Najveće “buce” se love u februaru … ili … Zašto toliko mrzim ovaj mjesec

Piše: Soha
Evo dođe i taj famozni 1. mart. Najmrži datum u kalendaru velikog broja pasioniranih smuđolovaca. Naime kalendarski, (i samo kalendarski) počinje obustava izlovljavanja ove plemenite ribe od 1. marta do 1. maja. U praksi je to sasvim drugačije, i februar se zna protegnuti i do sredine aprila, al o tome nešto kasnije. Puna dva mjeseca je zakonski predviđeno vrijeme da se smuđ lijepo izmrijesti i osigura produžetak vrste. Nešto nisam baš siguran da smuđ čita naše zakone, a ako ih čita (fina je to riba, školovana, obrazovana), onda vjerovatno vodi i računa da se ponaša u skladu sa Zakonom, te svoje prirodne potrebe za reprodukcijom obavlja u skladu sa istim.
Malo sutra ili „malo morgen“, što bi rekao naš narod, niti smuđ čita, niti obavlja svoje reprodukcione potrebe onako kako bi mi to voljeli da radi, on to radi onda kada mu njegov biološki sat to odredi.
Poznato je da ribe puno više osjećaju vremenske, klimatske i druge promjene nego mi ljudi, i da se ponaša u skladu s tim sposobnostima, na osnovu njih živi i preživljava. Na osnovu tih sposobnosti se i razmnožava.
Svjedoci smo da je februar mjesec ove godine, temperaturno više ličio na kraj marta ili aprila, nego li (onako kako to zakon nalaže) na hladni i ledom okovani mjesec. Kako se skala na termometrima penjala, tako se i smuđ užurbano spremao za svoj prirodni ciklus (to mu valjda dođe prirodno, nema veze što nije u skaldu sa zakonom). Ženka smuđa, inicirana naglim porastom temperature, počinje da
proizvodi ikru, sve više se “deblja” čekajući pogodan momenat da istu položi u gnijezdo i osigura produžetak vrste. E, baš u tom famoznom mjesecu februaru, horde smuđolovaca, naoružane do zuba najnovijim Sportexima, Shimanima, Daiwama, JRC-ovima, „KVRC“-ovima, kreću u lov na ovu krvoločnu zvjerku, zakletog, smrtnog i jedinog prirodnog neprijatelja homosapiensa – SMUĐA. Februar je, još samo nekih 28-29 dana ( po nekima i 40-50, a po nekima bogami i 60 dana februara), i počinje zabrana. Nema veze što je ove godine, kao i mnogih drugih prije ove, smuđ malo poranio ili će poraniti sa mrijestom, nema veze što se „staklenooki“ ne ponaša u skladu sa Zakonom, mi smo tu da ga kaznimo. Ko je to pa on, pa da se ne ponaša onako kako to Zakon nalaže…Al’ rekoh, nekako i mogu da progutam sve one koji početkom februara navale na vodu i u skladu sa svojim moralnim zakonima i načelima prestaju izlaske na smuđa polovinom ovog mjeseca, al’ nikako, ama baš nikako ne mogu da svarim „sportske“ ribolovce koji love smuđa do zadnjeg dana februara, pa se poslije hvale kako su najveće i najteže ribe dobili baš u ovom mjesecu, i sve je uredu jer je sve po zakonu. Veliki dio tih sportista, po završetku februara, prelazi da džiguje soma, jer je to sad po zakonu. Vjerujte da nigdje na svijetu nema te koncentracije ribolovaca koji love soma u martu mjesecu (valjda je to sad IN), kao na našim vodama. Dovoljno je samo malo toplije se obući i izaći na vode i ima se šta i vidjeti, svi ti zakleti somaroši većinom „kačaju“, smuđa. Haman se „baron“ pomamio pa za vrijeme mrijesta guta ko lud „do džigare“ što bi rekli, pa jadnik ne može ni da preživi kad bi ga savjesni sportski ribolovci „somaroši“, vratili natrag u vodu, nego ovako moraju s njim u frižider ili gazdi nekog restorana skoro pa džebe, za sitne novce, eto da ne propadne šteta je, al’ je bitno da je po zakonu, jer ne love oni smuđa, to je samo kolateralna šteta. Ni kontrolori ne mogu ništa, jer je po Zakonu, a i kontrolori kod nas služe samo da ti naplate dnevnu kartu-izlazak (čast izuzecima) i „mirna Bosna“. Baš njih briga šta loviš, čime loviš, koga na kraju krajeva loviš. Cilj kotrolora nije da spriječi krivolov, nego ribolov bez dozvole, i opet je sve na svom mjestu, i opet sve po Zakonu, zato i imamo ovako bogate vode ribljim fondom, ko nigdje na svijetu, (zato što se zakon brine o njima, i što zakon poštuju i ribe i ribolovci). Evo sjetih si i stihova Dž. B. Štulića „do kojeg je to neprepoznavanja dovedena suština prevare…“, ili jednostavnije rečeno, nigdje veće koncentracije licemjerstva nego na našim BiH vodama. E, sad se mnogi vjerovatno pitaju zašto onaj naslov o lovu „buce“, kad o bucovu nije bilo ni riječi. Vjerovatno se pisac ovog teksta malo zbunio pa od silnih ženki smuđa, prevelikog stomaka, imao želju da pomisli da je to neka druga vrsta ribe, al u nadi je i magarac crko… Eto zašto toliko mrzim ovaj mjesec februar, nadam se da je sad mnogo jasnije.

Po uzoru na tekst D.Jovanova – Soha