Krupatica (Blicca bjoerkna)

Krupatka – Blika

Krupatica naseljava sve vode Evrope, sem voda Skandinavskog poluostrva i Britanije. Najviše se zadržava u donjim tokovima rijeka, jezerima, mrtvajama i rukavcima. Traži mirna mjesta, gdje se krije u dubokim slojevima vode. U vodama gdje su grabljivice rijetke, može se toliko namnožiti da cijela populaciju, zbog nedostatka hrane postane zakržljala. Za razliku od deverike, sa kojom se često miješa, krupatica je nešto deblja sa krupnim i svjetlijim ljuskama na bokovima, a peraja su joj na vrhu žućkastonarandžasta, dok kod deverike pretežno preovladava crna boja i zlatna boja krljušti. Broj žbica na lateralnoj liniji je kod krupatice 44 do 48, a kod deverike 51 do 60. Krupatice se od aprila do juna približava obali kako bi se parila. Nije rijetko da se krupatica u toku parenja ukršta sa deverikom, crvenperkom i bodorkom stvarajući neplodne hibride.

U sjevernom dijelu areala koji naseljava parenje se odigrava sve do jula. Prije parenja mužjacima se na glavi i tijelu pojavljuju male koštane izrasline. U tom periodu postaju izuzetno teritorijalni braneći je od drugih mužjaka. Sam mrijest se dešava u sumrak i u zoru. Ženke polažu između 11.000 i 109.000 jajašaca na vodenom bilju i ostalim potopljenim objektima, ka što su panjevi i krupno kamenje. Jajašca su ljepljiva i kače se za objekte u vodi. Ona koja padnu na dno ostaju neizležena zbog nedostatka kiseonika. Ne polaže svu ikru odjednom, već u 2 do 3 navrata. Mjesta parenja često dijeli u isto vrijeme sa crvenperkom, deverikom i bodorkom. Krupatica se izleže nakon 10 do 14 dana. Mlađ se hrani zooplanktonom, dok se odrasle ribe hrane larvama, insektima i dijelovima biljaka. Za godinu dana mlađ izraste na dužinu od 6 do 8 cm. Mužjaci postaju polno zreli nakon druge godine, a ženka nakon treće do pete godine. Može živjeti do 16 godina. Obično naraste 16 – 18 cm i do 1 kg težine. Nije posebno kvalitetna riba, ali zbog svoje osobine da zimi ne miruje, omiljena je među pecarošima koji zimi izlaze na vodu.

LOV KRUPATICE

Krupatica je najaktivnija u toku ljeta i jeseni, ali je najinteresantnija za lov zimi, kad ostale riblje vrste padaju u stanje hibernacije. Da bi smo u zimskim uslovima lovili ovu ribu potreban nam je vrlo osjetljiv pribor; plovci od 1 g ne dolaze u obzir jer se mnogi ugrizi ni ne osjete zbog toga što riba zimi osjetljivije trza. Živi u velikim jatima i to što su starije i krupnije to su jata manja. Ponekad je moguće naći mješovito jato krupatica, bodorki, deverika i kljenića.

Hrani se isključivo na dnu jedući puževe, gliste, zglavkare, larve insekata ali i bilje. Velika jata preokreću velike oblasti mulja u potrazi za hranom, pa ih gasovi sa dna i u najdubljim rijekama odaju. U toku cijele godine, sem zimi, lovi se istim priborom i tehnikom kao i deverika. Lovimo je isključivo na dnu, a možemo koristiti oba metoda i dubinski i lov plovkom. Ukoliko lovimo dubinskom metodom na vrh štapa je dobro staviti neki od detektora trzaja. Najlon treba da je nosivosti oko 1,5 kg, a udice ne treba da su prevelike jer ih mamčimo uglavnom sitnim mamcima: mesnim crvićima, glistom i hljebom.

Ukoliko pecamo na plovak, potrebni su nam duži štapovi sa ili bez mašinice. Moramo spustiti mamac na samo dno i to dalje od obale. Štap zato na nekim vodama mora biti i 10 m dugačak. Što se plovaka tiče najbolji su oni nosivosti 4X16 ili 0,5 g, oblika iglice ili suze. Plovak treba da je montiran da može da klizi po najlonu kako bi olakšao zabacivanje. Najlon ne treba da je jači od 1,8 kg. Debljina najlona 0,10 – 0,12 osnovni, a predvez 0,08 – 0,10 mm. Udica treba biti od broja 18 do 20, tanka i vrlo oštra. Najbolji mamci su: hljeb, sitnije pijavice, durbaci, kukuruz šećerac, mesni crvići ili gliste.

Zimi sva bijela riba s padom temperature odlazi u najdublja mjesta u jezeru, pod podlokane duboke obale, pukotine na dnu i slično. To su najidealnija mjesta za ribolov na ovu ribu. Ali, ako i nema trzaja na tim mjestima, nemojte očajavati. Uz dobro pripremljenu prihranu možete vrlo lako da privučete i nekoliko desetina ovih riba. Ako iznenada prestane da grize, dobro je na to mjesto postaviti klizni sistem za grabljivice kako bi ulovili štuku ili smuđa koji vam je preplašio ribe. Kad ulovimo grabljivicu ili kad ona sama ode, riba se polako, ali sigurno vraća na hranjeno mjesto, jer zimi nema hrane za biranje. Za zimski ribolov koristite fin dug pec štap kojim možete precizno da plasirate mamac na željeno mjesto. Štap treba da je što duži (i do 10 m), pa ako i promašite griz, ne morate sistem odmah da vadite van vode, već ga jednostavno spustite na isto mjesto.

Što se plovaka tiče najbolji su vagler plovci sa malo većom antenom. Razlog je taj što zimi zabacujete na veću udaljenost i manji plovak jednostavno ne bi vidjeli. Debljina najlona je 0,20 mm osnovni, a za predvez 0,15 – 0,18 mm. Predvez je dužine 30 cm. Udica treba biti od broja 18 do 20, tanka i vrlo oštra. Olovo treba da se nalazi na kraju najlona, a udice na po 30 cm iznad olova. Na taj način će udice vioriti u vodi i privlačiti ribu, a da vi ne morate da pomjerate vrh štapa, što je za ljetnje pecanje ove ribe nekad presudan trik.

Što se pripreme hrane za zimske uslove tiče u 3 kg klasične primame dodajte oko 500 g konoplje i 100 g crva. Hranu s crvima pomiješati na suho, a zatim postepeno vlažiti sve dok se ne napravi čvrsta kugla koja ne smije biti previše vlažna. To je bitno zato što se kugla prilikom pada na dno brže rastvara i brže primamljuje ribu. Najbolji mamac za zimski ribolov ove ribe je crv. Ako koristimo veću udicu kačimo obične crve, ali samo po jednog u slučaju da riba slabije trza. Ako su primjerci veći, kačimo dva do tri crva, ali je najbolje koristiti male crve tzv. “pinkije” jer su žilaviji i duže žive. U slučaju velike hladnoće, mamce držite u džepu uz tijelo. Na taj način će na udici biti živahniji. Crva kačimo za glavu tako da ga što manje povredimo. Stoga koristimo tanke udice. Hljeb kao mamac nije poželjan, jer se zimi i inače duže čeka na griz, a on se za to vrijeme jako raskvasi, pa kad riba dođe do njega, uspije lagano da ga usisa, čak da i ne dotakne udicu. Trzaj ribe zimi je oštar i kratak i vrlo se često dogodi da se riba sama i upeca, a da mi to ni ne primjetimo. Razlog tome je taj što riba kada uzme mamac potpuno miruje na mjestu.

Krupatica se zimi uspješno lovi štekom. Štapom dugim i do 11 m. Uz šteku potrebno je da imamo i specijalni držač ispred i rolere iza sebe, po kojima će šteka da klizi prilikom pozicioniranja mamca. Zabacivanje šteke je isto kao i zabacivanje sistema sa plovkom štapom bez mašinice. Nakon zabačaja, spustimo prvi dio šteke na nosače i dodamo joj na kraju nastavak. Onda desnom rukom poguramo šteku unapred i dodamo sljedeći nastavak. Šteka je sada namještena, a mamac na željenom mjestu na sred rijeke. Kontra kod šteke ne mora biti prejaka zbog velike poluge koju pravi sam štap. Vadjenje ribe je u dvije faze. U prvoj privlačimo ribu do mjesta na kome možemo da odštekamo sve nastavke sa šteke, a onda se ponašamo isto kao i sa sistemom sa plovkom. Ponovno zabacivanje usljed promašaja je jednostavno, jer je dovoljno samo da spustimo štap na nosač. Sistem vezivanja plovka i udica, kao i mamci su isti kao kod klasičnog pecanja na plovak.