Kasumović Edin: Moja priča o jezeru Jasenica kod Han Bile

Godine 2014. na rijeci Jasenici je došlo do klizišta i stvaranja jezera, i dalo se naslutiti da će taj lokalitet u budućnosti, ukoliko jezero opstane, postati idealno stanište za autohtonu potočnu pastrmku koja je tu bila nastanjena.

Kako je lokalitet unutar ribolovnog područja kojim upravlja USR ‘Bila’ iz Han Bile, članovi ovog Udruženja vođeni predsjednikom Husom Tahirovićem ne propuštaju idealnu priliku te se bacaju na posao i počinje lijepa priča o jezeru Jasenica.

Kao prvi i najlogičniji potez, dogovoreno je da se iz dojnjeg sliva rijeke Jasenice i ostalih naših rijeka izlovi određena količina matične potočne pastrmke i prenese u novonastalo jezero.

Radilo se naporno sa svom odgovarajućom opremom, i u jednom izlovljavanju iz donjeg dijela rijeke Jasenice, uspješno je prenešeno preko 70 komada potočnih pastrmki, u nadi da će te iste donijeti zdrav i dobar mrijest.

Donosile su se i zdrave matice potočara isključivo crnomorskog sliva koje su puštane u jezero sve u nadi da se na tom lokalitetu stvori raj za ugroženu vrstu. Zdrav ribarski razum je shvatio da je ovo prilika koju ne smijemo propustiti, te se dalo za pravo donijeti koju ribu mimo akcije izlovljavanja, tako da je bilo pojedinačnih, ali kontrolisanih ubacivanja ribe u jezero – isključivo potočne pastrmke. Sve akcije su uredno dokumentovane u Udruženju.

O akcijama čišćenja komunalnog otpada na samom jezeru nemam šta da kažem, one su konstantne i kontinuirane, jer tu postoji samo jedno pravilo – savjesni ribar počisti smeće za sobom a i ostalo zatečeno, pa sam tako i ja, svojim automobilom, za ovo vrijemo koliko postoji jezero, donio sa jezera kući jedan oveći kontejner smeća.

Šta ćeš, neko prlja, a neko čisti… Ali to smo, nažalost, mi…

Uglavnom, cilj naših akcija je postignut – riblji fond u jezeru je sada je fantastičan. U predhodnim ribolovnim sezonama ulovljene su prelijepi primjerci potočnih pastrmki.

Sva ova lijepa priča bila bi pomognuta sa svih strana, od stanovništva, nadležnih institucija, a posebno ribolovaca, da se ovo jezero stvorilo u nekoj državi gdje se ulaže u prirodu, stanovništvo poštuje zakone, i gdje ribari poštuju režim ribolova i samu ribu. Ali kod nas to ne ide tako ni u 21. vijeku.

Ribočuvarskoj službi je otežano kontrolisati ribolov na jezeru iz više razloga – samo jezero je u gornjem toku rijeke i udaljeno je 12 kilometara od naselja Mehurić. Od tih 12 kilometara, 9 je makadamskog puta. Na području jezera nama mobilne mreže koja je neophodna za dobro organizovanu kontrolu.

Na dan otvaranja ribolovne sezone, 1. marta 2019. godine, po tradiciji je održana i Skupština USR Bila na kojoj je, između ostalog, donesena odluka o strogoj zabrani upotrebe živog mamca na jezeru Jasenica (kako stoji u Zakonu o slatkovodnom ribarstvu), na što je nekolicina ribara energično reagovala i protivila se ovoj zabrani. Na pomenutoj Skupštini sam izabran za ribočuvara – volontera, a kao ispomoć u ribočuvarskoj službi sam dobio dva kontrolora koji bi kontrolisali gornje tokove rijeka Bila i Jasenica.

Kao ribar koji rijetko ulov nosi kući sam prezirao neke ribare – mesare i veoma ozbiljno sam shvatio ovaj poziv. Imao sam želju, a to mi je i bio najveći motiv – dovesti u red sve one za koje sam znao da su krivolovci.

Sezona je počela…

Kao ribočuvar kontrolišem svo gazdinstvo USR Bila a posebno donji tok rijeke Bile. Povremeno bih obišao i rijeku Jasenicu i samo jezero.

Svaki put bih, obilaskom jezera, na povratku kući, imao mučninu i bolove u stomaku… A evo i što…

Naime, na jezeru bih zatekao mesare koji bi, dok bih ja prilazio, vješto sakrivali ulov i mamce kojima su lovili do mog pojavljivanja. U čas posla, svi bacaju mepsa ili vobler.

Svi ti mesari-ribari u trenu bi se pretvorili u najveće sportiste i najednom bi mi glava bila puna od hvale kako su oni tu radi prirode, kako oni puštaju ribu ispod mjere, kako riba ne radi, udruženje bi trebalo ovo, trebalo bi ono…

Najveću bol u mom stomaku bi izazivali tragovi noćenja tih mesara koji su po cijelu noć lovili nesmetano – naišao bih na ampule noćnih plovaka, rahlje za naslanjanje štapova, zelene kutije u kojima su donosili crviće, tragove vatre…

U glavi bi mi se vrtila misao ‘koliko je ribe predhodne noći otišlo u nepovrat’, pa čak i one od petnaestak centimetara.

Nisam se mogao dugo zadržavati na jezeru, pokupio bih smeće koje su mesari ostavili za sobom, ubacio u auto i gas niz makadamski put.

Ipak, kakat-takav smiraj mi je davala činjenica da sam tu imao kontrolore koji su znali svoj posao.

Pri dolasku kući, sa vrata bih govorio: “Ženo, daj mi Ranital!’, a ona meni ‘asli si bio na jezeru’. Kažem sinu da izvadi smeće iz auta, a on dobacuje materi ‘jašta je, babo je bio na jezeru…’

To je tako trajalo sve do jednog jako bitnog dana za potočnu pastrmku i moje stomačne probleme.

Pao je dogovor da se malo sjedne uz vatru i kotlić, manja grupa ljudi iz Udruženja u kojoj sam bio i ja. Tražila se lokacija gdje da odsjednemo i kako sam imao čast da proberem lokaciju, bez dileme sam izabrao jezero Jasenica.

Došao je dan ‘D’.

Stigli smo na jezero – bio je prelijep dan a jezero se zelenilo, činilo mi se kao nikad do tada. Uz vatru i kotlić smo razmjenjivali mišljenja o jezeru. Prepustio sam se starijim pametnim glavama i pomno slušao šta će se iz cjele priče zaključiti.

Najednom, stari ribar i član Upravnog odbora u Udruženji mi reče: “U ponedjeljak će biti donesena fetva!”. Zbunjen sam gledao u njega. Upitah ga kakva fetva?

Reče: “Upravni odbor će u ponedjeljak donjeti odluku o zabrani ribolova na ovom jezeru!”

Pogledao je u sekretara i dodao:”Ili mi nećemo više biti u Udruženju!”

Osjećaji su mi se pomutili, nisam ispoljio zadovoljstvo jer sam bio zbunjen i u nevjerici da će se to dogodi. Nastavili smo razgovor o svemu ostalom, bacili koju ribarsku gdje je ko ulovio najveću ribu dok je kotlić bio spreman za jelo. Nakon što smo ugledali dno kotlića, bio je vakat pokreta niz makadam.

Došao je i taj ponedjeljak… nikakvih vjesti o zabrani.

U utorak dobijam poziv od predsjednika Udruženja i on mi saopštava vijest o strogoj zabrani ribolova na jezeru Jasenica i u istom razgovoru me angažuje za postavljanje tabli za zabranu koje je dogovoreno za četvrtak, 11.7.2019. godine, što je i učinjeno.

Nakon što smo postavili table, u razgovoru sa predsjednikom doznajem da se ova zabrana, tzv. ‘fetva’, isplanirala i prije druženja uz kotlić. Svi u Upravnom odboru su bili za zabranu sem jednog člana.

Ljubav prema autohtonoj potočnoj pastrmki je pobjedila.

Bilo mi je smješno kad mi onaj stari ribar reče da će biti donesena ‘fetva’, a eto desilo se, tako brzo i tako jednostavno.

Ova ‘fetva’ će da spasi mnoge potočare.
Ova ‘fetva’ je najbolji potez Udruženja.
Ova ‘fetva’ mi govori da ima još ljudi koji vole ovu plemenitu ribu.
Ova ‘fetva’ je šamar  mesarima i nesportistima.

Neka Bog nagradi one ljude koji su rekli ‘DA’ za zabranu ribolova i spas prelijepih potočnih pastrmki na jezeru Jasenica!

BISTRO!

Kasumović Edin