Kesega (Abramis ballerus)

Kosalj – Beovica

Kesega naraste obično od 30 cm do 40 cm i težine do 0,5 kg. Prepoznatljiva je po maloj glavi, ustima koja su okrenuta polugore i velikim repnim perajima. Tijelo joj je spljošteno i izduženo. Oči su joj velike sa bijelo-srebrnom beonjačom. Ima neobično dugo podrepno peraje sa 38 do 45 žbica. Bočno ima 66 do 73 komada krljušti. Leđa su joj plavozelena, bokovi srebrnobijeli, sa blagim plavim odsjajem. Trbuh je crvenkastobijel. Živi u nizijskim vodama, najčešće u velikim rijekama i njihovim plavnim područijima. Može se naći u svim slivovima srednje Evrope, posebno u blizini ušća rijeka. Vrlo se rijetko može naći u gornjem toku rijeke. Hrani se životinjskim organizmima pri dnu. Mrijesti se nešto prije deverike. Za vrijeme parenja mužjaci dobijaju na bokovima bradavičaste izrasline. Prvo su bijele boje, a nakon toga požute. Polno sazrijeva sa četiri godine, kada naraste 18 do 20 cm.

LOV NA KESEGU

Lovi se lakim ribolovnim priborom, najuspešnije na plovak. Potreban je karbonski štap “takmičarac” od 5 – 6 metara iz dva ili tri dijela. Debljina najlona ipak zavisi od veličine prve upecane kesege. Za pecanje u kanalima najlon debljine 0,08 – 0,10 je obično dovoljan. Koriste se udice od broja 12 do broja 16. Plovak u obliku šargarepe nosivosti od 0,3 – 1,5 gr. Balansiranje olovima treba da bude dobro urađeno. Najbolje je koristiti veći broj manjih olovaca ili jednog olivetija i više malih olovaca.

Za pecanje u brzacima i rijekama, najlon treba da je nešto deblji od 0,12 do 0,14 mm. Koristi se nešto veći plovak oblika lopte ili kruške. Plovak treba da ima dugačku antenu i tijelo zbog stabilnosti. Veličina udice se bira u zavisnosti od mamca. Najbolje je koristiti udice u rasponu od 10 do 18.

Klasični mamaci za deveriku i bodorku dobri su i za kesegu. Među njima mesni crvići, larve komaraca, brašneni crvi, kuhano žito, hljeb i gliste su najčešće korišćeni.

Za uspješan ribolov primama je esencijalna. Treba da bude teška, masna, hranjiva, tamna i ljepljiva. U sebi može da sadrži samo biljne sastojke, ali kesega neće odbiti ni mesne dijelove. Od biljnih sastojaka tu su hljeb, mljeveni keks, kukuruzni griz, skrob i pšenične, ražene i ovsene pahuljice. Od mesnih sastojaka treba koristiti mesne crviće, sitne gliste i komadiće glista. Najbolje je formirati loptu od biljne primame, a onda u njenu unutrašnjost dodati životinjske komponente. Od primame se formiraju lopte veličine mandarine i sa oko 1/2kg hrane nahrani se mjesto pecanja. Nakon toga, na isto mjesto se zabacuje sistem sa hranilicom u slučaju da je dubinski metod u pitanju, odnosno namamcena udica ukoliko se peca uz pomoć plovka.

Za razliku od deverike, koja se nikada neće dići sa dna, kesegu možemo adekvatnom primamom dići od dna ako nam je to cilj. Primama koja to može uraditi mora u sebi imati elemente koji prilikom raspadanja isplivavaju, kao što su korica hljeba i treset. Jedini razlog zašto želimo kesegu da dignemo sa dna je pecanje plovkom na mjestima gdje je dubina jako velika ili dno pretjerano zatravnjeno i prekriveno panjevima, pa je opasnost od kačenja velika. Prisustvo kesega primjetićete po pojavi mjehurića na površini vode, koji izlaze iz dna, dok ribe riju po primami koju ste upravo bacili. Imajte na umu da kesege ne vole dodatna dohranjivanja mjesta. To ih može uplašiti. Zato kada jednom primamite ribe, nemojte dohranjivati dok god riba radi. Kada jato ode, prihranite opet i čekajte. Ugriz kesege je karakterističan. Plovak prvo blago izroni, što je znak da je kesega uzela mamac, a nakon toga se položi, drži mamac u ustima i najzad krene u jednu stranu. U tom trenutku treba kontrirati i kačenje je zagarantovano. Kesega se može pecati dubinskom metodom, plovkom i bolonjez tehnikom.

Lov dubinskom metodom je najčešći na jezerima i sporotekućim vodama. U ovakvim sistemima kesega se nalazi na velikoj udaljenosti od obale i treba joj “dobaciti” mamac. Koristi se karbonski štap dužine od 3 do 4 m. Najbolje je da se vrh štapa opremi nekim indikatorom trzaja. Najlon treba da je od 0,14 do 0,16 mm. Na kraju najlona treba da se nalazi hranilica. Mjesto pecanja prije početka dobro nahranite, a dohranjivanje vršite samo hranilicom. Zabacujte uvijek na isto mjesto. Štap postavite u pravcu toka rijeke. Kontrirajte kada indikator trzaja pokaže da je riba ponijela mamac. Lov plovkom se ni u čemu ne razlikuje od lova bodorke plovkom. Pribor za ovakav lov opisan je na početku teksta. Plovkom se obično lovi na tekućim vodama, kao što su rijeke i kanali. Kontrira se kada riba ponese plovak na jednu stranu.

Lov kesega bolonjez (Bolognese) tehnikom dolazi iz Italije i tamo je koriste ribolovci na brzim vodama sa jakom strujom. Za ovaj tip pecanja potrebni su karbonski teleskopski štapovi dužine 5 do 7 m. Na ovakav štap postavlja se kvalitetna mašinica. Na špulnu se namotava najlon debljine 0,10 do 0,20 mm. Plovak treba da je masivan sa većom nosivošću. Antena olovka je velika i na vrhu ima kuglu. Montira se jedna udica veličine od 10 do 18 na kraj najlona. Udica je na predvezu dugom oko 50cm i vezana je virblom za glavni najlon. Za opterecenje koriste se dva veća olova. Tehnika ribolova je jednostavna, ribolovac zabacuje sistem nizvodno i pušta da ga struja nosi na željeno mjesto. Vrh štapa stoji podignut i u svakom trenutku može da da kontru. Da bi ribolov bio uspješniji voda se dohranjuje i to malo uzvodnije od mjesta gdje leži mamac, kako bi se pri rastapanju primame čestice primame skotrljale pravo do mjesta gdje vozimo plovak. Pored kesege, ovaj sistem pecanja može biti odličan i za druge vrste deverika, crnooku i nosaru.