Čudovište iz Loch Nessa

Neman je viđena početkom 20. stoljeća i na kopnu kako se poput gusjenice kreće između drveća. Prema nekim viđenjima, imala je dvije kratke i debele noge te je teturala dok je ulazila u jezero. Nessie, kako je kasnije prozvana, ima i dug rep te grbu na leđima, kažu svjedoci.
Tajna jezera Loch Ness

Loch Ness najveće je jezero u Škotskoj. Dugo 35 i pol kilometara, široko oko kilometar i pol te duboko čak 220 metara. Ovo jezero već stoljećima privlači pozornost mnogih, i to samo zbog jedne stvari – velike istoimene nemani koja navodno živi u njegovim dubinama. Prvi put čudovište se spominje u tekstu
«Život svete Columbe», koji datira iz 6. stoljeća. U njemu se kazuje da je spomenuta svetica došla do obale jezera i našla neke muškarce koji su pripremali pokopati njihova prijatelja kojeg je – dok je plivao – ugrizla vodena neman. Svetica je zatim zapovjedila jednom od tih muškaraca da ponovno zapliva po jezeru, a prskanje po vodi opet je privuklo čudovište. Nakon što je načinila znak križa stvorenje se povuklo u dubine…No, uz taj tekst, pisana izvješća od 6. do 18. stoljeća zapravo nam ne nude puno podataka o toj zvijeri ili tzv. vodenom duhu. Ali, nam zato nešto više tragova daju djela iz 19. i 20. stoljeća. Kada je kapetan Rupert Gould 1931. napisao knjigu o toj nemani, dobio je pismo od nekog dr. Mackenzija koji je tvrdio da je još 1871. ili 1872. vidio čudovište koje se kretalo velikom brzinom, a izgledao je kao prevrnuti brod. Ta knjiga je potaknula mnoga svjedočanstva, pa tako, prema časopisu Northeren Cronichle, 22. srpnja 1930. tri su mladića ribareći na jezeru također vidjela «vodenog duha». Na južnoj obali jezera ti su mladići uočili kako se otprilike petsto do šesto metara od broda voda komeša. Nešto je plivalo ispod površine vode i naglo skrenulo na udaljenosti od oko dvjesto metara. To sigurno nije bio ni tuljan ni kitopsina, pisao je tada Northeren Cronichle.
Northeren Cronichle
Čudovište je viđeno početkom 20. stoljeća i na kopnu kako se poput gusjenice kreće između drveća. Prema nekim viđenjima, životinja je imala dvije kratke i debele noge te je teturala dok je ulazila u jezero. Nessie, kako je kasnije prozvana, ima i dug rep te grbu na leđima, kažu svjedoci. Priče poput ovih navele su mnoge skeptike da pomisle kako mještani, posebice hotelijeri, u promidžbi nemani imaju financijski interes te je tako sredinom 20. stoljeća ona postala i misterij, ali i svojevrsna – šala. U studenome 1933. Nessie je prvi put i fotografirana. Hugh Gray, šećući se po šumi blizu Foyersa, vidio je neman. Okinuo je nekoliko puta, a fotografije su se pojavile u Daily Sketchu, s izjavom tvrtke Kodak film da nije bilo retuširanja. Bio je to početak raskrinkavanja nemani, u čemu će se u sljedećim desetljećima istaknuti najveći zoolozi. Naime, za većinu fotografija koje su kasnije snimljene istraživanja su pokazala da su lažne. No, bilo je filmskih uradaka koji su i same znanstvenike ostavljali zbunjenima. Uz istraživanja, počele su se razvijati i razne teorije što bi to zapravo moglo biti – od one da je Nessie zapravo preživjela životinja iz prethistorijskog vremena, pa do toga da je zvijer neka vrsta ljudske projekcije. Bilo kako bilo, većina ljudi i dalje smatra da je pitanje najvećeg stanovnika tog jezera još uvijek otvoreno, dok većina znanstvenika sve to promatra kao neku vrstu šale. No, sama činjenica da misterij i dalje nije razriješen, osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da živimo u doba lasera i elektronskog nadzora – cijelu stvar čini još čudnijom. Ako znanost ima metode na koji način pratiti podmornice po svjetskim morima i zrakoplove po nebu, sigurno bi se uz malo truda pronašla i metoda praćenja velikih predmeta po Loch Nessu. Ali možda nekima i nije u interesu to učiniti. Jer kada se neman napokon klasificira, smatraju mnogi, Loch Ness, pa i sama Nessie, izgubit će na dražesnosti. Polovica onih koji su vidjeli Nessie kažu da ona sigurno mora biti grozna i opasna. No, može se pokazati upravo i suprotno, kao stidljiva i posve bezopasna životinja za čovjeka.
Prva znanstvena ekspedicija
Tek je u lipnju 1959. organizirana prva znanstvena ekspedicija. Trideset studenata ehosonderom je odlučilo pročešljati jezero. U srpnju je viđena grba od tri metra, a ehosonder je otkrio velike predmete na svojem putu s površine na dubinu od osamdeset metara. Na velikoj dubini otkrivena su i velika jata riba, što je bio odgovor skepticima koji su tvrdili da u jezeru nema dovoljno ribe za zvijer. U daljnjim istraživanjima početkom 1961. dva su snažna reflektora otkrila pak dugi predmet kako viri s površine vode.