Kome da se žale ribe

Nakon pomora ribe u Ukrini, Dragočaju, Uni, Misoči nisu se oglasili ni oni što mašu zakonima i tvrede da će shodno tome svi koji prave ekološke incidente biti kažnjeni – Entuzijasti iz Eko-tima upravo na njih upiru prstom
Pomoribljavanje je nova riječ u vokabularu na bosansko hercegovačkim prostorima što su je ovih dana sklopili aktivisti “Eko-tima” – Udruženja za zaštitu i unapređenje okoliša, prirode i zdravlja. Učinili su to nakon što su se tokom juna i jula ove godine dogodila četiri ekološka incidenta na rijekama u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o pomoru ribe 24. juna u Ukrini (Šnjegovtina Srednja kod Čelinca); 28. juna na rječici Dragočaj (Zalužani kod Banje Luke); Uni (Bosanska Krupa) gdje je primijećeno više uginulih riba i Misoči (Ilijaš) gdje je 9. jula Tvornica boja i lakova Megati putem kanalizacije izlila
nepoznatu tečnost i izazvala pomor ribe te pri tom stvorila pjenu visoku četiri metra!?
“Nakon ovih ekoloških katastrofa i pomora živog svijeta u bh. rijekama indikativno je da se niko od nadležnih nije obratio javnosti niti saopštio šta će biti poduzeto, niti je identifikovao odgovorne”, kaže tim povodom Rijad Tikveša, lider Eko-tima, Udruženja koje pozornost javnosti privlači čestim upozorenjima na zagađivanje životne sredine što ne mali broj drugih ekoloških udruga zna i prešućuje.
Tragom ovih nekoliko slučajeva ugrožavanja životne sredine u rijekama BiH ispostaviće se da niko nije pozvan na odgovornost niti je sankcionisan na bilo koji način.
Ljudi mnogo toga primijete i po osjećanju vlastite odgovornosti za održavanje zdrave okoline prijave uočeni incident ili ga radije prešute misleći pri tome da ima neko ko o tome brine.
Zablude poput ove skupo nas staju.
Kada bi mogle, ribe bi same prijavljivale takve slučajeve jer je doveden u pitanje opstanak njihove vrste. A vrsta je sve manje čemu je čovjek najveći krivac.
Godišnji odmori i činjenica da “vladaju” samo do oktobra mnoge je ministre zadužene za brigu o životnoj sredini učinila nezainteresiranim za ono što im se događa u resoru. Zagađivači mogu biti mirni. Na njihova vrata neće niko pokucati tražeći da po principu “Zagađivač plaća” nadoknade štetu (ako je to uopšte moguće) ili saniraju posljedice.
Federalni Zakon o zaštiti okoliša (a identična rješenja su i u srpskom entitetu) je veoma jasan. U članu 11, a na njega upravo ovim povodom podsjećaju  i u Eko-timu je propisano da zagađivač plaća troškove kontrole i prevencije od zagađenja, bez obzira na to da li su oni nastali kao rezultat nametanja odgovornosti zbog emisije zagađenja, naknada utvrđenih odgovarajućim financijskim instrumentom ili kao obaveza utvrđena u propisu o smanjivanju zagađenosti okoliša. Korisnik okoliša je odgovoran za sve aktivnosti koje imaju uticaja na okoliš u skladu sa pomenutim zakonom i drugim propisima.
Da se zakon provodi javnost bi već saznala kada je i koliku kaznu platila Elektroprivreda BiH nakon što je iz njene trafostanice u Jablanici ovog proljeća iscurilo više od deset tona ulja.
U svim gore pomenutim slučajevima kaznu je trebalo naplatiti jer je u članu 104 pomenutog zakona “operator  koji  obavlja  aktivnost opasnu po okoliš odgovoran za štetu nanesenu tom aktivnošću ljudima, imovini i okolišu, bez obzira na krivicu”.
Ovdje spomenuta zagađenja službeno su evidentirana. Imamo pomrle ribe zakone i ministre -odnosno tijela i pojedince odgovorne za provođenje zakona. Nedostaje nam jedino poštanska uplatnica iz koje se vidi da su neodgovorni platili kaznu i rješenje nadležnog organa vlasti iz kojeg se vidi da je dotična kompanija ili pojedinac ugrozio rijeku ili ribu, odnosno našu zajedničku životnu sredinu i našu zajedničku okolinu. Kad to saznaju a u međuvremenu svijest građana (odnosno potrošača) se probudi, okrenućemo im leda i više nećemo gledati njihove propagandne poruke, svijetle izloge, niti nasjedati na floskule “naše je najbolje”.
Upravo iz tog razloga ono što radi Eko-tim ima široki društveni značaj. Stiče se utisak da je bolje imati agilne ekologe nego ministre zadužene da brinu o provođenju zakona i našem okolišu. Ovi prvi (dakle nevladine ekološke organizacije) nešto rade i ništa ne sakrivaju. Ministri ni zakon ne provode.
H. ARIFAGIĆ – Oslobođenje