju slično kao deverika. Zbog malo mesa i mnogo sitnih kostiju, nije na cijeni u kuhinji.



SALMONIDI

CIPRINIDI

MORSKE RIBE