FOTO: Stare dozvole i Uputstva sportskim ribolovcima

Kroz fotografije starih ribolovnih dozvola, članskih karata i uputstava za sportske ribolovce, vraćamo vas 60-ak godina u istoriju. Mnogo stvari se može saznati iz istih, i o tome kakve su bile vode, kakvi su bili ribolovci, ali i kako je bio uređen režim ribolova. Sve ovo je sačuvao i na raspolaganje nam stavio kolega Omerović Zijad iz Zavidovića.

Tako, iz minimalnim propisanih mjera i broja dozvoljenih ulova može se saznati da je ribe bilo u izobilju – 1953. godine za mladice je minimalna dozvoljena mjera bila 50 cm, da  bi ipak 1961. godine ta minimalna mjera bila povećana za 10 cm, osim, kako je to navedeno u Uputstvu za
sportske ribolovce: “Izuzetno, u vodama Zujevini, Ribniku, Rakitnici kod Rogatice, Lepenici nizvodno od Han Ploča i svim pritokama Une izuzev rijeke Sane dozvoljeno je izlovljavanje mladice (Hucho hucho L.) ispod određene minimalne mjere.”

Za mekousnu pastrmku minimalna mjera 1953. godine bila 24 cm, a 1961. je povećana na 30 cm. U 1953. godini, minimalna mjera za soma je bile 30 cm, da bi 1961. godine ista povećana na sadašnjih 60 cm.

Pogledajte sistem naplate dozvola iz 1961. godine:

• godišnja za cijelu Republiku (važi za 40 izlazaka na vodu) – 1600 dinara
• godišnja za teritoriju sreza (važi za 5 izlazaka na vodu u sedmici) – 800 dinara
• mjesečna za cijelu Republiku (važi za 10 izlazaka na vodu) – 1200 dinara
• dnevna za cijelu Republiku – 200 dinara

Ovako nešto sam predlagao 2007. godine, obrazlažući na način da neće penzioner iz Maglaja u današnji vakat ići na Jablaničko jezero da lovi ribu, nego će to raditi na vodama u njegovoj opštini. Neće penzioner iz Jablanice ići na Unu hvatati mladicu i slično. To je ova “za srez” dozvola koja je udruženjskog ranga i jeftinija od “republičke”. Nije to nikakvo “mudro slovo”, vidimo da je to funkcionisalo prije, uz podršku nadležnih organa, policije i sudova koji su spriječavali i kažnjavali krivolov.

Na kraju ovog uputstva piše da pola kazne naplaćene od strane ribočuvara ili druge ovlaštene osobe ide tome koji je to i naplatio. Sada udruženja svojim Pravilnicima ili Odlukama imaju opcije nagrađivanja pronalaska mreža ili hvatanja krivolovaca, ali to opet nije sistemski riješeno kako je bilo – kroz Zakon ili Pravilnik jasno definisan takav način stimulisanja spriječavanja krivolova bi sigurno polučio rezultat.

No, kod nas su prvi Zakon pravili oni kojima je bio interes da se u njega ugradi klauzula o plaćanju naknade Savezu, a ovaj novi Nacrt koji se radi godinama, opet rade ljudi koji u njega “ugrađuju sebe”, odnosno otvaraju prostor sebi da ostvare profit kroz razno-razna savjetodavna tjela i stručne studije, kontrole svega što je više puta kontrolisano od njih samih. Ribolovce i one koji pokušavaju zaštiti ovo malo što nam je ostalo ne pita niko.

Za zadnji Nacrt, kako sam dobio informaciju, Javna rasprava je bila pozivnog karaktera, gdje su pozvani oni koji neće imati primjedbi. Procedura je prije 4 godine ubrzana da sam mislio da će pasti vlada Nikšićeva, koliko je to najednom bila frka. A kasnije sam saznao da je uzrok bilo naše, na forumu na stranici, ozbiljno bavljenje nacrtom i dodavanje onog što bi trebalo i izbacivanje onog što ne bi trebalo u njemu biti.

U sljedećoj galeriji pogledajte “Podsjetnik za sportske ribolovce” iz 1983. godine u kojem su pobrijana sva udruženja i ribolovna područja, te data uputstva ribolovcima kada, kako, i koliko smiju loviti, te cijene dozvola. Vidjećete da su u tom periodu postojale i dnevne dozvole koje su bile različitog iznosa od udruženja do udruženja, a posebna stavka je bilo da su dozvole za one koji nisu bili članovi Saveza, odnosno koji  nisu imali godišnju dozvolu bile 150% skuplje nego je to bilo za članove matičnih ili drugih udruženja iz SR BiH – članovi udruženja nisu plaćali dodatnu dnevnu dozvolu, iz drugih udruženja su plaćali 40 dinara, a građani SFRJ koji nisu bili članovi nijednog udruženja – 100 dinara. A i to je stajalo u mom prijedlogu iz 2007. godine – dnevne dozvole da se u svakom slučaju plaćaju, ali u iznosu od 3-5 KM za članove Saveza, a 10-15 za one koji to nisu. Time bi se i oni natjerali da kupe godišnje dozvole, pa bi i udruženja, a samim tim i Savezi imali više para.

Po N-ti put ponovljeno razmišljanje onih koji ne kupuju dozvole: Odem u ribu 20 puta, platim 10-12 puta po 5 KM ribočuvaru ili čak i 10 puta po 10 KM revnosnom čuvaru, i došla me godina 100 KM. Kad bih kupio godišnju koja mi ionako ne vrijedi na vodama na kojim pecam, doći će me skuplje.

Eh, da je godišnja 50 KM, sa 4 izlaska na sve vode, udruženjska 30 KM za vode mog Udruženja, i dnevna 3-5 KM (ciprinidne-salmonidne vode), što je u prosjeku 4 KM, ja odem 20 puta u ribu u toku godine (iskreno, ja ne odem ni deset puta), imam 4 besplatana, 6 puta na vode drugih Udruženja s kojim imam sporazum i ne plaćam ništa, deset puta platim 4 KM – sve to je mene, na parčeske, došlo 120 KM. E onda treba, ali treba i u Zakon uvesti, da je cijena dozvole za one koji nemaju godišnju 10-15 KM i to da je mora imati na vodi, jer je onda u protivnom 30 KM na licu mjesta.

Dokazivo matematički da će sigurno biti veći prihod udruženjima, a ako ne bude, uvijek se može vratiti na staro kako je definisano članu 11. u Pravilniku o obliku i sadržaju obrasca dozvola za sportsko rekreativni ribolov

Samo treba malo volje i jača kontrola.

Kada smo radili novi Statut optuživali su nas da smo njime kršili Zakon, a niko ne zna da jedan podzakonski akt Zakona o slatkovodnom ribarstvu – protiv-zakonit. To nije toliko bitno jer “ne dotiče se mene i mojih interesa”. A dotiče, itekako se dotiče.

Ja se samo nadam da će ekipa u Upravnom odboru nastaviti da djeluje na način kako su krenuli i da nas, koliko god to apsurdno zvučalo, vrate u prošlost, vrate u 60. godine prošlog vijeka, kada je bilo mnogo uređenije stanje u našoj “pasiji” nego je to sada u ovoj demokratiji… da ne kažem anarhiji koja funkcioniše samo zahvaljujući još uvijek dovoljnoj kritičnoj masi ljudi koji imaju kućnog odgoja, ili su istinski  vjernici pa se ponašaju kako Bog zapovjeda.

Vrati me ovo u onaj nostalgični vic, kad Mujo pita Sulju šta je bilo prije, kokoš ili jaje.
“Prije je bilo svega!”, odgovori Suljo.