Amur (Ctenopharyngdon idella)

Amur (Ctenopharyngdon Idella)

Postojbina amura je centralni i donji tok rijeke Amur i njegove pritoke, kao i rijeke Kine u provincijama Kanton i Tajvan. Odatle je amur prenesen u Evropu i Ameriku oko 1970. godine kako bi kontrolisao rast vodenog bilja. Amur nastanjuje pretežno velike, tople rijeke sa blagim tokom, jezera i kanale obrasle travom i podvodnim biljem. U svojoj postojbini, na izvorištima velikih rijeka, mrijestii se od aprila do kraja ljeta, čim temperatura vode postigne 15°C. Nakon oplodnje jake struje odnose jajašca nizvodno i nekoliko desetina kilometara. Mladi se izlegu nakon 2 dana i rastu u plićacima, gdje se hrane zooplanktonom. Čim porastu preko 4 cm, prelaze na ishranu isključivo biljnom hranom. U Evropi se amur ne razmnožava u prirodi, jer mu ne odgovaraju temperaturni uslovi, ali i zato što kod nas pretežno živi u mirnimi sporim vodama, dok su mu za parenje potrebna izvorišta velike vodene moći. Vještačka oplodnja ikre se odvija pri temperaturi od 25°C, kada se dobija od 50.000 do 150.000 jaja po kilogramu ženke.

Amur se hrani podvodnim biljem i insektima koji lete blizu površine vode. Zimi se njegova aktivnost smanjuje i on se povlači u dublje slojeve vode. U Kini se amur privredno iskorištava preko 2.000 godina, ali u Evropi nije uspio da dostigne popularnost koju ima u svojoj postojbini. Glavni zadatak amura u Evropi je eliminacija podvodnog bilja u kanalima i bazenima. Amur u svojoj postojbini naraste do 1,7 m i može biti težak do 36 kg, ali u Evropi njegove maksimalne dimenzije su 1 m i 25 kg. Iako ga ponegdje nazivaju šaranom trave, on oblikom svog tijela više podsjeća na kljena nego na pravog šarana. Tijelo mu je izduženo i cilindrično, srebrno-bronzane boje i prekriveno krupnom krljušti. U mladosti, lako ga je zameniti sa kljenom. Međutim kljen ima 56-61 žbicu u leđnom peraju, a amur 43-45. Kod amura su peraja više zaobljena, a analno i dorzalno peraje imaju po osam žbica.

LOV AMURA
Amura ćete u toku ljeta najčešće naći odmah ispod površine vode, obrasle gustom vodenom travom (Lemna sp.), dok se za vrijeme hladnih zimskih dana povlači u najdublje dijelove vode u kojoj živi. Sezona ribolova traje preko cijele godine. Zbog veličine ribe, peca se jačim priborom sa najlonom 0,50 mm nosivosti do 7 kg, šaranskim udicama i štapovima 0,9 do 1,1 kg. Od svih pripadnika familije šarana, amur je najosjetljiviji na otpor silka, pa se najbolji rezultati postižu pecanjem na kukuruz šećerac ili boili sa aromom tuti-frutija vezanim na dlaku. Ponekad se, posebno ljeti, hrani i sa površine vode. Tada mamac ispituje i duže vremena pre nego ga proguta. Za površinski ribolov najbolje je koristiti keks za pse kao plutajući mamac.

Moguće ga je pecati i na komadiće trske koji se odsjeku u dužini od 10 cm, ali tako da se na komadiću nalaze i koljence i dio lista trske. Ovakav komadić se kači na trokruku udicu. Trsku treba montirati kao površinski mamac, a mašinica treba da ostane otkočena. Kada se amur prevari, kontrira se snažno.Ono što uvjek morate imati na umu kod pecanja amura je njegova veličina i snaga. Nikakvo “silovanje” pribora neće dovesti ribu van vode. Potrebni su smirenost i strpljenje. Jedan dobar recept za smješu za amura sa vodenim biljkama je sljedeći: Napravi se pire od vodene kuge (Helodea canadensis) i parožine (Chara sp.) u odnosu 1:1. Na tu količinu pirea doda se identična količina bijelog pšeničnog brašna i malo meda. Od ove mase prave se valjušci i kače direktno na udicu.