Olimpove priče: Eva – riječna nimfa

Eva – riječna nimfa

Na dunavskoj širini, negdje nizvodno Pančevačkoga mosta, a prije Bijelih stijena, u izmaglici koju je stvaralo loše vrijeme, jedno jutro sretoh samu ženu u kajaku.

Prizor nestvaran i neobičan za mene staroga rijekoplovca.

 

Lagano je veslala nizvodno Dunavom, sredinom rijeke, uvježbanim pokretima vesla, pazeći da ne stvara buku veslima i uživajuci u jutarnjem miru na rijeci. Lagano sam veslao iza nje, pedesetak metara dalje, promatrajući kako vesla i pitajući se kako to da je sama.

Oboje smo to jutro krenuli kao učesnici 56. regate TID od Beograda prema Smederevu. Ona je krenula prije mene, i nisam je do tada vidio. Lagano veslajući sustigao sam je i jedno vrijeme pratio pazeći da joj ne narušavam tišinu i ugođaj rijeke. A Dunav je tu širi od kilometra. Obale mu se gube u izmaglici, površina rijeke blago namreškana.

Nakon nekoga vremena osjetila je da je netko iza nje, ili je to čula, okrenula se i veselo me pozdravila. Prišao sam joj i upoznasmo se. Gospođa se zove Eva i dio je ekipe regataša iz Mađarske. Cilj joj je ploviti od Beograda do Kladova u regati, a potom se sa ekipom vraća u Mađarsku. Predstavio sam se i ja njoj i pozvah je na kavicu na Bijele stijene. Otplovismo tamo.

Nakon kavice nastavismo plovidbu.

Nepisano pravilo je da svatko tko plovi radi to zbog vlastitoga zadovoljstva i želi imati svoj mir tokom plovidbe. Krenula je prva, a ja sam je pratio stotinjak metara dalje. Svatko je uživao u svojem ugođaju moćnoga Dunava.

Tokom učešća u regati često smo plovili nedaleko jedno drugoga. Vjetar koji je puhao usporavao je moje kretanje jer sam bio visoka silueta tako da sam sporije plovio od ostalih regataša. Moja dinamika spore plovidbe poklapala se sa dinamikom plovidbe gospođe Eve.

U društvu drugih sa regate susretali smo se na odmorištima. Razmjenismo i priče.

Gospođa dugo godina plovi rijekama po Mađarskoj. Član je mađarskog kajak kanu saveza, slobodno vrijeme provodi na vodi. Voli prirodu, planine, skijanje … druželjubljiva je.

Njenom šarmu nije odolio jedan dunavski alas nudeći joj najveće komade ulovljene ribe. Bilo mu je žao da ih nije htjela uzeti. Jedva sam mu objasnio da nema kuda sa ribom. Pozvao je Evu da uvijek kod njega navrati i da će najbolju riblju čorbu tada napraviti njoj u čast.

Hrabro se hvatala u koštac sa svim preprekama koje je Dunav stavljao pred nas. Odoljevala je ploveći u situacijama gdje su se izvrtali oni koji su se najviše hvalili kao iskusni rijekoplovci.

Družila se sa svima iz ekipa koje su bile bliskije jedna drugoj. Jezična prepreka nije bila problem da bi se osjetilo da je pravi riječni prijatelj svima.

Put kroz klisure Ðerdapa bio je čaroban. Prekrasna priroda, dobro društvo, izvrsno vrijeme.

Plovidbu su otežavali vjetar i veliki valovi. Neoprezni su se i izvrtali. Promatrao sam je iz daljine kako vješto plovi kajakom, kako izbjegava opasnosti rijeke, valova i vjetra, kako predviđa povoljne trenutke da izvede određene manevre. Pravi profesionalac.

Nije zazirala niti od plovidbe kroz neosvjetljenu Hajdučku pećinu, kroz potpuni mrak ploviti u nepoznato, nevidljivo.

Prihvaćala je i odazivala se čašćenju ljudi koji borave pored rijeke, ljudi koji vole rijeku iako njome ne plove. Ostavljala im je dio svojega vedroga duha kao znak zahvalnosti za divne trenutke koje je sa njima provela.

Volio sam je tako vedru i spretnu u svome društvu. Cijenili su je i svi drugi.
A ona je sa svakim popričala, za svakoga imala vremena, prihvaćala sve pozive na okrepe.

Najviše me je zadivila na etapi od Tekije do Kladova, točnije pri dolasku kod hidrocentrale Ðerdap I.
Krenuli smo ujutro iz Tekije. Vjetar je dizao velike valove i dolazio nam je iz nepovoljnoga smjera.
Morali smo ploviti u cik-cak smjeru.

Dođosmo i pred hidrocentralu gdje smo morali čekati da se otvore riječne prevodnice kako bi sa jedne strane hidrocentrale prošli na drugu.

Valovi su bili jako nezgodni, veliki, a veslati se moralo na mjestu dok svi ne uđemo u prevodnicu. Tu i tamo gledao sam okolo koliko sam mogao od valova. Svi smo se sa njima uhvatili u koštac. Svi veslali. Gospođa Eva je i tu prepreku smireno savladivala. Iskusna u plovidbi nije u tome vidjela nekakvu zapreku. Naprotiv, uživala je u nenadano nastaloj prepreci.

Kada se premosnica zatvorila, poteškoća vjetra i valova nestalo, opet je postala ona “stara”. Razigrana i nespontana vesela osoba.

Hrabro se uhvatila u koštac i sa valovima koji su od hidrocentrale do Kladova bitno otežavali plovidbu.

Plovio sam u njenome društvu dvestotinjak i nešto kilometara. Doživjesmo iskušenja plovidbe po jakim vjetru, po velikim valovima. Iskusismo što znači Ðerdap, košava, valovi. Bilo je lijepo, čarobno. Siguran sam bio da je izvrsna rijekoplovica, da dobro zna upravljati kajakom, da zna “čitati” rijeku. Znao sam, ukoliko se nešto dogodi, da ce priteći u pomoc, da će sve dati za prijatelje na rijeci. Za ljude koje voli.

Nekako mi je žao bilo kada je sa ekipom regataša iz Kladova odlazila nazad kući u Mađarsku. Navikla me da kada god pogledam rijekom, negdje je vidim kako uživa u rijeci, kako “razgovara” sa njom. Kako mi na kritičnim mjestima rukom daje znak da je sve u redu, da je sve pod njenom kontrolom.

Pokušao sam vam opisati jednu običnu žensku osobu. Običnu osobu, ali vrlo neobičnu rijekoplovkinju. Ženu koja se sama suprostavlja rijekama, riječnim hirovima, ljepotama i opasnostima. Ženu koja je svima prijatelj i kojoj su svi prijatelji. Jednu prekrasnu osobu po duhu koji ima, koji drugi osjete kod nje.

Čast mi je učinila time da sam postao njen prijatelj, da smo zajedno plovili ne ometajući jedno drugoga u plovidbi, ne ometajući jedno drugoga u uživanju u rijeci. Međusobno se ispomagajući kada je to bilo potrebno.

Eva, samo nastavi tako. Uživaj u prirodi, uživaj u rijekama. Svojom pojavom pokaži i dokaži da je na rijekama mjesto svima onima koji ih vole, koji će ih čuvati bez obzira da li su to žene ili muškarci.

A mi ćemo ostati uvijek u kontaktu, uvijek povezani jedno s drugime. Kada god zaronimo vesla u bilo kojoj rijeci, biti ćemo zajedno. Rijeke će nas spajati, gdje god se one nalazile i ma kako bili daleko jedno od drugoga.

Neka te lijepi prizori prirode prate na tvojim putovanjima.

“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp