O.S.R. “Konjic” Konjic

Posjetite stranicu Udruženja

OSR Konjic je osnovana 1928. godine.
Broji 850 članova.
Korisnik je voda na teritoriji općine Konjic u dužini od 130 km i dva jezera, akumulaciono Jablaničko i prirodno Boračko jezero.

Od tekućih voda kojima gazduje naše Udruženje, primarni kojem se daje najviše pažnje je gornji tok rijeke Neretve sa svojim pritokama.

RIJEKA NERETVA

Rijeka Neretva je najduža i vodom najbogatija balkanska pritoka Jadranskog mora. Izvire na 1.227 m n/v ispod Gradelja /planina Jabuka,  prevoj Čemerno/, koji pripada ograncima planine Lebršnik. Dužina toka iznosi cca. 230 km.
U svom gornjem toku rijeka Neretva protiče kroz dolinu. Izvorišna dionica doline Neretve je duboka oko 600 m i u svom gornjem dijelu se zove Borač, a u donjem dijelu /kod ušća rijeke Rame/ ima naziv Župa. Do ušća rijeke Rame Neretva teče prema sjeverozapadu, a kada primi ovu pritoku, naglo skreće prema jugu. Odatle njena dolina presijeca planinske vijence pod pravim ili oštrim uglom. Ovaj dio rijeke Neretve odlikuje se kanjonskim stranama visine od 800 do 1.200 m. Na tim stranama nema skoro nikakve vegetacije. Na području Borača pad Neretve je vrlo velik a dolina uska. U Župi je pad znatno manji a dolina šira. U kanjonu je Neretva vrlo brza, sa slapovima i manjim vodopadima. Rijeka Neretva ima sva karakteristična svojstva planinske rijeke sa relativno velikim padom i jakom mehaničkom snagom.
Značajnije pritoke koje snabdijevaju rijeku Neretvu većim količinama vode, a koje se nalaze na teritoriji opštine Konjic su: Krupačka rijeka, Slatinica, Ljuta, Ladjanica,  Krupac, Račica, Šištica, Rakitnica, Bijela i Ljuta (Konjička). U bazen Jablaničkog jezera ulijevaju se sljedeće rijeke: Idbarčica, Kraljuščica, Neretvica i Trešanica.

Rijeka Neretva je veoma pogodna za stanište raznim vrstama riba a  najpoznatije su: glavatica (Salmo marmoratus), neretvanska mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris ) , potočna pastrmka (Salmo trutta – morpha fario) i lipljan (Thymallus th ymallus).
Glavatica i Mekousna pastrmka su endemske vrste riba.

BORAČKO JEZERO

Boračko jezero je bogato autohtonom jezerskom pastrmkom, tkz. Švabuljom, šaranom i klijenom.

JABLANIČKO JEZERO

Jablaničko jezero je stanište, šarana, smuđa, strugača, babuške, kalifornijske pastrmke, linjaka i klijena.

REVIRI

OSR Konjic ima dva revira za Fly fishing.
Jedan je u samom centru grada Konjica, od Prohića potoka do ušća rijeke Trešanice u dužini cca 1500 m.
Drugi je u selu Glavatičevo i dugačak je cca 4000 metara,  a prostire se od starog mosta u Glavatičevu nizvodno do visećeg mosta na Bijelom brdu.

Glavatica (Salmo marmoratus)
Zubatak – Gonjavac
Glavatica se odlikuje izduženim i valjkastim tijelom. Glava ove ribe je velika sa velikim ustima u kojima se nalaze izrazito jaki zubi. Boja tijela je karakteristična, nema crnih ni crvenih pjega, ali je cijelo tijelo prošarano tamnim prugama koje su izuvijane, što joj daje mramorast izgled, pa otuda i njeno latinsko ime. Peraja su svijetlosiva do žućkasta. Kao i ostale pastrmke, i glavatica naseljava brze, bistre, čiste i kiseonikom bogate vode. Uglavnom živi u dubljim virovima sa podvodnim stijenama, gdje traži skrovište. Mrijesti se od kasne jeseni i početka zime, od novembra do polovine januara, i to u rijekama na šljunkovitom dnu. Period mriješćenja nekada traje i po 2,5 mjeseca, zavisno od temperature vode. Na mriješćenje migrira uzvodno (anadromno). Spolnu zrelost postiže između pete i sedme godine života, kada ima dužinu od oko 70 cm. Temperatura vode na njenim prirodnim mrijestilištima iznosi 8-13 °C. Nekada, prije izgradnje brana i formiranja akumulacionih jezera, glavatica je na svoja stalna mrijestilišta uz Neretvu migrirala čak do Glavatičeva (K o s o r i ć, 1969). Izgradnjom brana presječeni su prirodni putevi mrijesnih migracija ove vrste i ona sada zalazi u pritoke između hidroakumulacija, ili se, pak, mriješćenje obavlja u preostalom dijelu toka između akumulacionih jezera. Nedostatak ribljih staza za ovu vrstu ima jako štetan efekat. Izrazita je grabljivica, hrani se uglavnom larvama insekata, puževima i drugim ribama što je u direktnoj vezi sa veličinom jedinki. Jedna je od najkrupnijih salmonidnih riba, može narasti do 140 cm i postići masu od 30 kg. Obično su takvi primjerci rijetki, a najčešće se love jedinke od 4 do 8 kg. Živi do 25 godina. Brojnost njenih populacija opada iz godine u godinu.
Vrlo je atraktivna vrsta za sportski ribolov, a, pored toga, značajna je i kao biološki, odnosno, genetički resurs u vodama Bosne i Hercegovine.
Hrani se, najčesće, ribom, dok manji komadi posegnu i za krupnijom mušicom.
Zadržava u se dubokim virovima.Lovi se varalicama, a najbolje vrijeme je u ranu zoru i predveče tokom proljeća i kasne jeseni.

Mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris obtusirostris)
Meka
mekousna_pastrmkaNeretvanska mekousna pastrmka se karakterizira izduženim i bočno spljoštenim tijelom, nešto (relativno) višim nego kod ostalih salmonida. Glava je karakterističnog izgleda, i to zbog ispupčenih lobanjskih kostiju u nivou očiju.
Gubica je izdužena, usta su mala, poludonja, mesnata i mekana. Zubi su mali. Osnovna boja tijela je tamnomaslinasta; na bočnim stranama tijela su, od glave pa do ispod leđnog peraja, raspoređene tamne mrlje nepravilnog oblika. Pored crnih, na bokovima su uočljive i rijetke crvene i narandžaste pjege. Leđno i repno peraje su tamnosivi za razliku od ostalih, koja su svijetložuta. Naseljava uglavnom dublje i mirnije dijelove rijeka, a živi u jatima. Mrijesti se između pete i šeste godine života, i to u periodu proljeća (april, nekada i maj), na šljunkovitom i pjeskovitom dnu, obično u dubljim dijelovima tekućica. Plodnost ove vrste se procjenjuje na oko 4.000-5.000 komada jaja u odnosu na 1 kg tjelesne mase. I za ovu vrstu je, kao i za potočnu pastrmku, karakterističan spolni dimorfizam u doba mrijesta. Hrani se organizmima faune dna: larvama vodenih insekata, oligohetama, račićima itd. Naraste do 50 cm i 2 kg mase, a najčešće su jedinke od 0,50 do 0,80 kg.
mekousna_pastrmka2Rasprostranjena je jedino u slivu Neretve, pa se smatra endemom ovog područja. Najbrojnija je u rijeci Buni, a naseljava Bregavu, Grabovicu, Drežanku i Ramu i niz manjih vodotoka ovog sliva. Populacija ove ribe je vrlo ugrožena, pa se vrše pokušaji njenog vještačkog uzgoja i poribljavanja njenih prirodnih staništa. Vrlo je osjetljiva na promjene sredine. Vršeni su pokušaji njenog unošenja u vode Crnomorskog sliva (Bosnu kod Sarajeva i Vrbas kod Jajca). Međutim, u tim tekućicama ova vrsta se nije održala, najvjerovatnije zbog nepodudarnosti njene ekološke valence sa kompleksom ekoloških uvjeta u tim eko­sistemima.
Kad je na udici, žestoko se bori i iskače iz vode, a zbog tih mekanih usana koje sitne udice mušica jako lako mogu poderati, potrebno je biti konstantno na oprezu i bez jakih potezanja.Najčešča hrana su joj mušice i larve, a hoće uzeti i leptira.Meso joj je jako ukusno i odličnog kvaliteta.

Potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)
Potočara

Potočna pastrmka je slatkovodna, potočna forma morske pastrmke Salmo trutta. U izvjesnom smislu, ova vrsta je tipični predstavnik familije Salmonidae.
Jedna je od najpoznatijih i široko rasprostranjenih slatkovodnih riba. Oblikom i građom, a u velikoj mjeri i bojom svoga tijela, izuzetno je prilagođena uvjetima staništa. Odlikuje se relativno velikom glavom i velikim ustima. Vilice i vomer su snabdjeveni oštrim zubima. Boja tijela je u direktnoj zavisnosti od mjesta njenog obitavanja. Zato se susreću tamnije, svjetlije, maslinastosmeđe i slično kolorirane jedinke. Boja leđa je uglavnom maslinastosmeđa, dok su bokovi žućka-stozeleni. Po tijelu se uočavaju tamne i crvene pjege oivičene svijetlim rubovima. Cijelo tijelo je pokriveno sitnim, tankim i okruglastim krljuštima (ljuskama). Mlađe jedinke u prvoj godini života imaju na bokovima tijela desetak tamnih ovalnih mrlja, tzv. “mladalačko ruho”, koje nestaje u starijoj dobi.
Potočna pastrmka naseljava planinske vodotoke (potoke, rječice, i, mnogo rjeđe, rijeke), koje odlikuje hladna, bistra i čista voda bogata kiseonikom i sa slabo izraženim oscilacijama temperature. Naseljava dijelove potoka – rijeka pri dnu i velike virove na teško pristupačnim terenima.
Spolnu zrelost dostiže u drugoj ili trećoj godini života pri tjelesnoj dužini 25–30 cm. Ženke odlažu 500 do 3.000 jaja dijametra 4,5-5 mm. Prosječna plodnost je oko 1.500 komada ikre na 1 kg tjelesne mase. Kod potočne pastrmke je u doba mrijesta (novembar, decembar, a rjeđe oktobar ili januar) izražen spolni dimorfizam. Mužjaci su življe obojeni, a trbuh im je nešto uži nego kod ženki. Kod ženki je tada trbuh zaobljen, a oko spolnog otvora se uočavaju zacrvenjene otekline. Kod mužjaka (posebno starijih) donja čeljust je nešto izduženija u vidu kljuna. Ova vrsta se u periodu mrijesta karakterizira tzv. mrijesnim migracijama kada jedinke iz donjih dijelova (nizvodnijih) ili akumulacionih jezera (kad imaju slobodan prolaz) kreću u anadromne migracije do mjesta bliže izvorištima. Mrijeste se na pogodnom pjeskovito-šljunkovitom ili kamenitom dnu sa izraženim strujanjem vode. Ženke odlažu ikru na dubini vode od oko 0,5 m. Nakon završenog mriješćenja ribe migriraju nizvodno (katadromne migracije) na mjesta svog obitavanja.
Potočna pastrmka se hrani faunom dna tekućice, u prvom redu ličinkama raznih vrsta insekata i predstavnicima ostalih skupina vodenih beskičmenjaka, manjim ribama pa čak i vlastitom mlađi. Dužina života ove ribe je do 15 godina, kada naraste i do 1 m dužine i 15 kg tjelesne mase, što je u direktnoj povezanosti sa uvjetima ishrane. Na njenim prirodnim obitavalištima (gornji dijelovi tekućica) najčešće se love jedinke od 0,30-1,00 kg. Treba naglasiti izuzetnu potencijalnu mogućnost rasta ove vrste. A g a n o v i ć (1979) ističe da su zabilježeni primjeri da u optimalnim uvjetima za dvije godine života potočna pastrmka može narasti i do 1,5 kg. Autor dalje navodi podatke da su ulovljene vrlo krupne jedinke ove vrste, čak i od 124 cm dužine i 25,5 kg mase (u jezeru Lokvar kod Delnica, 1968. godine) i 23 kg (u Plivi kod Jajca, 1975. godine). Ovakvi primjeri potvrđuju konstataciju da je rast potočne pastrmke udirektnoj vezi sa životnim uvjetima staništa (fizičko-hemijski kvalitet vode, količina hrane i ostali činioci koji su u vezi sa veličinom tekućice).
Široko je rasprostranjena u hladnim planinskim tekućicama zapadne Evrope, od Španije do Skandinavije, srednje Evrope i Balkana te u planinskim tekućicama Kavkaza. U Bosni i Hercegovini je srazmjerno česta u planinskim tekućicama oba morska sliva. S obzirom na brojnost, kvalitet mesa i rasprostranjene, potočna pastrmka predstavlja vrlo atraktivnu riblju vrstu za sportski ribolov. U budućnosti bi trebalo posvetiti veliku pažnju održavanju brojnosti i zaštite autohtonih populacija ove plemenite vrste u Bosni i Hercegovini.
Kod nas, lov na potočaru je dozvoljen umjetnim mamcem, imitacijama mušica, i drugim varalicama.Jako oprezna i plašljiva riba koja zahtjeva umjeće i strpljenje od ribolovaca koji su namjenili da je ulove.Kad je “ubodena”, izuzetno je borbena i rijetko koji početnik će se izboriti i sa osrednjim komadom.Za ribolov mušicama, najbolji periodi su od aprila do polovine jula, i od avgusta do oktobra, ujutro i predveče, dok za oblačnih dana i poslije ljetne kiše može “uzimati” tokom čitavog dana.Njeno meso se smatra najkvalitetnijim od svih riba.

Lipljan (Thymallus thymallus)
Lipljen, Lipjen
lipljanIako više sliči bijeloj ribi nego salmonidima, tipični je salmonid, jer ga ima u najčišćim vodama bogatim kiseonikom.Ima mala usta i veliku, grimiznu ledjnu peraju.Na ledjima ima male, crne, okrugle pjege, a po bokovima veće.Ledja su mu zelenkasto-siva, bokovi srebrnasto-žuti, a trbuh bijel.Naraste do 40-ak cm., do 1,5 kg. težine.Hrani se mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama.Najbolji uspjeh u lovu na lipljena se postiže sitnim mušicama, sa tankim predvezima, jer je izuzetno plašljiv i oprezan.Zbog sitnih muha koje moramo upotrebljavati, mekane usne i njegove borbenosti, potrebno je pravo umjeće dovući veći komad na suho.Veći komadi hoće uzeti i leptira.Lipljen postaje zreo u trećoj godini a mrijesti se od marta do maja, kada kreće uzvodno tražeći mirnija i plića mjesta u potocima, gdje ženka položi, u zavisnosti od starosti i uslova, do 12000 komada ikre.Zagadjivanjem gornjih tokova rijeka, lipljen postaje sve ugroženiji.Jedna jako lijepa, jako borbena i jako ukusna riba.
Manu Esteve, pomorski biolog iz Kanade nas je posjetio u martu 2009. godine, sa željom da podvodnim kamerama zabilježi mrijest mekousne pastrmke.
Manua smo dočekali, ugostili i odveli na mjesto gdje se odvija mrijest naše ljepotice.
Manu je sve to objedinio u film od 7 minuta.
httpv://www.youtube.com/watch?v=JGvA7ergfwg

Predsjednik Udruženja je Besim Nikšić

Adresa: Stara čaršija 11, 88400 Konjic
Telefon: 036/727-268 ; 061/143-224
E-mail: konjic@srsbih.com

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments