Ispunjen dan…

Nagradna igra 2006. godine – II nagrada
Autor: Orhana Bušatlija

Na pomisao da napišem reportažu, prvo mi se javila ideja da predstavim svoj grad. Bacila sam pogled na arhivu fotografija , krenuvši od onih koje sam napravila prije par dana.

Gledajući od fotografije do fotografije , nisam mogla da se odlučim, koje mjesto da posjetim i koju temu da obradim. Ideja je mnogo, a mišljenje je ponekad subjektivno, jer to je ipak moj grad. Bugojno je grad u kojem je sve nadohvat ruke. Vožnja automobilom od 15 minuta omogućava ribolov na bilo kojoj pritoci Vrbasa ili na samom Vrbasu. Na području općine Bugojno, Vrbas ima
osam značajnijih pritoka.

Rijeka Okašnica koja protiče gotovo kroz centar grada, je idealna u svom srednjem toku za ribolov mahačem, a bogata je pastrmkom. Okašnica ima dužinu toka od gotovo 1,5 km, a bogastvu ribom doprinosi i ribnjak , koji postoji u njenom gornjem toku već više decenija. Ljepota Okašnice me iznenada podsjeti na rijeku Vesočnicu. Vesočnica nastaje od Mračajke i Duboke, a ima dužinu toka od 7 km. Živost boja na fotografijama , ni u blizu ne može dočarati ono što vidite na licu mjesta.

Međutim, Vesočnica svojim donjim tokom prolazi kroz grad i tu se gubi sva njena ljepota. Industrijska postrojenja i nesavjesni građani, napravili su od ove rijeke školski primjer , šta ne bi trebali raditi.

Na oko 15 km od centra grada nalazi se jezero Zanesovići. Ovo je jedini poseban revir na području općine Bugojno. Jezero je bogato zlatovčicom, kalifornijskom pastrmkom, babuškom, klenom i šaranom, a moram reći da je ove godine na jezeru zabilježena i nešto veća posjećenost ribara.
Svaki put na pomen jezera prisjetim se dana, kojeg zasigurno nikad neću zaboraviti. Stari ribolovac, među rajom zvani Šiljo , čekao je šarana, kako je on volio reći: „Svoju najveću ljubav“. Slučajno sam tada došla na jezero i vidjela kako to rade majstori. Mislim da je jedan od razloga što taj dan neću nikada zaboraviti to što tada nisam imala sa sobom fotoaparat, a drugi što Šiljo nije već neko vrijeme sa nama. Kod ribara ima i ona stara:“Više se sjećam mjesta i dana kada mi je neka riba spala, nego li nekog mjesta gdje sam ribu uhvatio“. Šiljo na žalost tada nije imao sreću da poljubi šarana i vrati ga u vodu, kako je to obično radio.

Pa , ako želita posjetiti moj grad, bez obzira gdje živite u BiH to vam ne bi trebao biti problem. Bugojno je cestovno približno jednako udaljeno od Sarajeva, Banjaluke, Mostara… Najmanja udaljenost od ovih navedenih primjera je Banjaluka, 111 km. Iskorištavajući ovo, i kada mi to vrijeme i finansijske mogućnosti dozvole ja putujem. Ispisivajući ove riječi sjetih se svog ne tako davog putovanja. Zato vam danas neću više pričati o Bugojnu, nego vas vodim na putovanje do Bihaća. Cilj je rijeka Una!

Bio je to zaista ispunjen dan…

Prvi grad kroz koji sam prošla idući od Bugojna ka Bihaću je Donji Vakuf. Grad koji se takođe ponosi Vrbasom. U gornjem toku Vrbas je bogat potočnom pastrmkom, lipljenom, škobaljem i mladicom. U centru Donjeg Vakufa postoji zaseban revir za ribolovce mahačem (slika lijevo) . Ako niste ljubitelj te vrste ribolova ostali tereni u ovom gradu će vam pružiti druga zadovljstva.

Moj savjet vam je , da ukoliko ne poznajete teren, prvo popričate sa domicilnim stanovništvom, jer na žalost, mnoga područja uz Vrbas u Donjem Vakufu i Bugojnu su pod minama.

Idući od Donjeg Vakufa prema Bihaću, došla sam u Jajce. Sa jedne strane ovog grada teče rijeka Vrbas, a sa druge se u Vrbas preko sedrenih barijera ulijeva rijeka Pliva. Pliva izvire u selu Pljeva , koje je oko 6 km udaljeno od Šipova. To je većim dijelom mirna rijeka , a u svom toku ima pastrmke i lipljena. Pliva je taloženjem sedre formirala dva jezera protočnog karaktera, Gornje ili Veliko i Donje ili Malo jezero. Veliko jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 425 m . Dužina jezera je 3,3 km ,a širina oko 1 km. Maksimalna dubina jezera je 36 m. Donje jezero je površinski manje , dužine oko 1 km i širine oko 380 m . Maksimalna dubina jezera je 16 m.
Ribari sigurno neće ostati razočarani ukoliko se odluče mušičariti na Plivi ili Vrbasu ili ukoliko budu istraživali najljepša mjesta za ribolov na Plivskim jezerima.

Sljedeći grad kroz koji sam prošla nakon Jajca je Mrkonjić Grad. Tu sam odlučila napraviti pauzu na jezeru Balkana. To je čuveno kupalište, na prvi pogled prepuno ribom, a odmah nakon toga primjetite natpise „Zabranjen ribolov“. Zašto? Na žalost nisam uspjela saznati! Međutim to me nije omelo da uživam u nevjerovatnom prizoru.

Iz Mrkonjić Grada put me doveo u Ključ. Prvo što sam primjetila je rijeka Sana. Po ljepoti možda najsličnija Uni i zasigurno će vam ostati u dugom sječanju. Sana izvire u Carevu, a duga je 146 km. Koliko je Sana značajna za ribolov u Bosni i Hercegovini , govori podatak da su njene pritoke Dabar, Sanica, Ribnik …U svom toku kroz Ključ, Sana pruža divna mjesta za ribolov, a na prvi pogled se moglo vidjeti izbacivanje ribe za muhom u mirnim djelovima toka.

Iz Ključa, preko Petrovca stigla sam u Kulen Vakuf. Ovaj grad sam odlučila posjetiti zbog održavanja takmičenja na Uni. Takmičenje je bilo međunarodnog karaktera , disciplina , ulov na muhu i druge mamce.
O takmičenju neću govoriti jer ste zasigurno imali priliku već o tome čitati. U ovoj reportaži imate priliku pogledati par fotografija koje sam napravila, a dalje ću o Uni.

Una je duga 256 km. Izvire iznad sela Donje Suvaje . Ima 23 pritoke koje su duže od 10 km.
Kada dođete na Unu pomislite da tu rijeku ne možete upoznati za svoga života. Pored toga što ima izuzetno bogat riblji fond za nju kažu da to nije ni desetina onoga što je Una nekad imala. Ona danas predstavlja veliku nadu bosanskohercegovačkom turizmu, što sa aspekta ribolova, tako i drugih aktivnosti. Na njoj postoje dva ekonomska revira u Martin Brodu i Kulen Vakufu. Stručnjaci tvrde da su oba revira nestručno uređena , ali ipak hvale napor ljudi tih prostora. Ja nisam taj dan odvojila za ribolov, naprotiv odlučila sam obići i upoznati onoliko koliko se može za jedan dan. Osim takmičara, na vodi su bili i drugi ribolovci i za kratko vrijeme se moglo ocjeniti kakav je riblji fond Une na mjestima koja nisu zasebni reviri.

Ovom prilikom ne mogu da ne kažem :“Ribari oprez“, jer zasigurno je to bio dan, kada sam za tako kratko vrijeme vidjela veliki broj zmija. Moja „sreća“ je što ih baš neraspoznajem dobro, pa sam za svaku tvrdila da je vodena.

Nakon obilaska Une i njenih slapova u gornjem toku odlučila sam posjetiti Bihać i uvjeriti se u priču da je Una veličanstvena i urbanom području.
Da je to istina ujerite se sami, pogledom na sljedeće fotografije, koje vam ujedno mogu i pomoći da možda pronađete i neko idealno mjesto za ribolov.Iako lično smatram, da gdje god da stanete pecati na Uni, ne možete se prevariti!

I tako, nakon ispunjenog dana, puna utisaka vraćala sam se kući. Prvo što sam primjetila dolaskom u dolinu Vrbasa je nečistoća, mnogo otpadnog materijala oko i u samom riječnom toku . Tek kada odete negdje drugo možda postanete svjesni sebe i svoje okoline. Kakva je Una možda će vam dočarati ove slike Vrbasa i Vesočnice.

Možda vam ja ovom svojom pričom nisam zadovoljila znatiželju, zato što nemam slike neke kapitalne ribe ili nekog dobrog mamaca, ali nisam mogla da se odlučim koju rijeku da opišem, jer mi je pomalo sebično sa moje strane izgledalo sa pišem samo o jednom mjestu. Mišljenja su različita!

Bistro!