Moja prva kampanja na jezeru Šićki brod by Mirzet Mujačić
Dogovori i planovi o ribolovu na ovoj vodi su davno “pali“ i prije mog dolaska u BiH, ostalo je još da se razrade detalji.Ali, kao što to obično i bude, svi dogovori i planovi su, ustvari, “pali u vodu”, te sam se morao prilagođavati trenutnoj situaciji.
Ovu vodu sam poznavao od prije, ali sam je izbjegavao bez obzira što mi je bila pred nosom.Tada je na vodi bio haos, i nije mi se dalo sjediti pored štapova, a da onda dodju mrežari i oko spotova  mi dignu mreže.
Srećom, “vladao haos”.
Sada je drugačije.
Jezero je se ponovo rodilo i doživilo procvat od kada je brigu o njemu preuzela sekcija
“Šićki brod” koja djeluje pri SRD “Rudar-Kreka” iz Tuzle.

Da se vratimo mom ribolovu na jezeru Šićki brod
Spotove sam vec počeo pripremati mnogo prije izlaska na vodu – 25 aprila.Po dolasku na jezero, zamolio sam ribočuvara zvanog Cupo da me provoza po jezeru, montirao sonar i pretražio dno bilježeći najpovoljnija mjesta.Po mojim ranijim iskustvima za ovo doba godine, odluka je pala da šarane tražim u zalivu na kraju jezera na desoj strani.Mjesto je bilo idealno.Sa moje ljeve strane pojas granja a sa desne se pruzao pojas trske.Odmah sam izmarkirao pozicije te je prva krma pala u vodu.Tako sam radio par narednih dana u isto vrijeme.

Napokon na vodi
Na vodi sam bio 28. maja – tacno u podne.Zbog straha da mi šta “ne zafali”, stvari je bilo kao da ću na vodi biti mjesec dana.Automobilom je bilo nemoguće doći do pozicije koju sam odabrao, pa me susretljivi ribočuvar prebacio čamcem skupa sa mojom skalamerijom.Slijedilo je raspremanje spremanje kampa.
Po baksuzluku,  kisa je pocela da pada niotkuda.Pomislio sam da je ovo los znak, ali nisam gubio nadu ohrabrujuci sam sebe.Oko 19:00, sve je bilo raspremljeno, štapovi u vodi, ja mokar kao čep, ali sam sjeo da popijem s mirom svoju prvu kafu na ovom predivnom jezeru gledajući zalazak sunca.
Uživao sam u prizoru i zaboravio na sve svakodnevne problem i brige.
Umor raspremanja kampa, a i niska temperature (6 stepeni) su me natjerali ranije u šator – oko 21:00 sam utonuo u san

Prvi griz
Kao kroz san mi se ucinilo da sam čuo ono “bip”,  ali nisam bio siguran tako da nisam ni mario. Ali kada je moj “foxs” počeo da “urla”,  skontao sam da nije san, te sam izletio  iz vrece i satora trceci prema stapu. A kako i ne bih, kada ribu nisam imao na štapu od avgusta prošle godine.
Zatego sam u tvrdo, riba je silovito teglila prema granju na mojoj desnoj strani što sam osjetio po stapu, ali sam je sprjecio u toj namjeri – skrenuo sam joj putanju.  Poslije su usljedili kraći bjegovi i zamranje na čistini.Taman kada sam pomislio da je izmoren i počeo sa privalačenjem prema obali, uslijedio je još jedan jaki bijeg ponovo prema granju.I drugi put sam ja bio uspješniji.Malo je falilo da izgubim prvu ribu samo zato što sam mu podcjenio snagu.Još desetak minuta sam ga zamarao na čistini jer je bio izuzetno jak.Nisam smio izgubiti prvu ovogodišnju ribu.
I napokon je izašao na površinu.Tada sam mu vidio lijepo zlatno tjelo obavijeno ljuskama poput  dukata.Sve bi to išlo mnogo lakše da nisam bio sam na vodi. Napokon, riba je počela pokazivati znake umora, i uspio sam je  “navući” na meredov.
“Riba je bila moja” – mogao sam uzviknuti od sreće i dragosti.Izvadio sam je iz meredova i spustio na prostirku – preljepi  dugi divljak mužjak od 11,5kg.
Dok sam ga izvlačio, “po štapu” sam mislio da je veći, a zbog njegove snage i borbe.Možda je tome uzrok čista voda  zdrav zivot u ovom jezeru. Nisam se mogao nadiviti njegovoj ljepoti pod svjetlom svoje lampe. Ribu sam spremio u čuvarku za sutrašnje slikanje, ponovo zabacio štap i sjeo u stolicu pod suncobranom.Bilo je 15 minuta poslije ponoći.

Ponovo akcija – drugi griz
Samo sto sam zapalio cigaru, oglasio mi je se desni štap sa jednim bipom.Mislio sam da sam u zabacivanju prebacio silk preko silka, pa da se ovaj što tone naslonio na silk ovog što je bio u vodi.Dešava se često, pogotovo kad se “na slijepo” po mraku zabacuje.
I opet, ne mareci, krenuo sam prema satoru.Isti signalizator se opet oglasio u par “lijenih bipova” i svinger je počeo padati, što je za mene bio dovoljan znak.
Zategnuo sam, ali ne opet u tvrdo kao prošli put.Riba je davala manji otpor i našla se brzo u meredovu.
Bila je to ženka ljuskaš od 8,1kg.
I ovu ribu sam ostavio za sutrašnje slikanje i otišao na počinak.

Treća sreća tj. nesreća
Imao sam osjećaj da sam, samo što sam zaspao, ponovo čuo indicator.Medjutim, zbog umora mi je to izgledalo tako, a bilo je 6 sati ujutro i vec je bilo svanulo. Izletio sam iz satora onako sav zakrmeljan i nisam znao kuda ću, a signalizator je urlao u jednom tonu.Napokon skontavši koji je štap u pitanju, dao sam kontru – malo je falilo da mi štap izleti iz ruku od kontra reakcije sa druge strane.Usljedio je silovit bijeg naravno opet prema granju, ali je “uzeo” štap koji je bio zabačen uz šašu, te je do granja imao preći malo više nego onaj prošli.
Riba je “vozila” kuda je naumila jačom snagom od prve ribe.Pošto nisam uspio skrenuti je  sa njene putanje štapom, napravio sam par koraka unazad i okrenuo sam je d aide na drugu stranu.
Uslijedilo je dugo zamaranje, meni se činilo cjelu vječnost.Riba je bila jaka i nije se odvajala od dna.Napokon sam je dovukao do obale i ukazao se pravi dugi ljuskaš tvz. u narodu divljak.Tjelo mu je bilo kao torpedo, dugo a usko, pravi rjecni saran.Za njih  se smatralo da su izlovljeni mrezama na  ovom jezeru.To je bila jedna od riba što su, nekad davno po nastanku jezera, par lokalnih ribara donijeli iz rijeke Save.
Riba je bila izmorena i spustio sam meredov uvodu, te ribu poceo lagano navlaciti. U tom trenutku sam vidio da je riba skroz lagano zakačena za početak gornje usne.U djeliću sekunde me je obuzeo strah da ribu mogu izgubiti.Navukao sam je do pola u meredov.Vjerovatno, kako je osjetila meredov, napravila je nagli trzaj i moja zla slutnja se i obistinila.Skontavši da je slobodna, u sekundi je nestala u dubini.Procjenio sam je izmedju 12-15kg.
Sekunda me djelila da je držim u naručju.
Nije mi žao sto sam ga izgubio, žao mi je samo sto nisam uspio napraviti par fotosa i dokazati kakva riba pliva u ovom jezeru, ali nema veze,  imao sam bliski susret i osjetio pravu silu riječnog, divljeg šarana, o kojem mnoge šarandžije maštaju.

Idemo dalje
Tako su se redali grizevi i nije bilo nikakvog pravila  – uzimao je i po danu i po noći. 8kg, 7kg, 6,5kg, 6,2kg,  i tako 11 komada ne računajući jednog malog golaća izmedju 2-3kg kojeg sam otkačio još u meredovu i pustio nazad.
Za tri dana imao sam 15 uzimanja (van svih mojih ocekivanja) od koji sam 11 realizovao sa totalom kilazom  76kg.
Utrosio sam 12kg. partikle koja je se sastojala od:
konoplje,  suncokreta,  zita, slanutka, nesto malo graska i miksa golubije hrane.
Partikle sam nakon kuhanja ocjedio i ohladio, te ih  mjesao sa moselinim graun baitsom(praskasta hrana) što koriste takmičari za priamamu.Na kraju sam dodao prologikovog sirupa  sa aromom banana. Potrošio sam 2kg. tigrovog oraha, 4kg.boila i dva kilograma paleta na bazi žitarica.Obilno hranjenje se pokazalo ispravnom odlukom, a pošto sam znao da je voda bogata bjelom ribom.

Dvije ribe sam dobio na štap izdvojen od oba hranilišta tvz.indijanac (vidi se na slici).Najveću ribu sam dobio na boil  baza miks tigrov orah brasno, što je dokazalo da se velike ribe ipak odlučuju na kvalitetniju hranu.I ona  najveća što mi je spala je bila uzela na isti boil.
Sve ostale ribe sam dobio na “redenik” – jedno zrno tigrovog oraha-spuzvica-pa koje zrno kukuruza.Babuška i ostala bijela riba mi nije stvarala problem jer sam lovio na dva boila tj.snjegović i veće “redenike” sa partiklima.Amura nisam dobio nijednog, vjerovatno što se voda još nije dovoljno zagrijala, a znam da ima lijepih primjeraka.
Tri dana su proletila “kao dlanom o dlan” –  obaveze su zvale i morao sam se rastati sa jezerom.Ali sada znam da “ispred nosa” imam “rudnik zlata”.Bilo mi je prelijepo jer jezero nije bilo škrto i pokazalo mi je bogatstva svojih dubina.

Pogledajte i video klip sa ovog izlaska na vodu

Sta reci više nego “vidimo se sljedeći put”.
Bistro Bosno i Hercegovino.
Šaranski ribolov i u snu – Mujačić Mirza