Smuđ 9 kilograma – jezero Modrac

Stigao je mail i slike od Mirsada catica iz Lukavca:
“Rani jutarnji sati, 09. novembar 2008. U 4 sata ujutro sam već bio na vodi. Magla je bila kao tijesto, mogla se rezati nožem, ambijent poput onog iz horor filmova. Na trenutak sam osjetio strah i zapitao sam sebe: “Pa čovjeće, šta ako ti se nešto desi, koga ćeš dozvati u to gluho doba”?
Destinacija jezero Modrac , bokavička strana preko puta čamaca. Ja naravno sam, sa ruksakom na ledjima, u jednom od mnogobrojnih izlazaka na to mjesto. Uz mene je moj omiljeni štap (Berkly Safary Serija 100% graphite construction), akcije bacanja 15-60gr. Kao i svake godine u novembru na tom mjestu se javlja smudj jer je voda duboka, kamenita obala i ima kedera u izobilju.
Za početak sam krenuo sa tvisterom Kelin's i ispitao vodu (da li ima prepreka itd.). Moj sljedeći pokušaj je bio sa varalicama kao Nils Master i Monarh (rucni rad iz Novog Sada), ali smuđa nije bilo na površini. Tada se odlučujem da stavim KZV varalicu, koju sam kupio na sajmu u Novom Sadu (jednodijelna SFC color). Na nju sam već dobio dva bucova (5kg i 5,2 kg) u tri zabačaja na rijeci Bosni, pa rekoh da je i ovdje isprobam. Nakon samo par okretaja mašinom osjetio sam blagi udarac. Kontra je sijevnula i ja sam osjetio težinu na štapu. Pomislio sam da sam slučajno zaraubovao krupnog šarana jer ga tu ima puno, i često se to dešavalo i prije, ali kada sam ribu digao na površinu, tek tada sam bio svjestan da je to kapitalan smuđ.Eh, onda počinje borba i strah da neće riba spasti, kao što se i prije dešavalo, jer taj smuđ je i prije bio na mom štapu i štapu mojih drugova, i uvijek bi pravio okrete na vodi i takozvanu ,,gimnastičko salto,, , i tako uspijevao pobjeći. Ali ovaj put nije imao spasa jer je KZV naoružan strašnim VMC trokukama. Nakon 15-ak minuta borbe kapitalac je bio savladan i nasukan glavom na obalu, tako da sam ga mogao prihvatiti rukom i izvaditi napolje.
Adrenalin je kolao mojim tijelom u tolikoj mjeri da sam sigurno 10 minuta samo držao ribu i stojao mirno pokušavajući da vratim puls u normalu.
Onda se javio drugi problem – ta riba ne može stati u ruksak. Pitao sam se šta da radim. Onda sam se sjetio da imam u džepu od ruksaka pletenu vreču, nešto kao “sak”. Tu sam ga smjestio i nastavio sa pecanjem. Ubrzo sam dobio jos jednog smuđa od 1,3 kilograma. Tako je došla zora, svanulo je, i vrijeme je bilo da podjem kući.”
P.S.Bistro, Ćata!