Zlatni karaš (Carassius auratus)

Zlatni karaš – Karas

Porijeklo karaša su rijeke koje se ulivaju u Sjeverno, Baltičko i Crno more, kao i one koje se ulivaju u Atlanski okean, pa sve do rijeke Lene. Živi uglavnom u mirnim, jako zatravljenim ravničarskim vodama sa muljevitim dnom, dok je relativno rijedak u rijekama. Njegova izuzetna izdržljivost omogućava mu da živi i u onim vodama u kojima druge ribe ne mogu. Na primer, moguće ga je naći i u bazenima koji se u toku zime skoro potpuno lede, a u toku ljeta zbog male količine vode, postaju izuzetno tople skoro bez imalo kiseonika u vodi. U zavisnosti od uslova života, karaš ima veliku varijabilnost građe. Prosječno poraste 15-30 cm, a dostiže i do 50cm i težinu od 2,7kg. U vodama sa malo hrane kao i u malim vodama dešava se da se prenamnože pa se tu mogu naći duguljasta zakržljala jata čiji pojedinci teško premašuju 300g. Ove karakteristike nisu nasljedne i zavise samo od uslova. Kada dođu bolja vremena, potomci zakržljalih jedinki postaju brzorastući primjerci okruglog tijela. U vodama sa dosta hrane, a posebno u onima u kojim ima dosta grabljivica, mogu se naći ogromni primjerci karaša, ali su oni izuzetno rijetki.

Karaš živi na dnu gdje se i hrani sitnim životinjama i dijelovima biljaka. U toku ljeta se hrani intenzivnije, dok zimi potpuno prestaje sa uzimanjem hrane. U vodama koje se zimi potpuno lede, preživljava zahvaljujući svojoj tjelesnoj izlučevini koja se ne ledi, a obezbeđuje vlažnost kože. Pari se u maju i junu, a ženka položi oko 300.000 komada jajašaca na podvodnom bilju.

LOV KARAŠA

Sezona najboljeg lova je od juna do oktobra, posebno kada je pritisak visok, i nema vjetra. Na većini voda, treba loviti noću i od izlaska sunca pa sve do 10 časova. U toku izrazito toplih dana, probajte da pecate na hljebnu ružu na udici veličine 16 ili 18. Prihranjujte blago potpuno razvodnjenim hljebom. Prihranjivanje jednog mjesta u toku dužeg vremenskog perioda, prije pecanja, je jedan o od najboljih načina da privučete veći broj različitih vrsta riba. Čudno, ali ovaj metod neće povećati broj upecanih karaša. Najveći razlog tome je to što karaši nisu velike lutalice. Uglavnom se zadržavaju na svojoj teritoriji, rijetko je napuštajući. Ipak, mjesto na kome lovite, treba dobro nahraniti mamcem sa kojim ćete pecati, par sati ranije.

Ukoliko planirate rani jutarnji izlazak na vodu, nahranite u sumrak prethodnog dana i to sa par kugli navlaženog izgnječenog hljeba sa dodatkom mesnih crva i kukuruza šećerca. Rano izjutra pažljivo priđite hranjenom mjestu i raspakujte pribor. Primjetićete mjehure vazduha na površini vode koji potiču od riba koje hraneći se riju po dnu. Nemojte više prihranjivati mjesto, jer će to samo rasplašiti ribu. Namamčite udice hljebnim ružama ili mjesnim crvićima i zabacite tamo gdje ima najviše mjehura. Rezultat bi trebao da bude trenutan.

Karaša nećete naći na svakom mjestu u vodama u kojima boravi. Jata se obično kreću po svojoj teritoriji u potrazi za hranom, ali njihovo ponašanje uslovljavaju i vremenske prilike. Jata su obično sačinjena od jedinki istog uzrasta. Veće ribe plivaju u manjim grupacijama od po dve tri jedinke, koje se za vrijeme najvećih toplota u toku dana kriju u priobalju i među vodenim biljem.

U dubokim vještačkim jezerima, karaši se u toku vidljivog dijela dana sele ka najdubljim dijelovima, dok predveče dolaze u plićake nekad ni 50 cm duboke. Svoje prisustvo odaju mjehurima vazduha na površini vode, koji se stvaraju dok traže hranu po dnu. Uglavnom traži vode zaklonjene od jakog vjetra, a idealna temperatura vode je od 16 do 20°C. U takvim uslovima, očekujte karaša od rane zore pa sve do 10 sati prije podne, ali i od trenutka zalaska sunca pa sve do potpunog mraka. Sa naglim padom nivoa vode karaš nagonski počinje intenzivnije da se hrani. Na taj način se priprema za ukopavanje u blato u kome može duže vrijemena da preživi u vrlo plitkoj vodi. Lovi se lakim ribolovnim priborom, najuspješnije na plovak. Štap od 4 metra, najlon nosivosti 1,1 kg biće dovoljni. Ukoliko se pojave krupniji karaši, uzmite jači štap dužine 3,5 m i najlon debljine 0,10 – 0,16 mm i nosivosti 1,4 do 1,8 kg.

Kako je karaš riba dna, i kako se dešava da i desetak puta sisa mamac prije nego ga proguta treba posebnu pažnju da obratite na plovak. Uzmite uvijek najfiniji plovak koji prilike dopuštaju. Nosivost neka mu bude od 0,5 do 1,5 g. Na otvorenim vodama bolje je koristiti crne plovke, dok je u sjenci bolje uzeti crvene. Noću dodajte fluorescentne ampulice kako bi vidjeli trzaje.

Za vrijeme mirnih dana manja olova vezana 15 cm iznad mamca su savim dovoljna da obezbjede da udica leži tik iznad dna. Kada pecate vagler tehnikom, uzmite minimalno olovo koje će vam omogućiti da zabacite na daljinu od 1 do 3 dužine štapa. Kada je vjetrovito, stabilizujte mamac na dnu sa par olovaca 60 do 90 cm iznad mamca. Olovca treba da budu 15 cm iznad dna, kako se mamac ispod ne bi mrdao usljed talasanja vode. Udice izaberite između veličina 10 i 18 u zavisnosti od mamca. Ispitivanje dubine vode je najbitnija mjera prije pecanja. Ima dvije svrhe, prvo da se ispitaju konture dna, a onda i da se mamac postavi tako da tek dodiruje dno. Kada sagledate izgled dna, bacite primamu sa unutrašnje strane terase. Svakih pet minuta dodajte još primame i ponovo zabacite.

Za noćno pecanje bolje je koristiti štapove dužine 3 do 3,5 m i najlon nosivosti 2,3 kg. Pecajte ih dubinskom metodom normalno ili sa otpuštenim najlonom i slobodnom špilnom ili plovkom. Idealni plovci su oni sa crvenom kuglom na vrhu antene, kako bi bili dobro uočljivi za vrijeme sumraka. Noću ih možete zamijeniti sa onima koji imaju fluorescentne antene. Plovak vežite wagler metodom, samo na dnu, tako da može da klizi slobodno niz najlon između dva graničnika. Dodajte jedno malo olovce na 15 cm iznad udice, kako bi mamac što prije pao na dno i da bi tu ostao fiksiran. Karaš prije svega voli nepomičan mamac, pa mu treba i omogućiti. Takođe, ako je moguće koristite brzo tonuće najlone.

Uobičajeni mamci su kukuruz šećerac i kišna glista (Eisenia foetida), ali su se kao najbolji pokazali hljeb i mesni crvi zasebno ili u sendviču. Primama treba da bude bijele boje sa primjesama mamca na koga pecate. Nekada mogu da se kao mamci koriste i kocke mesnog nareska ili zamrznuti grašak. Primama bi trebala da ima aromu konopljinog sjemena.
Tipičan pokret plovka pri trzaju karaša je kompleksan i može da traje i do pet minuta. Prvo plovak potone, pa izroni, nakon toga krene na jednu pa na drugu stranu i najzad potone. Takođe, nekada se desi da karaš sisa mamac. U tom slučaju plovak samo vibrira po površini. Da bi primjetili tako fine trzaje koristite plovke sa prugastim antenama. Najzad, posljednja manifestacija može se vidjeti kad karaš priđe mamcu, zaustavi se ispred njega i onda naglim otvaranjem usta usisa mamac. Tada plovak jednostavno brzo i odlučno potone pravo u dubinu vode. Kada se karaš sprema za ukopavanje u blato, kad nivo vode krene naglo da pada i izgled trzaja plovka se mijenja. Tada su trzaji nagli, pravolinijski i treba kontrirati kad plovak ide dolje. U ovom periodu treba koristiti najosetljivije takmičarske plovke, a štap je neophodno držati u ruci kako bi brzo mogli da reagujete.

Rupe u travi su prava mjesta za zabacivanje plovka. Međutim, nemojte zabacivati u sredinu rupe, već na samu njenu ivicu. Na taj način ćete smanjiti broj lažnih trzaja prouzrokovanih udarom tijela ili repa karaša po najlonu.
U toku zime, karaš se hrani u toku najtoplijeg dijela dana, kada su temperature najviše i kada je voda osunčana. Idealna temperatura vode je 7°C, mada je karaš aktivan sve do 4°C. Interesantno je da se karaši često u toku zime igraju na površini vode. Nervozno se bacaju i po nekoliko puta u nizu. Ova igra nema veze sa hranjenjem i vrlo teško ćete ovakvog karaša upecati. Ovo zimsko igranje treba razlikovati od ljetnjeg izranjanja, kada se karaš hrani i kada polako prevaljuje tijelo po površini.

neki od najboljih recepata za prihranu mjesta za pecanje karaša

Tijesto od ovsenih ili zobenih pahuljica
Ove pahuljice se skuhaju. Dobro skuhane, pospu se hljebnim pahuljicama ili bijelim pšeničnim brašnom, najbolje onim za razvlačenje, pa se dobro umijese. Prije posipanja može se dodati i neki mirisni sastojak. Npr. za bodorke anis ili korijander, za karaša i deveriku šećer. Kada je ovako tijesto pripremljeno, može se dodati i malo meda. Ako ste se namjerili na šarane, umjesto pahuljica ili brašna od pšenice dodajte kukuruzno brašno (nikako griz).

Tijesto od kukuruznog brašna
Naročito je dobro za karaše i šarane. Kukuruzno brašno se ukuha. Po njemu pospu hljebne pahuljice ili bijelo pšenično brašno. I ovdje se preporučuje dodavanje mirisnih materija u prašku i meda. Ako lovite mrene ili klenove, onda ukuhanom kukuruznom brašnu dodajete istrugani sir i vanilin šećer.

Tijesto od griza
Kao za pravljenje tijesta od pahulljica, skuha se griz, pa se pospe pahuljicama ili pšeničnim brašnom. Kada mu se doda anis u prahu, odličan je mamac za karaše, bodorke i deverike.

Hljeb
Koristi se sredina svježeg bijelog hljeba, odnosno peciva. Bijeli hljeb je bolji za stajaće vode dok je polubijeli hljeb pogodniji za tekuće vode. Treba voditi računa da mirisni dodaci teško prodiru u hljeb i voda ih brzo ispira. Zato su preporućljivi dodaci u tečnom stanju, kao npr. vanila koja se dodaje pecivu