Smiješi nam se proljeće, i početak nove sezone ribolova

-Štap za varaličarenje potočne pastrmke treba da je dugačak 1,8 do 2,7 m, što zavisi od veličine rijeke, gustine obalskograstinja, ali i od veličine očekivanog ulova, težine bacanja 5 do 25 g, i savitljiv gornjom trećinom radnog dela.

 

-Za izbacivanje varalica maksimalne težine 7 g i za relativno lake uslove ribolova, ne bi trebalo koristiti najlone većeg prečnika od 0,22 mm i nosivosti preko 3 kg.

-Manji stacionarni čekrk kapaciteta 100/0,30 u potpunosti odgovara potrebama lakog varaličarenja na manjim tekućim vodama.

Izbor varalice za lov potočne pastrmke zavisi od uslova ribolova i primjenjivosti varalice u određenim okolnostima.

    

        Na našim vodama sportski ribolov potočne pastrmke je dozvoljen od početka marta, ali uspješan ribolov je moguć tek kada prođu velike i bujičave vode, rijeke se izbistre i vrate u korito. U zavisnosti od hidrometeoroloških uslova i nadmorske visine, topljenje snijega će usljediti prije ili kasnije. Imajući sve to u vidu, pastrmke se mogu uspješno loviti varalicom od sredine aprila mjeseca. Usljed još hladne vode, život u planinskim potocima i rječicama još nije u punom intenzitetu i veću aktivnost treba očekivati u najtoplijem dijelu dana. Izgladnjele i mrijestom iscrpljene pastrmke, zbog nešto jačeg toka proljećne vode i nedostatka hrane u njoj, nisu naročito pokretljive i drže se tiših dijelova potoka i dubljih virova. Njihov položaj u vodi uslovljen je racionalnim energetskim balansom, koji je instiktivna radnja, karakteristična za sve vrste riba, ali je kod salmonida najizraženija zbog uslova u kojima žive. U rano proljeće pastrmku ne treba tražiti u jakoj i brzoj vodi, već u tišoj i sporijoj, oko većih prepreka i stabala ili pored podlokanih obala gde pastrmka u blizini glavne matice iz korjenja i sjenke sačekuje da joj voda nanese hranu. Takvom ponašanju ribe treba prilagoditi i način ribolova. Mjestu na kojem je moguće prisustvo pastrmke prilazi se sa nizvodne strane i ako se radi o dubljem viru ili prosjeku između stjenja, varaličarenjem treba otpočeti sa težom varalicom, manjim cofom, pešom ili džigom. Pretraživanje takvih mijesta se vrši izbačajima varalice nekoliko metara uzvodno, na plića mesta, sa kojih se varalica, nizvodnom vučom pri dnu, navodi na dublje mjesto, odnosno ulaz u vir ili prosjeek. Izlaz iz vira ili prelaz iz dubine ka plićim mjestima toka, treba pretraživati DEEP i CD voblerima. Tonuće voblere treba izbacivati nešto uzvodnije ka suprotnoj obali, pustiti ih da potonu do dna i otpočeti sa vođenjem kada ih voda nanese nasuprot položaja ribolovca. Podizanjem štapa se kontroliše kretanje varalice po dubini i prati konfiguracija dna i vobler navodi na mjesto očekivanog napada. Kod CD voblera koristi se matica rijeke za navođenje, dok se kod zaranjajućih koristi snaga toka za zaranjanje i kontrolu dubljeg dijela izlaza iz vira. Zaranjajući vobler se, za razliku od tonućeg, izbacuje poprijeko na tok i sa vođenjem se počinje odmah, često bez namotavanja strune, jer je uzvodni položaj voblera u rečnom toku dovoljan za odgovarajuću vibraciju, brzinu kretanja i dovoljnu dubinu zaranjanja. Na manjim rekama se, uz sva tri načina vođenja, uz korišćenje tri tipa varalica, može pravilnim vođenjem pretražiti neki vir ili dublje mjesto, ne pomjerajući se sa mjesta i ne praveći suvišne pokrete. 
Sa početkom ljeta i povećanjem temperature vode, pastrmke postaju pokretljivije i agresivnije, u rijeci zauzimaju položaje na plićim mjestima i bržim protokom vode. Manji primjerci tada love po cjeli dan u brzacima iznad slapova i u bukovima, dok velike i dalje borave na dubljim mjestima i u lov izlaze u svitanje ili u sumrak ili po oblačnom vremenu na veće brzake ili na preljeve oko većih prepreka, stjena ili oborenih stabala. Dnevno varaličarenje se može obavljati na dva načina, što zavisi od veličine rijeke, odnosno dubine i mogućnosti kretanja ribolovca duž obale i riječnog toka. Na manjim rijekama i potocima potočna pastrmka se može loviti u toku dana, uzvodnim kretanjem ribolovca po plićacima i sprudovima, pri čemu se sva izglednija mjesta pretražuju uzvodnim izbačajima i kosim nizvodnim povlačenjem. Povlačenje se vrši nešto većom brzinom od brzine riječnog toka da bi varalica imala pravilan rad i da bi se mogla voditi u željenom pravcu. Prava varalica za ovaj način ribolova je Mepps Aglia No 0 i No 1, kojom se postižu odgovarajući efekti na plićim vodama.
Na riječicama kod kojih je matični tok kanalisan i nešto dublji, na isti način se mogu primjeniti džigovi, manji peševi i cofovi. Uzvodnim izbačajima i skakutavim vođenjem džigova oko prepreka i navođenjem na dublja mesta, vrši se pretraživanje riječnog toka. Sunđerastim ili silikonskim pešom ili cofom se u virovima i dubljim podlokanim mijestima može i u toku dana isprovocirati krupnija pastrmka, ali pravo vrijeme za njih je smiraj dana, a prava varalica vobler. Drugi način varaličarenja pastrmke, podjednako uspJešan kao i prethodni, je pretraživanje izglednijih mjesta voblerima. U uslovima male i bistre vode, što je ljeti najčešća situacija, koriste se najmanji vobleri od 3 cm, tipa CD i DEEP. Ako oko riječnog toka ima drveća i rastinja moguće je kretanje uzvodno i nizvodno duž toka, uz uslov da se promjena položaja i šetnja obavlja na pristojnom odstojanju od rijeke. Ako su obale čiste i pojava ribolovca lako uočljiva, uspješan ribolov se i dalje može obavljati samo uzvodnim kretanjem. Za primjenu voblera veoma je bitno uzeti u obzir pravac i brzinu toka vode i odrediti tačno mesto na kojem bi mogla biti pastrmka. Prema tome se određuje položaj ribolovca na obali i tačno mjesto na koje treba zabaciti vobler, da bi se korištenjem vodenog toka doveo na odgovarajući način na mjesto očekivanog napada.
        Često će se desiti da je pastrmka vidljiva pored neke prepreke, kako stoji u mjestu i iščekuje šta će joj voda nanjeti. Povremeno napusti mjesto isplivavajući u stranu, kupeći nekog insekta i brzo se vraća u prvobitni položaj. U takvim slučajevima najbolje je ne početi odmah sa zabacivanjem, već se umiriti na obali i ne činiti nagle pokrete. Onog momenta kada ribolovac uoči pastrmku tada već može biti kasno da se bilo šta učini jer je pastrmka sa svog mesta mnogo prije uočila ribolovca. To što nije pobjegla, ne mora da znači da neće nestati nakon prvog zamaha štapom. Zato treba smireno sačekati nekoliko minuta i uživati u prizoru i za to vrijeme osmisliti najbolji način da joj se plasira varalica. Vrhunac vještine varaličarenja pastrmke je kada varalica bude uzeta nakon prvog zabačaja. Potočna pastrmka rijetko dozvoljava bilo kakve korekcije zabačaja ili vidljive promene položaja ribolovca na obali. U lovu viđene pastrmke, taktičan i mudar potez ribolovca je promena položaja nizvodno od položaja ribe, na mjesto sa kojeg ribolovac ne vidi ribu, ali zna gde je, a riba ne vidi ribolovca. Tada prema datim okolnostima treba izabrati varalicu kojom se može izvesti odgovarajuća prezentacija. Ako se sve izvede tiho i pravilno i pastrmka primi pravi nadražaj, slijedi napad.
         Na plićim vodama udarac pastrmke je energičan i najčešće praćen iskakanjem iz vode i pokušajem da se oslobodi pljuskajući po površini. Nakon toga slijede pokušaji da se zavuče iza nekog kamena ili u grane u priobalju. Pastrmka je izuzetan borac i dok je odmorna teško joj je kontrolisati kretanje, pa je zategnutost strune i elastričnost štapa od velikog značaja u prvim trenucima borbe. Prije dovođenja je treba dobro zamoriti, a prihvatanje izvršiti meredovom ili rukom, tako da ne dođe do oštećenja škrga, vilica ili do nekog drugog dijela tela. Pažljivo prihvatanje je naročito važno kod primeraka kraćih od 25 cm koje treba vratiti u vodu, a takvi se najčešće zaleću na varalicu, agresivno napadaju i često vrlo nezgodno ubadaju na osetljiva mesta. Zato se u varaličarenju potočne pastrmke većina sportskih ribolovaca opredeljuje za selektivan ribolov krupnih riba, što zahtjeva izbjegavanje revira rijeke na kojima se love pretežno manji primjerci. Pravi uslovi za varaličarenje kapitalnih pastrmki, osim poznavanja mjesta na kojima borave, su blago zamućena voda, svitanje i sumrak, kao i oblačno vrijeme i period poslije kiše. Tada je najuspešnija varalica vobler, tonućeg i zaranjajućeg tipa dužine do 7 cm. Pravilo je da najveće pastrmke zauzimaju najbolja mjesta u rijeci, pa ih u skladu sa tim i teba tražiti. Krajem ljeta i početkom jeseni, kada temperatura vode počinje da opada, pastrmka se najintenzivnije hrani. Česta jesenja naoblačenja i kratkotrajne kiše, stvaraju idealne uslove za varaličarenje krupnijih pastrmki, koje su u toku ljeta izlazile iz skloništa samo kada ih glad na to natjera. Tada za lov pastrmke treba koristiti nešto jaču opremu, naročito na većim i dubljim vodama, kao i veće voblere od 7-9 cm. Po blago zamućenoj vodi, ili u sumrak, pastrmku treba potražiti na plićim djelovima rijeke, u bržoj vodi oko većih prepreka. U tim uslovima krupna pastrmka će napasti voblera manje agresivno i nakon kontre i ubadanja neće odmah iskočiti na površinu kao što to čine manji primerci. Nakon pokušaja da se oslobodi varalice u mjestu, jurnuće nizvodno ka kakvoj prepreci, a iskakanje po površini će iskoristiti kao poslednji adut kada bude dovedena blizu obale. Krupna potočna pastrmka je uporan borac, koji veoma vešto koristi prepreke i jaku maticu rijeke, pa joj često treba prilaziti nizvodno zbog nemogućnosti da se uzvodno dovede do obale. Sezona sportskog ribolova potočne pastrmke prestaje početkom lovostaja koji traje od 01.oktobra do 01.marta.