7:55 pm - Ponedjeljak Oktobar 15, 2018

Reportaža od zastarjelih vijesti

Prodaja_ribe_Jablanicko_jezero.jpgProšle sedmice sam malo “lunjao” po Hercegovini i imao par vijesti za stranicu.Medjutim, “mašina” me uhvatila pod svoje i jednostavno nisam imao vremena da to i postavim, te su iste zastarile.Prije par dana sam opet malo “lunajo”, sada na drugom kraju BiH i još par stvari mi bi interesantno, te odlučih sve to objediniti u jednu reportažicu.
Kako rekoh, nedavno krenuh jugu i put krenu loše – na Jablaničkom jezeru još prodaju ribu i nije mi jasno kako više sanitarna, tržišna, finansijska ili ne znam ti ni ja koja inspekcija ne reaguje i ne ukloni te “uz ulične” prodavače.Baš mi idu na živce kad ih vidim.Još gledam u prolazu kako “lola” dokrajči šarana
bacajući ga od asvalt?! Da je klijena onom snagom o asvalt tresnuo, komotno bi ga mogao kao šarana prodati.Sad nešto kontam možda je baš to i radio.

Nastavljam dalje pominjući familiju prodavačima, mrežarima, pitajući se kakvo bi tek bilo stanje da nije Ene i None, Armina i Ćazima i svih jablaničana koji se bore kao lavovi, i kako bi bilo lijepo kad bi i konjičani krenuli poput svojih komšija u borbu protiv ove pošasti.

Braco_Madzida_i_Vanja_na_Slakovcu.jpgNa Salakovcu je u ribolovu bio jedan moj prijatelj i odlučih svratiti do njega da vidim je li šta ulovio.Pecao je odmah iza riblje farme “Forelle” i sišao sam do njega sa malcem da i on vidi “pastumke”.Umjesto njih, Braco – moj prijatelj me odmah upozorio da se par metara od nas u vodi, u samom plićaku nalazi ručna bomba te da tamo ne puštam sina.I umjesto da svom djetetu pričam o pastrmkama, mom četverogodišnjaku sam morao objašnjavati koliko je bomba opasna i kako da se ponaša ako ikad vidi nešto slično.Braco je ulovio dvije pastrmke koje više nisu bile bitne, pa smo nastavili put prema Mostaru gdje sam pominjao familiju kretenu koji je bacio onu bombu ne razmišljajući o mogućim posljedicama koje bi pronalazak iste od strane nekog djeteta i dječija igra mogle prouzrokovati.
U Vrapčićima sam vršio bračnu dužnost čekanja žene dok je kupovala na pijaci.U neko doba, pored bašte restorana u kojem smo Vanja (moj sin) i ja dreždali, naiđe policijska patrola i zaustaviše se baš pored nas.Odlučih biti savjesni građanin i prijaviti policajcima onu bombu.Ispričah im šta je bilo, i gdje je bilo, a gospodin u plavom mi reče ovo:
»Care, što je nisi uzeo i bacio u dublju vodu?»!?!?!?.
U prvi mah ostadoh bez teksta nevjerujući da je ovaj baš to rekao i to pred mojim sinom kojem sam pola sata prije toga pričao kako to(bombu) niko ne smije dirati pa ni njegov tata, nego samo policija.Kad sam došao do teksta, isti je glasio: “Stvarno nisi normalan frajer” i vratio se u baštu restorana spominjući mu………..nije bitno.
Krivo mi bi što htjedoh ispasti savjestan, a zbog majmuna ispadoh budala.

U Mostaru smo ostali par dana i tu sam napravi par “nako” fotografija.

Vanja_Stari_Most_Mostar.jpg Vanja_i_Helena_Stari_Most.jpg Prikolica_marke_Renault_2.jpg Neretva_Mostar.jpg Ribari_ispod_Starog_mosta.jpg

Click to view full size imageJedan dan smo se zaputili u Rakitno, mjesto pored Posušja, i na prilazu Širokom Brijegu su nas “napali” rojevi nekakvih mušica.Kako smo prilazili Širokom i samoj rijeci Lištici, rojevi su bili sve gušći, a po cesti je bilo “more” muha zaljepljenih za asvalt.Kažu da u ovo doba godine, kad se pojavljuju ove muhe, te fleke po cesti od istih, znaju prouzrokovati proklizavanja auta i saobraćajne udese.
Na semaforu u Širokom Brijegu sam iz automobila brzinski uslikao jednu slikicu koja i nije nešto uspjela, a i nije bilo mjesto koje bi vam moglo dočarati koliko je toga po cesti.
Kada smo kasnije stali na jedno proširenje, analizirajuću uzorke mušica, bar onog što je ostalo po mom automobilu, konstatovao sam, a kako su to meni nekad rekli, da su to bili padavci i to sa tijelom ljubičaste nijanse.Ne znam kako ove padavce zovu stručnjaci-mušičari, ali ćete skontati koji su u pitanju.

Sljedeća stanica je bila Rakitno, Mjesto koje se nalazi na putu Posušje-Jablanica, a kojim se ide na Blidinjsko jezero i poznato skijalište Risovac.U Rakitnu sam uslikao mjesto nastanka rijeke Ugrovače a koju čine dva potoka.
Na povratku kući uslikah još jednu rijeku, nemam pojma kako se zove,( moraću pitati Armina i Dženu, pa ko se prije od njih dvojice sjeti, neka mi kaže), obje za datoteku rijeka na stranici.(kad nećete vi da se potrudite i pomognete mi).

Rijeka_Ugrovaca_spoj_dva_potoka_Rakitno.jpg Rijeka_Ugrovaca.jpg Neka_rijeka_iznad_Jablanice_2.jpg Neka_rijeka_iznad_Jablanice.jpg

Na Jablaničkom jezeru ista slika kao i na početku ovog putovanja, riba se i dalje prodaje.I onda spomenuh svima, prodavačima, mrežarima, inspektorima, kretenu koji baci bombu, «Caru» u plavom, državi…..

Par dana nakon povratka u Sarajevo sam imao goste i ženska čeljad htjede trošit para po (Baš)čaršiji, a ja nagovorih muškog da prošetamo uz Miljacku Bembašom, nebi li uhvatio kojeg ribara i sročio kakvu vijest.Uhvatih ja ribara dosta, čak i Svirca sa našeg foruma, ali ne uhvatih vremena ni ovo da postavim na stranicu.A i vrijeme bi nako “pasje”.Evo malo slikica ako ništa.

Miljacka_3.jpg Miljacka_4.jpg Miljacka_5.jpg Miljacka_6.jpg
Miljacka_7.jpg Miljacka_Svirac.jpg Miljacka_2.jpg Pasje_vrijeme.jpg

Click to view full size imageKako rekoh, ovo zastari, a ja krenuh na novo kratko putovanje.Ovaj put sam išao za Gradačac i imao sam u planu posjetiti jezero Pelagićevo.Što planirah, to i ostvarih, i ovako, što bi reci “uživo”, još više me dojmio izgled jezera a i domaćinski odnos ekipe iz SRD ” Šaran” iz Pelagićeva koje vodi brigu o njemu i napraviše od njega šaransku vodu evropskog ranga, a potvrda ovoj tvrdnji je što svako malo na moj e-mail stiži pitanja o Pelagićevu, uglavnom od naših šarandžija koji su u dijaspori i koji bi rado posjetili ovu vodu.
Obala jezera je uredjena i čista, bez imalo smeća, i par ekipa je duškalo u hladu u uredjenim boksovima.Kako vam je poznato, na ovoj vodi i u ovim boxovima se održava i šaranska liga Bosne i Hercegovine.Osim šarana i amura, u jezeru ima i druge bijele ribe, a ima i kapitalnih primjeraka štuke.
Nisam imao vremena javiti se Radetu, Stanku i ekipi (izvinjavam se, drugi put hoću sigurno), pa sam krenuo put Sarajeva.

Jezero_Pelagicevo.jpg Jezero_Pelagicevo_3.jpg Jezero_Pelagicevo_Bjelouska.jpg Ekipa_sarandzija_na_jezeru_Pelagicevo.jpg Ekipa_sarandzija_na_jezeru_Pelagicevo_2.jpg

U Živinicama se sjetih jezera za koje nisam imao pojma da postoji a imao sam i pogrešan naziv za isto. Bašigovačko, (a ne Basigovačko) jezero sam našao na satelitskim snimcima na google-u.Kako mi na um pade, tako i upitah prve prolaznike za put.Imadoh sreće, rekoše mi da stanuju blizu jezera i da vozim za njima.

Jezero_Basigovacko_7.jpg Jezero_Basigovacko_8.jpg Jezero_Basigovacko_10.jpg Jezero_Basigovacko.jpg Jezero_Basigovacko_2.jpg

Jezero_Basigovacko_3.jpgJezero je 5-6 kilometara udaljeno od Živinica.Ono je nastalo na površinskom kopu koji je 1984 godine napušten i koji se napunio vodom.Dugačko je oko 400 metara a široko oko 350 metara, dok mu je najveća dubina oko 40 metara.Jezero je izuzetno čiste vode jer u blizini nema niti jednog zagađivača. O ovom jezeru niko ne vodi brigu, barem ne zvanično.Nezvanično, brigu o jezeru su saminicijativno preuzeli ribari-mještani okolnih mjesta. Njihovom zaslugom, u jezeru ima raznih vrsta riba a koje su donoslili sa obližnjih voda tako da u jezeru ima: šarana, soma, linjaka, klijena, koštre, štuke, Jezero_Basigovacko_5.jpgbabuške, deverike, crvenperke i druge sitne ribe.Od Elvira Abadžića, entuzijaste koji stanuje nedaleko od jezera i koji je zaljubljenik u njega saznajem na koji način je riba i donošena u jezero –Jednom su njegovi prijatelji i on bili na Modracu, nahvatali   120 štukica i onda  ih transportovali do Bašigovačkog jezera.Prije par godina je isto to uradjeno na jezeru Breštica, tada je iz Breštice u jezero ubačeno oko 40 somova a to “poribljavanje”su uradili ribari iz Živinica.Štukice su sada dostigle nekih tri kilograma, a ista se počela i mrijestiti u jezeru. Jezero obiluje sitnom ribom i vjerovatno je i to velika pogodnost za štuku, njen rast i razmnožavanje.

Jezero_Basigovacko_6.jpg Skoljka.jpg Stuka_jezero_Basigovacko.jpg Stukica_jezero_Basigovacko.jpg Jezero_Basigovacko_9.jpg

Kako napisah, voda je jako čista a dokaz tome su i školjke kojih je puno jezero i plićak jezera je pun tragova njihovog kretanja dnom.Jednu sam uspio i snimiti i mada mi nije jasna funkcija ovog što ova školjka na snimku radi, interesantno je za pogledati.
U razgovoru sa još jednim ribarom koji se zatekao na jezeru saznajem da se i na ovom jezeru počelo loviti mrežama, a na žalost, odgovorni u SRD “Mrena” iz Živinica, pod čijom bi ingerencijom trebalo biti jezero, ili nemaju volje, ili nemaju lokalnog interesa stati u zaštitu ovog jezera.Malo jača akcija, propraćena lokalnim medijima, sigurno bi imala uticaja i ovo jezero bi se moglo zaštiti u samom početku, jer ako to uzme maha, par mreža će izloviti svu vrijedniju ribu za mjesec dana.Ribari iz mjesta oko jezera su nedavno izvršili i prvo organizovano poribljavanje jezere, nabavili su oko 1000 komada babuške i glupo bi bilo dozvoliti nekolicini profitera da unište ono što ovi momci s ljubavlju rade.
U sumrak krećem za Sarajevo i rekao sam sebi da ću jednom doći na Bašigovaćko jezero, baš mi se svidjelo.

Klip hvatanja i puštanja štukice te školjke u plićaku jezera sa nekim čudnim navikama

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments

Filed in: Reportaže, Video

No comments yet.

Leave a Reply