Foto: Ilegalna deponija prijeti Neretvi

Na e-mail redakcije SUTRA.BA pristigao je e-mail čitaoca koji na taj način pokušava skrenuti pažnju medija, ali i nadležnog inspektora na problem “ilegalne deponije životinjskih ostataka, koja može ugroziti Neretvu, jer se ostaci životinja odlažu na obali Kalajdžinog potoka koji se uliva u nju. Divlja deponija “zasluga” je poznate mesarske porodice Maksumić”, tvrdi se u e-mailu koji je Stefan Pejović poslao na adrese nadležne inspekcije, ministarstva i svih medija u BiH.
O postojanju ove deponije, Centar za istraživačko novinarstvo je upozorio još 2006. godine.
“U proteklih šest godina nelegalna deponija Kalajdžijin potok služi kao odlagalište životinjskog otpada iz klaonice lanca “Maksumić“, u vlasništvu istoimene obitelji iz Konjica.
Ovu lokaciju, koja je puna iznutrica i drugih životinjskih otpadaka, mesarima je prije nekoliko godina
dodijelila općina Konjic. Cijelo mjesto odiše nepodnošljivim smradom. I općinske vlasti i mesari tvrde da je sve urađeno po propisima. Sanjin Džajić, predsjednik udruženja za zaštitu okoliša “Zeleni – Neretva” ne dijeli ovo mišljenje.
“Prije je taj otpad iz klaonica direktno istresan u Neretvu, tako da je deponija Kalajdžijin potok svojevrstan napredak”, rekao je Džajić sarkastično.
Bivši direktor Ureda za veterinarstvo BiH Marko Tadić kaže da je uništavanje hrane posipanjem nafte ili prelaskom bagera “strahovito primitivan način za koji ne znate što može proizvesti”.
Džinić se slaže: “To nije originalan i opravdan način uništavanja otpada, ali je jedini moguć u ovom trenutku.” On upozorava da nekontrolisano odlaganje klaoničkog otpada može biti ekološka bomba jer treba proći i do 40 godina dok se potpuno ne raspadnu leševi životinja.
On naglašava mogućnost prenošenja zaraznih bolesti preko ptica i pasa lutalica koji lako mogu doći u kontakt sa deponijama na koje se odlažu ostaci zdravih i bolesnih životinja. Stručnjaci upozoravaju da je izgradnja nove spalionice jedini siguran način da se pokvarena hrana i životinjski leševi unište na odgovarajući način.”, upozoravali su iz Centra za istraživačko novinarstvo još 2006. godine.
2001. godine novinar Nisvet Džanko, pisao je o postojanju ove deponije u Danima.
“U veličanstvenom kanjonu Kalajdžinog potoka, koji je potok tek za velikih kiša, mesari su našli idealno mjesto za odlaganje džigerica i ostalih iznutrica, kojih ima toliko da se njima pet godina može hraniti petnaest lavova u kakvom zoološkom vrtu. Za sada tu priliku koristi tek par gavranova. Ono što oni ne stignu razvući, bujice će tek na proljeće svući u Neretvu.”
Gotovo je izvjesno da pomenuti mesari od nadležne službe Općine Konjic imaju sve potrebne papire za odlaganje ovoga otpada na ovim mjestima, ma koliko se to kosilo sa idejom o nacionalnom parku. “Možeš ti, jarane, pisati o tome koliko hoćeš”, kažu Konjičani kojima džigerice plove ispod prozora, “samo znaj da time ništa nećeš postići. Oni za sto maraka mogu kupiti svaku bašču u općini i ponovo to istresati. A to ti opet dođe na isto.”, napisao je Nisvet Džanko 2001. godine.
www.sutra.ba