Kladopoljsko jezero – Zelengora, 2006. godine

15. Septembra 2006.5. Juna 2019. Adi

Prilaz jezeru je preko Kalinovika i odmah nakon table ulaska u selo Obalj – lijevo skretanje. Jezero se nalazi na području kojim gazduje SRD “Ulog” iz Uloga
Ukoliko imate terensko vozilo, njime možete do jezera prići toliko da vam ostane jos nekih 15-20 minuta hoda.Malim autom ćete imati oko sat vremena pješačenja.
Jezero je smješteno u jednoj kotlini okruženoj stjenovitim vrhovima. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1380 metara, dugačko je oko 250 metara i široko oko 100 metara. Maksimalna dubina jezera je oko 9 metara.U jezeru jedina vrsta ribe je
potočna pastrmka (autohtona) a opstaje zahvaljujući jakom dotoku vode iz jednog potoka u kojem se i mrijesti. Kao što ćete vidjeti na snimku sa jezera, sav priobalni pojas je obrastao lokvanjem i drugim vodenim biljem te je malo problematično za ribolov, ali bez obzira na to, jako je lijepo i vrijedi koji put i pomučiti se sa jezerskom florom a da bi se došlo do faune.

Sam naziv «Kladopoljsko», jezero je dobilo po kladama (balvanima) kojih je jezero puno, a na prilazu jezeru, drveće se moglo izbrojati na prste jedne ruke.Po jednoj priči koju sam čuo o porijeklu tih klada i samog naziva jezera, ovaj dio Zelengore je nekad bio sav u šumama, te je pored jezera išao i put kojim su se balvani izvlačili iz te šume (navodno, čak u rimsko doba!!!). Jedan dio tih balvana je ostajao u jezeru i dan danas izgledaju jako očuvano.

Pročitajte i: Održan Kup Saveza sportsko ribolovnih društava Ze-Do Kantona

Iz jezera ističe potok koji nakon par stotina metara ponire i jednu vrtaču (kao i na Kotlaničkom jezeru), a slučajno sam uspio snimiti i uslikati i jednog tritona u tom potoku (ovo je vec treće jezero na Zelengori u kojem sam naišao na tritona, s tim da ovog u Kotlaničkom nisam uspio uslikati, a on se razlikuje od ova dva iz jezera Donje Bare i ovog sa Kladopoljskog), te i jednu žabicu.

U istom potoku smo vidjeli i par malih pastrmkica što potvrdjuje da se ona mrijesti i u ovoj otoci iz jezera.

Na ovom području možete sresti samo čobane sa stokom ili drvosječe i sve je jako lijepo i čisto, sem pojedinih otpadaka na samom jezeru i to definitivno od ribara (kutija od hurmašica u kojoj su bile gliste, pive, konzerve pašteta….).Srećom da je nepristupačno, pa nas ne dodje puno na jezero, bilo bi i ono isto kao i većina ostalih.

Prošle godine sam bio na jezeru i na prilazu jezeru, na livadama, našli smo mnogo gljiva koje nisam poznavao. Na jezeru sretnemo dvojicu ribara koji su istih tih nabrali da ponesu kući, tvrdeći da su jako ukusne. Te gljive su potpuno iste kao šampinjoni, s tim što mogu biti u prečniku i do 20 centimetara. Kuriozitet sa njima je, a što nam kasnije ispričaše čobani, da stoka «poludi» za tim gljivama, i da samo njih traže. Jedu ih i ovce i krave sa nevjerovatnim apetitom.Tu noć smo se uvjerili i zašto. Ispečene na roštilju, sa malo kajmaka u njima da «puste saft», uz sav ambijent oko nas………čovječe…….takve stvari se ne zaboravljaju.