“Mala škola ribolova” 2007. godine – USR “Sarajevo 1906”

Već tradicionalni projekat «Mala škola sportskog ribolova», u organizaciji USR «Sarajevo 1906», prošlog vikenda je priveden kraju.Šesta generacija malih ribara je prošla teoretsku nastavu o ekologiji i ihtiologiji, koju su polaznicima predavali profesori Prirodno-matematičkog fakulteta, zatim o ribarskim vještinama, a da bi na kraju uz instruktore, članove ov og Udruženja sa dugogodišnjim iskustvom, od kojih su neki bivši, a i sadašnji reprezentativci Bosne i Hercegovine u disciplini «lov ribe na plovak», savladali i praktični dio.Mali ribari, učenici četvrtih i petih razreda osnovnih škola sa područja Kantona Sarajevo, od instruktora su sticali znanje o pripremi pribora, vezanju udica, radu sa štapom i mašinicom, pa čak su probavali i sami vezati mušice.
Kako nam je rekao Miroslav Misita, direktor škole, šesta generacija je imala oko
50 polaznika što sa prethodnim generacijama daje zbir od oko 300 dječaka i djevojčica koji su osjetili čari ovog plemenitog i zdravog sporta kroz kojeg su prožeti s egmenti budjenja ekološke svijesti. Mnogi stari ribari još uvijek nemaju u sebi osjećaj da moraju iza sebe na vodi ostaviti čisto mjesto na kojem su boravili, jer jako često se po obalama mogu vidjeti ambalaže od ribarskog pribora, primama i mamaca. Zato je ovo uzrast u kojem se budućim sportskim ribolovcima mora staviti do znanja da korist koju imaju boraveći kraj vode, pecajući ribe, na neki način moraju i kompenzirati. Nema ljepše kompenacije od očistiti dio na kojem se boravilo, i uz to pokupiti i ono smeće koje su drugi za sobom ostavili.I biti uporan, nekada ćemo tim postupkom nekoga i zastiditi.
Teoretski i p raktični dio «Male škole ribolova» je obavljen u «Centru za mlade» na Grbavici i zabacivanje «na suhom» je privuklo i dosta prolaznika i gledalaca koji su se smijuljili nespretnostima kod prvih zabačaja.Bilo je i zapetljavanja, zabacivanja u kontra smjeru, ali je sve to radjeno bez udica, tih dana njihovih prvih zabačaja bi sa udicama bilo isuviše opasno.
Kao i svake godine do sada, završna faza «Male škole ribolova» je na vodi.Za ovaj put, uprava Udruženja je, u saradnji sa SRD «Goražde», J.U. “Dom za stara i iznemogla lica “Goražde” i Turističkom zajednicom Podrinjskog Kantona završnu fazu or ganizovala u Goraždu.
U petak, 15.06.2007. u 17:00 je bilo okupljanje ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, i autobusom «Centroprevoza» iz Goražda, krenulo se na put.Mali ribari su bili jako raspoloženi i puni pitanja: gdje će loviti, koje ribe ima na tom mjestu, na šta će loviti, kad će biti takmičenje……

Po dolasku i smještaju u motel, organizovana je mala radionica, a zatim i takmičenje «Karaoke show» gdje je prvo mjesto zauzeo Armin Orhan.

Subota je bio dan izlaska na vodu i praktične primjene do tada učene teorije.Uz pomoć svojih instruktora, pipremljeni sistemi su zabacivani i dobijali su osjećaj baratanja sa štapovima.Malo teže im je išla «kontra», ta riječ se najviše čula na vodi.
Nakon obavljenog «treninga», i ručka u motelu, otišlo se na izlet na «Rorove».Lijepo ih je bilo vidjeti u prirodi, a najmladji od ovih malih ribara, Stanić Alen, kojem je tek 5 godina je imao cijelu zbirku muha i skakavaca u maloj torbici i koje je čuvao za sutrašnje takmičenje – neko mu je rekao da je na to najlakše uhvatiti ribu.

Nakon povratka je organizovana i mala radionica gdje ih je domaćica Aida učila kako da od papira prave razne kutijice, kape, čamci, avioni i drugi predmeti.Tu su ipak najzainteresovanije bile djevojčice.
Poslije večere, u vrijeme slobodnih aktivnosti, bilo je i trke kroz motel, ali je istruktor Beg, uzevši gitaru i počevši sa sviranjem nekih starih pjesama uz koje su rasli roditelji ovih dječaka i djevojčica, iskupio oko sebe sve njih i umjesto cike i vriske, imali smo lijepu svirku i aplauze kojim su mali ribari nagradjivali Bega poslije svake otpjevane pjesme.Kasnije su i instruktori dali sebi oduška, ali ne svi, neki su pripremali sisteme za sutrašnji dan.
Nakon toga, otišlo se na počinak i zasluženi odmor, sutra je zadnji ispit.

Ujutro, prilazim motelu, a na travi ispred istog svi muškići rade jutarnju gimnastiku. Imaju jednog od njih, sportistu, koji im pokazuje vježbe.Baš su bili slatki, podsjetilo me na dane bezbrižnosti i radne akcije na kojima sam bio.

Poslije toga doručak i krećemo na stazu koja se nalazi na Višegradskom jezeru kod Rudog. Priprema mamaca, primame i štapova za takmičenje je obavljena noć prije.Po dolasku na stazu upoznajemo i domaćina koji je obilježio startna mjesta i mali ribari su rasporedjeni po stazi.Instruktori su završili zadnje pripreme, podijeljeni su mamci i primama i čekao se znak za početak takmičenja.Šefik Omerbašić, državni sudija je označio i taj trenutak.

Voda ovog dijela Višegradskog jezera, a koje ulazi u bivši tok rijeke Lim je bila jako mutna, ali uprkos tome, bjelica je počela «uzimati».Svi imaju ulove, a nekim malo teže ide skidanje riba sa udice.Tu su instruktori koji pripomažu kad neko negdje zapne.I opet je problem «kontra», pa sam se i ja uključio u objašnjavanje i pomaganje malim ribarima. Vrijeme prolazi, i obilazeći stazu, vidim da im se probudio takmičarski duh, zaviruju jedan drugom u čuvarice i zapitkuju koliko je ko ulovio. Slikam ih sa ulovima, ponosno pokazuju svoje prve ribice, koje će vjerujem jako dugo pamtiti, kao što ja pamtim prve strugače koje sam prije tridesetak godina lovio sa svojim ocem na Jablaničkom jezeru.

Kraj je takmičenja i pristupa se vaganju.Sve se obavlja na način kako propisuju pravila koja važe i za prava takmičenja u lovu ribe udicom na plovak.Sad je pitanje koliko je ko ulovio.To će ipak sačekati do poslije vožnje «Vodenim ćirom».

Pokupili smo svoje «krpice» i slijedilo je ukrcavanje na «Ćiru».
«Vodeni ćiro» je jedna jako lijepa ideja kojom je, osim što je uposleno par momaka koji su i osmislili ovaj projekat, omogućeno nama-turistima pogled na Višegradsko jezero i iz druge perspektive.Bilo je opuštajuće gledati krajolik i uživati u povjetarcu koji je pravilo kretanje «Ćire», a Šefik je koji put i zabacio, jer je nevjerovatno koliko mnogo ribe se izbacivalo na jezeru.Usput smo sreli i par ribara koji su nas, a i mi njih, pozdravljali.Jedna lijepa slika koju je pokvarilo dosta smeća u ovom rukavcu jezera i neka velika smeđa mrlja koja nas je pratila do samog mjesta na kojem se Lim ulijevao u Drinu.

Brod nam je stao u Međeđi i nastavili smo autobusom do Goražda.
U hotelu su se naši mali ribari rashladili i malo odmorili, a nakon tog kratkog odmora, krenulo se sa podjelom diploma o završenoj «Maloj školi ribolova», zahvalnica sponzorima i medalja pobjednicima takmičenja.
Tako su zahvalnice dobili:
-Ministarstvo Kulture i Sporta Kantona Sarajevo
-Opština “Centar” Sarajevo
-Mikrokreditna organizacija “Prizma” Sarajevo
-AGRODENIVET-FISH SPORT, Breza
-Turisticka zajednica BPK-a
-J.U. “Dom za stara i iznemogla lica “Goražde”
Plasman takmičara dječaka je bio:
1. mjesto – Žutić Haris
2. mjesto – Cero Haris
3. mjesto – Prljača Nurudin
a djevojčica:
1. mjesto – Sućeska Edina
2. mjesto – Hadžić Lamija
3. mjesto – Bojić Amela
4. mjesto – Prljača Rejhana

Za kraj, Ermin Hadžić, predsjednik USR «Sarajevo 1906» je rekao: «Želio bih još jednom da se zahvalim svim sponzorima i suorganizatorima koji su nam omogućili realizaciju «Male škole ribolova». Svrha ovog projekta je, osim obnavljanja članstva našeg Udruženja te podmladjivanja takmičarskih ekipa ovim malim ribarima, i promovisanje ovog sporta koji nas uči životu sa prirodom.U eri moderne tehnologije, dječije okupiranosti kompjuterima i play station-ima,te njihovim nasilničkim igricama, ovaj pokušaj sklanjanja djece i vračanja iz virtualnog u stvarni svijet može izgledati utopistički, jer trenutno okruženje, situacija i marginalizacija ovakvih vidova socijalizacije djece čine to takvim.Mi se nadamo da ćemo, uz pomoć sponzora koji su obećali nastaviti pomaganje «Male škole ribolova», istrajati i prerasti u tradicionalnu školu, i da ćemo svake naredne godine imati sve više i više polaznika.»
Bistro, mali ribari!