Donji Vakuf – Burna povijest i prirodne ljepote na jednom mjestu

Grad osnovao sin Malkoc-bega – Donji Vakuf je u srednjem vijeku pripadao župi Uskoplje – cesto mijenjao imana: Donji Novi, Novosel, a Turci ga zvali Fakvi-ziv – Razvoj pocinje s dolaskom Austrougarske

Raj za lovce i ribolovce
Donji Vakuf je lociran na obalama gornjeg toka rijeke Vrbas, na samom pocetku Uskopaljske doline. Ostali dijelovi opcine su po obroncima planine Vitorog sa zapadne i planine Vlašic sa sjeveroistocne strane. Donji Vakuf je izuzetno bogat šumom, pretežno crnogoricnom, u kojoj ima vukova, medvjeda, divljih macaka, lisica, divljih svinja, tetrijebal.. Tu postoji i posebni rezervat (Gater).
Ribolovci svakodnevno opsjedaju gornji tok rijeke Vrbasa koja je puna

pastrmke, lipijena, škobalja i mrene.
U okolini Donjeg Vakufa postoji 16 nekropola stecaka, ostaci goticke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najviše kulturno-historijskih spomenika iz rimskog i turskog perioda nalazi se u Pruscu, udaljenom cetiri kilometra od centra grada. U Pruscu su najznacajniji spomenici – tvrdjava Stari grad koju su zapoceli Mlecani a završili Turci, sahat-kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz Dede i Ajvaz Dedina stijena Ajvatovica koja je postala najvece dovište muslimana u Evropi.
Prvo ime Donji Novi
U srednjem vijeku Donji Vakuf je pripadao župi Uskoplje. Medjutim, ne zna se pouzdano godina kada su udareni temelji današnjem naselju. Jos 1530. godine Benedik Kurpešic svojim putopisom upucuje na zakljucak da se ovo naselje zvalo Donji Novi.
Prema kazivanju historicara Nasufa Fazlagica. grad je osnovao Ibrahim-beg Malkocevic (drugi od sedam sinova Malkoc-bega, bosanskog, hercegovackog i kliskog sandžak-bega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574. godine podigao džamiju (carsijska Baš džamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija celebija. U to doba Donji Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20. muharem 990. po hidžri (19. novembar 1590. godine) saznajemo da je stanovništvo Novosela, zbog geopolitickog i komunikacijskog znacaja koji mu je pridavala “porta” bilo oslobodjeno placanja poreza. Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf) ima status kasabe. Turci su, treba spomenuti, Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kucu sa 33 medereda (neoženjena muškarca).
Izbrojali 33 neoženjena muškarca
Naseljavali su ga zanatlije i trgovci, a bilo je i carskih službenika. Da je tadašnje Donje Uskoplje predstavljalo znacajan strateški punkt svjedoci i podatak da je u gradu službovalo 14 vojnih lica (deset spahija, dvojica cehaja, jedan subaša i jedan vojvoda). Za turske vladavine u Donjem Vakufu, na lijevoj obali Vrbasa, nije izgradjena nijedna kuca, a i naselje na desnoj obali nije se razvijalo. Austrougarske vlasti zatekle su staru kasabu sa oko 2.000 stanovnika. Tada pocinje izgradnja cestovnih i željeznickih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata šumom brzo privukla becke industrijalce. Izgradjena je uskotracna pruga D.Vakuf-Jajce te Donji Vakuf – Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas.
Gipsara i cilimara
Pocetkom prošlog vijeka, tacnije 1901. godine, podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semešnici, vlasništvo Huge Feldbauera. Tada je premoštena rijeka Vrbas Filbarovom cuprijom.
U svojim putopisima profesor Stjepan Strodl iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2.329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1.771 stanovnika. On je zabilježio i postojanje sreske ispostave, žandarmerijske stanice, devet džamija, cetiri mekteba, narodnu osnovnu školu, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne škole, željeznicke stanice.
Poceo je rad i gipsare ciji je vlasnik bila firma “Latner”, otvorena je tkaonica cilima. Bilo je tada ukupno 350 zaposlenih – željeznicara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja. Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom, a ducane su držali imucniji ljudi.