Traži se bosanski knjaz Nikola
Na poleđini razglednice piše: „BIOGRADSKO JEZERO – Zapalo je za oko davne 1878. godine ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli Petroviću. Zbog ljepote jezera i ljepote šume koja ga je okruživala on naredi da se taj prostor strogo čuva. Od tada se ovaj prirodni dragulj dugo zvao Knjažev zabran ili Branik. Danas je ovaj prostor oaza netaknute prirode, gdje vrijeme i život teku bez uplitanja čovjeka, kao prije hiljadu i više godina“
Iako je Crna Gora davno zbacila razne monarhijske odluke, zabrana knjaza Nikole o zaštiti Biogorskog područja i danas je sveto slovo za stanovnike okolnih gradova. Od Nikolinog vakta ovaj prirodni dragulj je pod državnom zaštitom, koja je, za razliku od naše, našla načina da svoju novoformiranu političko-mafijašku elitu, bez sumnje prisutnu u njenom društvu, spriječi u izgradnji vikendica na obroncima Bjelasice, pored prekrasnog Biogradskog jezera ili pak u koritu Lima ili Tare, prelijepih dragulja državice od trinaest hiljada kvadratnih kilometara.
Crna Gora je, uvjerio sam se tokom nedavne posjete ovoj zemlji, decenijama čuvala svoje ljepote i upravo zahvaljujući tome danas bere plodove. Primorski gradovi su puni turista, a unutrašnjost, oličena u nabrojanim ljepotama, još punija. Hotelski kapaciteti u sezoni postaju nedovoljni za sve turiste, a i štampanje razglednica, poput one iz našeg uvoda, poprima na značaju.
Turistička priča o Crnoj Gori je sasvim jednostavna! Turisti dođu, pogledaju Biogradsko jezero ili pak neku drugu ljepoticu, ostave nekoliko eura i potom odu! A ljepotica ostaje – sačuvana kao i u vrijeme knjaza Nikole.
Knjaz Nikola nikada nije čuo za jezero Kop, smješteno u tuzlanskom naselju Šićki Brod, no da jeste, zasigurno bi, poput pravog ljubitelja prirode, ali i dobrog komšije, zatražio od vlasti grada Tuzle da spriječe njegovo pretvaranje u šljakište lokalne termoelektrane. Naime, već godinama se priča o projektu odlaganja šljake pored jezera, što bi, mišljenje je lokalnih eko aktivista, u mnogome doprinijelo njegovom uništenju. No, priče bosanskih Nikola, poput velikog čovjeka Senada Isakovića Roke, ne zanimaju lokalne vlasti. Njima je u glavi nekoliko miliona maraka koji se mogu dobiti u njihovom mandatu, a ne duplo više turističkih miliona koliko se može uzeti u mandatima njihovih potomaka. Nažalost!
Bosanski knjazevi, za razliku od crnogorskih, žive „dan za dan“, ne libeći se prodati i posljednju kap iz prelijepih jezera, list iz prašuma ili pedalj najplodnije zemlje! Vlastiti interesi istupaju prije zajedničkih, a samoljublje potiskuje očinske nagone.
Naši „državni oci“ žive za sebe, a nas ko jebe! Jebiga!
Almir ŠEĆKANOVIĆ
(LA BELLA VITA (41): Kolumna Almira Šećkanovića – http://www.tuzlainfo.ba)
